“Ne brinite se tjeskobno ni za što”
“Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” (Fil. 4:6, ST).
1. Iz kojih biblijskih razloga možemo biti sigurni, da je Jehova “Bog mira”?
JEHOVA je “Bog mira” (Fil. 4:9). On ne osjeća uznemirenu zabrinutost, unutarnji nemir ili strahovanje. Ništa — čak ni bezvrijedna djela zlih — ne mogu Boga lišiti spokojstva ili ga navesti da izgubi ravnotežu. Njegova svojstva su uvijek savršeno uravnotežena. Na primjer: Jehova iz ljubavi “zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre” (Mat. 5:44, 45; 1. Iv. 4:8). On nikada ne izvrće pravdu (1. Mojs. 18:25). Radi svoje neusporedive mudrosti, u stanju je da “od početka kraj otkriva” (ST), i da se uhvati u koštac sa svakom mogućnošću. Također, Bog nikada ne upotrebljava neodgovorno svoju neograničenu moć, nego uvijek za ispunjenje pravedne volje (Job 12:13; Iza. 40:26; 46:9, 10).
2. Kakovo stanovište bi trebali imati prema Jehovi njegovi obožavatelji?
2 Kako bi trebali gledati na tog neusporedivog “Boga mira” pripadnici sveopće obitelji njegovih obožavatelja? (Usporedi s Efežanima 3:14, 15.) Budući da je njihov nebeski Otac sposoban savladati svaku situaciju, obožavatelji Jehove imaju sve razloge biti spokojnima. Oni mogu osjećati pravu sigurnost u svom odnosu s njim.
Potpuno bez zabrinutosti?
3. Zašto nije iznenađujuće da i Jehovini sluge doživljavaju neke poteškoće?
3 Naravno, to ne znači da “ljubitelji Jehove” žive bez ikakvih briga (Ps. 97:10). Oni su naslijedili nesavršenost od Adama i moraju živjeti među grešnim potomcima prvog čovjeka (1. Car. 8:46; Rim. 5:12). ‘Dani godina naših’ su ispunjeni nevoljama i svi nesavršeni ljudi su ‘kratkog vijeka i puni nemira’(Job 14:1; Ps. 90:10). Stoga nije iznenađujuće da i Jehovine sluge doživljavaju neke poteškoće.
4. Kako sveto Pismo pokazuje, zašto bogobojazne osobe ne mogu biti potpuno oslobođene od briga?
4 Naprimjer, možemo se osjećati privremeno utučenima, slično kao što su se osjećali bogobojazni Izak i Rebeka zbog Ezavovih hetejskih žena, koje im “zadavahu mnogo jada” (1. Mojs. 26:34, 35). Bolest također može i danas Božje sluge dovesti do utučenosti, kao što je to bio slučaj kod vjernih kršćana prvog stoljeća, na primjer kod Timoteja i Trofima (1. Tim. 5:23; 2. Tim. 4:20). Danas su slavitelji Jehove ožalošćeni, kao što je bio “pravedni Lot”, zbog raspuštenog življenja prijestupnika (2. Petr. 2:7). Ponekad moraju, pojedini kršćani živjeti od skromnih prihoda, a to je opet daljnji razlog pojačane zabrinutosti (Fil. 4:12). I kao apostol Pavao, mnogi kršćanski muževi našeg vremena su zabrinuli zbog ostale braće u vjeri (2. Kor. 11:28). Osim toga, postoje različite poteškoće, koje pojedinačno nailaze na pobožne osobe i svakako da oni sada ne mogu biti potpuno oslobođeni briga.
5. a) Koju posebnu pomoć ima Jehovin narod za savladavanje utučenosti? b) Što sve promiče “mir” koji navodi sveto Pismo?
5 Pa ipak, Jehovini sluge imaju božansku pomoć pri savladavanju tjeskoba — dragocjenu pomoć, koju ne uživa netko kome nedostaje duhovnost. (Usporedi Juda 17-21.) Jehova nije samo “Bog mira”, nego je na sreću i “Bog koji daje mir” (Rim. 15:33). U Bibliji spomenuti “mir” znači mnogo više, nego samo udaljavanje od svađe. Između ostalog, mir promiče ‘blagostanje, sreću, napredak i dobro svake vrste’ (1. Mojs. 41:16; Mar. 5:34; Luka 1:79). Posjedovanje tako sveobuhvatnog mira, sigurno će spriječiti ili umanjivati naše životne brige.
6. Što moramo raditi, ako želimo postići i zadržati mir, kojega Bog daje?
6 Ali, ako netko postigne i podržava taj, od Boga dati mir, mora imati duboku ljubav prema Jehovi i njegovoj Riječi. To znači ljubiti Boga, slušati njegove zapovijedi, vjerovati u njegovog sina Isusa Krista i pokazivati ljubav drugima (1. Iv. 3:19-24; 5:2-4). Da bismo mogli držati Božje zapovijedi, naravno, moramo ih poznati. To zahtijeva naše svakodnevno proučavanje Biblije (Joz. 1:8). Što više vremena provedemo uz Jehovinu riječ, to će se povećavati naša “čežnja” za njom. To će nam, zauzvrat, donijeti veći mir u srcu kao i u mislima (1. Petr. 2:1-3).
Ljubazan otac silnih djela
7. Kako utječe povećana spoznaja Božje Riječi na naš odnos s Bogom i kako nas oslobađa od utučenosti?
7 Naša povećana spoznaja Božje Riječi pomoći će nam još više približiti se Najvišemu, ako smo spremni prići mu u dječjoj poniznosti i sa iskrenom željom postići “mudrost odozgo” (Jak. 3:17, 18). Bit ćemo duboko dojmljeni činjenicom, da je Jehova “Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom” (2. Mojs. 34:6). Još bolje ćemo spoznati, da je on “dobar i milosrdan (spreman oprostiti)” (Ps. 86:5). Budući da smo nesavršeni i grešni i posrćemo na svom putu, imamo ovo jamstvo: “Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina” (Ps. 103:13, 14, ST). Kako li to samo oslobađa naše srce i misli od utučenosti, koja bi nas inače pritiskala! Ljudima je skoro nemoguće shvatiti Jehovin izraz ljubavi koji je pokazao kroz pripremu svog ljubljenog Sina “da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni” (Iv. 3:16; 1. Tim. 2:5, 6).
8, 9. a) Koji stavci govore, kako Jehova provodi “silna djela”? b) Zašto bi mogao reći, da Božja djela u prošlosti dokazuju, da njegov narod može očekivati njegovu pomoć u rješavanju životnih briga?
8 Naš nebeski Otac čini također i “moćna djela” (Ps. 106:1, 2; 145:4, 11, 12). Preklinjući Boga za milost, Mojsije je mogao reći: “Jehova Bože! Ti si počeo pokazivati sluzi svojemu veličinu svoju i krjepku ruku svoju, jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi tvorio djela kakva su tvoja i u koga bi sila bila kakva je tvoja?” (5. Mojs. 3:23, 24) Mojsije se mogao sjetiti, kako je moćni Jehova oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva i kako ga je proveo po suhom preko Crvenog mora (2. Mojs. 12:29-42; 14:5-31). Prorok Mojsije je također vidio kako je Jehova prouzročio da Izrael pobijedi Amoreje pod kraljevima Sihonom i Ogom. Budući da se Jehova borio za Izraelce, Mojsije je bio uvjeren, da će Bog Jehova svrgnuti i druga neprijateljska kraljevstva i dati svom narodu obećanu zemlju (5. Mojs. 3:1-22). Da, Bog je upravo to i učinio, jer se držao obećanja (Joz. 23:1-5). Kako bi se onda trebali osjećati “obožavatelji Jehove”, kad uzmu u obzir Božju pouzdanost i njegova djela oslobađanja? Da li njegov narod danas ima razloga za tjeskobnu zabrinutost ili utučenost? Nikako ne, jer je Jehova vjeran i “zna ... pobožne izbavljati” (2. Petr. 2:5-9).
9 Naravno, Božja djela u korist onih koji su mu potpuno predani, nisu samo ograničena na djela izbavljenja. Ta djela, osim toga, dokazuju, da “neće odbaciti Jehova naroda svojega” (Ps. 94:14). Zato možemo biti sigurni da će nam Jehova pomoći izaći na kraj s životnim tjeskobama.
“Iznesite svoje potrebe Bogu”
10. Kako možemo jačati našu vezu sa “Bogom mira” prema riječima apostola Pavla zapisanim u Filipljanima 4:6, 7?
10 Redoviti studij Božje Riječi dovest će iskrenu osobu u bliski odnos s Jehovom. Takovo će razmišljanje o ljubaznim putevima i moćnim djelima nebeskog Oca koristiti onima, koji mu vjerno služe. No, postoji i drugi način, putem kojeg možemo učvrstiti našu vezu sa “Bogom mira”. Na to je jasno ukazao kršćanski apostol Pavao, kad je hrabrio svoju braću u vjeri: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” To će nam donijeti od Boga dano spokojstvo, koje je izvan ljudskog shvaćanja (Fil. 4:6, 7, ST).
11. Koje biblijske primjere možeš navesti kao dokaz, da Jehova “čuje molitve”?
11 Davno prije negoli je Pavao napisao te riječi, Jehova se pokazao kao ljubazni i pouzdani Bog “koji sluša molitve” (Ps. 65:2). Njegovi obožavatelji su mogli baciti svoje brige na njega, u uvjerenju, da će njihove molbe biti uslišene. Na primjer, molitva Abrahamovog sluge Elijezera bila je uslišena, kada je bio poslan da pronađe ženu Izaku, sinu svoga gospodara (1. Mojs. 15:2; 24:10-27, 62-67). Nerotkinja Ana se “dugo molila” sa suzama i dobila je sina Samuela, koga je iz zahvalnosti ‘dala Jehovi dokle je god živ’ (1. Sam. 1:4-28). Zatim, smrtno bolestan i gorko plačući kralj Ezehija je molio Jehovu, da ga izliječi (2. Car. 20:1-11). Daljnji primjer je Nehemija, koji je danima postio i molio — u kritičnom trenutku je u sebi uputio molbu “Bogu nebeskome” — što je dovelo do radosnog rezultata, te je dobio kraljevu dozvolu, za ponovnu izgradnju opustošenog Jeruzalema (Neh. 1:1–2:8). U templu je vjerna Ana prinosila svetu službu dan i noć “posteći i moleći se” i zato je bila nagrađena time, što je bila prisutna kad su donijeli malog Isusa u hram (Luka 2:36-38). Posljednje noći svog zemaljskog života, Krist se usrdno molio Jehovi i njegov nebeski Otac ga je ojačao, tako da je bio u stanju ispiti namjenjenu “čašu” (Mat. 26:36-47).
12. Zašto se mogu Jehovini sluge pouzdano moliti Bogu, kad su u tjeskobama?
12 Razmotri također mnoge druge molitve, hvale i zahvaljivanja. Zatim se pitaj: zar se ne bi trebali današnji Jehovini sluge obratiti u molitvi Bogu, bez obzira jesu li sretni, zahvalni, utučeni ili zabrinuti? Oni zaista trebaju biti uvjereni u moć molitve i da nebeski Otac čuje njihove ponizne, iskrene prošnje i izražavanja.
13. Zašto je mogao apostol Pavao pobuditi kršćansku braću da se “ni za što” ne brinu?
13 Prije negoli je Pavao savjetovao kršćanskoj braći, da upute prošnju Bogu, apostol je pobuđivao: “Ne brinite se tjeskobno ni za što” (Fil. 4:6, ST) Tako je ponovio Isusov savjet koji je glasio: “Ne brinite se tjeskobno za svoj život (dušu) i ‘ne brinite se unaprijed što ćete govoriti’” (Mat. 6:25, ST; Mar. 13:11, ST). Apostol je znao, da će se nebeski Otac brinuti za svoje štovatelje i da će imati podršku njegovog svetog duha, dok rade ono što on odobrava.
14. Što su “prošnje” s obzirom na molitvu?
14 Budući da smo svjesni da Jehova “čuje molitve” ako ćemo pobožno živjeti, možemo pouzdano slijediti Pavlovu opomenu: “Već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!” Često naše molitve sadrže “prošnje” ili “molbe”. To znači, da se molimo za sasvim određene stvari, upućujemo jasna iskazivanja. Elijezer i Ana su bili među vjernim osobama, čije je određene molitve uslišio Bog. I Isus je pokazao, da je ispravno usrdno moliti Boga za određene stvari. Na primjer, Krist je rekao svojim učenicima neka mole Oca: “Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan” (Luka 11:2, 3, ST).
15. a) Što označavaju “prošnje” ili “molbe” u povezanosti sa molitvom? b) Što saznajemo iz Jevrejima 5:7 o molitvama Isusa Krista?
15 Velika zabrinutost može nastati zbog mnogo čega i ponekad to može prouzročiti našu “poniznu molbu”. Taj izraz naglašava nužnost nečega i ponizno, iskreno preklinjanje. Dakle, tu se ne radi o stvarima obožavanja, koje se upućuju Bogu uobičajenim molitvama. I prošnje ili molbe su s vremena na vrijeme potrebne. Za Isusa čitamo: “On, pošto u vrijeme svog zemaljskog života prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa stazama onomu, koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja” (Jevr. 5:7, ST). Priznavši neophodne potrebe, Isus je usrdno molio, sa svom ozbiljnošću zaklinjući svog Oca. Osim toga, Krist je upućivao prošnje ili molbe Jehovi, postavljajući određene zahtjeve (Iv. 17:9, 10, 15-21).
16. Kako se može odraziti na kršćanina kad su njegove molitve uslišene?
16 Kršćanin zna da je Jehova s njim, kad se udovolje njegovi zahtjevi i usliše njegove ozbiljne i iskrene molbe. To djelovanje božanske pomoći može ga navesti na odgovor sličan Jobovom, koji je uzviknuo, nakon što je izdržao kušnju: “Ušima slušah o tebi (Jehova Bože), a sada te oko moje vidi” (Job 42:5). Poput Joba i mi možemo očima vjere i razumijevanjem ispitati Jehovina djela na nama i “vidjeti” ga kao nikada prije. Kakav li mir u srcu i mislima proizlazi iz te bliskosti sa našim nebeskim Ocem!
“Sve u zahvalnosti”
17. Zašto bi trebali dati Bogu hvalu u molitvama?
17 Pavao pobuđuje kršćansku braću u vjeri, da upućuju svoje prošnje i molbe molitvom Bogu “u zahvalnosti” (Fil. 4:6, ST). Zaista, imamo mnogo razloga, zahvaljivati Najvišemu i hvaliti ga (1. Dnev. 29:10-13). Isus je u tome dao dobar primjer svojim sljedbenicima, kad se zahvalio za hranu i simbole kruha i vina, upotrijebljene kod Spomen večere Gospodinove (Mat. 15:36; 26:26, 27; Luka 22:19, 20). Osim izražavanja zahvalnosti Bogu, trebali bi “dati hvalu Jehovi” za “čudesa njegova radi sinova čovječjih”, “zbog pravednih odluka” i još za mnoge druge stvari (Ps. 33:2-5; 92:1, 2; 100:4, 5; 107:1, 8, 15, 21, 31; 119:62). Kako li je na mjestu zahvaljivati se Bogu za njegovu neusporedivu Riječ istine! I kako bi tek trebali biti zahvalni za žrtvu njegovog Sina koja nam je omogućila doći u pomirenje s Jehovom! (Rim. 5:6-11).
18. Zašto ne postoji razlog da nas svlada zabrinutost, ako vjerno izvršavamo božansku volju?
18 “Ljubitelji Jehove” mogu mu zahvaljivati i zato, jer se on zaista brine za njih. Apostol Petar je pisao: “Pomirite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme! Svu ‘svoju brigu bacite na njega’, jer se on brine za vas!” (1. Petr. 5:6, 7, ST). I Petar i Pavao su pobuđivali braću, neka ne budu zabrinuti ni za što, nego da predaju sve svoje brige Jehovi. Kakvog li prikladnog savjeta! Ne postoji apsolutno ništa, što ne bi Najviši mogao uraditi ili savladati u korist onih, koji su mu predani iz cijelog srca (Mar. 10:27; 12:29, 30). Što bi god Bog dozvolio da se dogodi vjernima, oni to mogu podnijeti jer im on daje ‘snage za sve’ (Fil. 4:13; 1. Kor. 10:13). S dobrim razlogom je psalmist David rekao: “Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi” (Ps. 37:5, ST) Da, vjerne osobe izvršavaju božansku volju i nemaju razloga za paniku i prekomjernu zabrinutost. S druge strane, imaju valjane razloge za unutarnji mir čak i usred nevolja i uznemirenosti. Ali koliki je taj mir?