Travanj

Da bismo imali koristi od toga što je Isus žrtvovao svoje tijelo i krv, trebamo vjerovati u otkupninu (Efež. 1:7). Tijekom Gospodinove večere, koja se održava jednom godišnje, oni koje je Isus nazvao “drugim ovcama” ne uzimaju kruh i vino niti bi to smjeli činiti (Ivan 10:16). Ipak, oni imaju koristi od tijela i krvi Isusa Krista zbog toga što pokazuju vjeru u njegovu otkupnu žrtvu (Ivan 6:53). S druge strane, oni koji trebaju uzimati kruh i vino na taj način pokazuju da je s njima sklopljen novi savez te da su dobili priliku vladati s Isusom u nebeskom kraljevstvu. Dakle, bili mi pomazanici ili druge ovce, važno je da pokazujemo vjeru u Isusa. Na taj način možemo dobiti vječni život (w24.12 13 odl. 14, 16).

Tijekom Gospodinove večere Isus je svojim apostolima ponudio beskvasni kruh i rekao da taj kruh predočava njegovo tijelo. Nakon toga dao im je vino i objasnio da ono predočava “krv saveza” (Mar. 14:22–25; Luka 22:20; 1. Kor. 11:24). Novi savez sklopljen je s duhovnim Izraelcima, koji će biti “u Božjem kraljevstvu” (Hebr. 8:6, 10; 9:15). Tijekom Gospodinove večere Isus se usredotočio na “malo stado”. Prvi pripadnici tog malog stada bili su Isusovi vjerni apostoli, koji su tom prilikom bili s njim u sobi. Upravo je njima Isus rekao da im ide pripremiti mjesto kako bi mogli biti s njim na nebu (w24.12 11 odl. 9–10).

Isusa je izdao jedan od njegovih bliskih prijatelja. Potom su ga njegovi neprijatelji uhitili, vrijeđali i klevetali. Na koncu su ga osudili na smrt i mučili. Vojnici su ga odveli do mjesta na kojem je trebao biti pogubljen i ondje su ga pribili na stup. Dok je Isus vjerno podnosio svu tu agoniju, netko je proživljavao još i veću bol. Bio je to Jehova Bog. On se suzdržavao od toga da upotrijebi svoju neizmjernu moć i stane na kraj patnjama svog Sina. Što ga je navelo da tako postupi? Jednom riječju, ljubav. Isusova žrtva najveći je dokaz da te Jehova jako voli. On je bio spreman puno toga pretrpjeti i podnijeti najveću moguću bol da bi te spasio od grijeha i smrti (1. Ivan. 4:9, 10). Da, Jehova želi pomoći svakome od nas da se bori protiv grijeha – i da pobijedi u toj borbi! (w24.08 6 odl. 13–14).

Da bismo bolje razumjeli koliko nas Jehova voli, razmislimo o tome koliku je bol on podnio da bi otkupnina bila plaćena. Sotona tvrdi da nijedan Božji sluga neće ostati vjeran Bogu kad ga snađu teške nevolje. Kako bi dokazao da je to laž, Jehova je dopustio da Isus jako pati prije svoje smrti (Job 2:1–5). Promatrao je kako ljudi ismijavaju Isusa, kako ga vojnici okrutno bičuju i potom pribijaju na stup. Nakon toga Jehova je gledao kako njegov voljeni Sin umire neopisivo bolnom smrću (Mat. 27:28–31, 39). Jehova je u bilo kojem trenutku mogao stati tome na kraj (Mat. 27:42, 43). Međutim, da se Bog tada umiješao, otkupnina ne bi bila plaćena i mi ne bismo imali nikakvu nadu. Zato je Jehova dopustio da njegov Sin pati sve do svoje smrti (w25.01 22 odl. 7).

Bilo je to 16. nisana 33. godine. Isusovi učenici bili su tužni, zbunjeni i uplašeni. Dvojica učenika zaputila su se iz Jeruzalema u Emaus. Na jednom dijelu puta pridružio im se neki nepoznat čovjek. Učenici su mu ispričali što se dogodilo Isusu, a u njihovim se riječima moglo osjetiti razočaranje. Ono što je zatim uslijedilo sigurno nikad nisu zaboravili. “Počevši od Mojsija i svih Proroka”, stranac im je objasnio zašto je Mesija morao patiti i umrijeti. A kad su stigli u Emaus, taj im je čovjek otkrio s kim zapravo pričaju – učenici su prepoznali da je on uskrsnuli Isus! (Luka 24:13–35). Tijekom posljednjih 40 dana koje je proveo na Zemlji Isus se svojim učenicima ukazao više puta. U tom je razdoblju ohrabrio svoje učenike, koji su bili tužni i uplašeni. Zahvaljujući tome oni su postali prava vojska radosnih i hrabrih propovjednika. Bili su spremni gorljivo objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu i poučavati ljude o istini (w24.10 12 odl. 1–3).

Samo je po sebi razumljivo da će dijete s vremenom odrasti. Za razliku od toga duhovni rast i napredak prema zrelosti ne odvijaju se automatski. Naprimjer, kršćani u Korintu prihvatili su dobru vijest, krstili se, primili sveti duh i puno naučili od apostola Pavla (Djela 18:8–11). Pa ipak, nekoliko godina nakon što su se krstili, mnogi od njih još uvijek su bili duhovno nezreli (1. Kor. 3:2). Da bismo mogli napredovati prema zrelosti, najprije moramo razviti želju da postanemo zreli kršćani. Oni koji “vole neiskustvo” i draže im je da u duhovnom pogledu ostanu mala djeca, nikada neće napredovati (Izr. 1:22, bilješka). Mi ne želimo biti poput ljudi koji su odrasli, ali i dalje ovise o svojim roditeljima i očekuju da oni donose odluke umjesto njih. Naprotiv, mi sami vodimo brigu o svom duhovnom napretku, svjesni da je to naša vlastita odgovornost. Ako još uvijek radiš na tome da postaneš zreo kršćanin, moli se Jehovi da ti da “i želju i snagu” da ostvariš taj cilj (Filip. 2:13; w24.04 4 odl. 9–10).

Jehova nam je s ljubavlju otkrio kako se on osjeća kad nekoga od ljudi treba osuditi (Ezek. 33:11). On neće zauvijek uništiti nekog čovjeka ako za to nema itekako dobar razlog. Jehova je stvarno jako milosrdan i on pokazuje milosrđe kad god je to moguće. Što znamo o ljudima koji neće uskrsnuti? U Bibliji nalazimo samo nekoliko takvih primjera. Isus nam je dao do znanja da Juda Iskariot neće uskrsnuti (Mar. 14:21; vidi i Ivana 17:12). Juda se svjesno i namjerno protivio Jehovi Bogu i njegovom Sinu (Mar. 3:29). Slično tome Isus je rekao da neki vjerski vođe nakon smrti neće dobiti priliku da uskrsnu (Mat. 23:33). A apostol Pavao rekao je da nepokajnički otpadnici neće uskrsnuti (Hebr. 6:4–8; 10:29; w24.05 4 odl. 10–11).

Ako ostanemo bliski s Jehovom, Sotona nam ne može nanijeti nikakvu trajnu štetu (1. Ivan. 3:8). U novom svijetu Jehova će i dalje štititi svoje vjerne prijatelje, i to ne samo od onoga što bi im moglo štetiti u duhovnom pogledu nego čak i od smrti (Otkr. 21:4). Uistinu je velika čast biti gost u Jehovinom šatoru – biti s Jehovom u bliskom odnosu koji može trajati u svu vječnost (Ezek. 37:27). Kako se trebamo ponašati ako želimo i dalje biti Jehovini gosti? Kad bi te netko pozvao u svoj dom, vjerojatno bi želio znati što domaćin očekuje od tebe. Slično tome i mi bismo sigurno htjeli znati što Jehova očekuje od onih koji i dalje žele biti gosti. Ljubav prema Jehovi potiče nas da dajemo sve od sebe kako bismo mu “potpuno ugodili” (Kol. 1:10). Zato bismo uvijek trebali osjećati strahopoštovanje prema njemu i nikad ne bismo smjeli smetnuti s uma tko je on. Takvo duboko poštovanje pomoći će nam da ne činimo ništa čime bismo ga povrijedili. Mi uvijek želimo skromno živjeti “po volji svog Boga” (Mih. 6:8; w24.06 4 odl. 8–9).

Jehova je od Abrahama zatražio da na žrtvu prinese vlastitog sina, Izaka. To je za Abrahama sigurno bilo neopisivo bolno. Pa ipak, on je bio spreman učiniti ono što je Jehova tražio od njega. Međutim, Bog ga je u posljednjem trenutku zaustavio. Svi ljudi koji vjeruju u Boga iz tog događaja uče jednu važnu istinu – Jehova toliko voli ljude da je bio spreman prinijeti na žrtvu svog voljenog Sina (Post. 22:1–18). Stoljećima kasnije Jehova je Izraelcima dao Zakon koji je propisivao prinošenje mnogih žrtava za očišćenje grijeha Božjeg naroda (Lev. 4:27–29; 17:11). Te su žrtve ukazivale na jednu veću žrtvu, koja je ljude trebala potpuno osloboditi od grijeha. Božji proroci pod nadahnućem su objasnili da će obećani potomak morati patiti i umrijeti. Kasnije se pokazalo da je taj potomak jedinorođeni Božji Sin. On je trebao biti ubijen kako bi ljudski rod – pa tako i tebe – spasio od grijeha i smrti (Iza. 53:1–12; w24.08 4 odl. 7–8).

Kada čitaš Bibliju, svakako razmišljaj o tome kako možeš primijeniti ono što čitaš. Dok čitaš neki dio Božje Riječi, upitaj se: Kako ovo što sam pročitao mogu primijeniti sada ili u skoroj budućnosti? Recimo da si u sklopu svog osobnog čitanja pročitao 1. Solunjanima 5:17, 18. Nakon ta dva retka mogao bi zastati i razmisliti o tome koliko se često moliš i koliko su duboke tvoje molitve. Osim toga, mogao bi razmišljati na čemu si sve zahvalan. Možda odlučiš da ćeš Jehovi zahvaliti za tri konkretne stvari. Čak i ako samo nekoliko minuta posvetiš razmišljanju o onom što si pročitao, to će ti pomoći da bolje razumiješ Božju Riječ i da postupaš po njoj. Zamisli koliko bi ti koristilo da to radiš svaki dan! Tako ćeš moći još bolje primjenjivati ono što učiš (w24.09 4–5 odl. 9–10).

Jehova nas je stvorio tako da nas više usrećuje kad mi činimo dobro drugima nego kad oni nama čine dobro. Lijepo se osjećamo kad možemo pomoći svojim suvjernicima. A sretni smo i kad nam oni pokažu da to cijene. No bez obzira na to pokažu li nam drugi zahvalnost ili ne, možemo biti radosni zato što znamo da smo ispravno postupili i učinili dobro djelo. Uvijek imaj na umu: Koliko god ti dao drugima, Jehova tebi “može dati puno više od toga” (2. Ljet. 25:9). On će te bogato nagraditi. Ustvari, Jehova je toliko darežljiv da ga je naprosto nemoguće nadmašiti! A nema veće radosti nego da ti sam Jehova uzvrati za dobro koje si učinio. Zato daj sve od sebe da i dalje budeš velikodušan poput našeg nebeskog Oca (w24.09 31 odl. 20–21).

Jehova je milosrdan i samilostan (Psal. 103:13; Iza. 49:15). Suosjećajan je – kad mi patimo, i on osjeća bol (Zah. 2:8). Svesrdno nam pomaže da se zbližimo s njim i postanemo njegovi prijatelji (Psal. 25:14; Djela 17:27). Jehova je i ponizan – “on se saginje da bi gledao nebo i zemlju, neznatnoga podiže iz prašine” (Psal. 113:6, 7, bilješka). Kako onda ne bismo iskazivali čast svom veličanstvenom Bogu? Jehovi iskazujemo čast zato što želimo da ga i drugi upoznaju. Mnogi ljudi ne znaju istinu o Jehovi. Zašto ne znaju? Zato što im je Sotona zaslijepio umove šireći grozne laži o Bogu (2. Kor. 4:4). Sotona je uvjerio ljude da je Jehova osvetoljubiv i bezosjećajan Bog te da je on kriv za većinu nevolja i patnji koje vidimo oko sebe. Ali mi znamo istinu o svom Bogu! Imamo priliku govoriti drugima kakav je zapravo Jehova i na taj mu način iskazivati čast (Iza. 43:10; w25.01 3 odl. 6–7).

U 1. stoljeću ljudi koji su stali na Sotoninu stranu govorili su svakojake laži o savršenom Božjem Sinu, koji je učinio mnoga divna čuda. Naprimjer, vjerski vođe govorili su ljudima da Isus “istjeruje demone uz pomoć vladara demonā” (Mar. 3:22). Kad je Isus bio izveden pred sud, vjerski vođe optužili su ga da huli na Boga te su nagovarali narod da traži da se Isus pogubi (Mat. 27:20). Kad su kasnije Kristovi sljedbenici propovijedali dobru vijest, oni koji su im se protivili “uzbunili su neznabošce i nahuškali ih” da progone kršćane (Djela 14:2, 19). U vezi s Djelima apostolskim 14:2 u Stražarskoj kuli od 1. prosinca 1998. bilo je objašnjeno: “Židovski se protivnici nisu zadovoljili time što su oni sami odbacili kršćansku poruku, već su pokrenuli klevetničku kampanju, nastojeći među neznabožačkim stanovništvom stvoriti predrasude protiv kršćana.” Sotona još i danas “zavodi sav svijet” (w24.04 11 odl. 15–16).

Čovjekova vječna budućnost ne ovisi o tome kada je umro. Jehova je savršeni sudac – njegove su odluke uvijek ispravne i pravedne (Psal. 33:4, 5). Zato možemo biti sigurni da će “Sudac cijele zemlje učiniti ono što je ispravno”. Isto tako, razumno je zaključiti da čovjekova vječna budućnost ne ovisi ni o tome gdje on živi. Nezamislivo je da bi Jehova automatski proglasio “jarcima” milijune ljudi koji žive u zemljama u kojima nikad nisu imali priliku čuti vijest o Kraljevstvu (Mat. 25:46). Pravednom “Sucu cijele zemlje” jako je stalo do tih osoba i on ih voli čak i više nego što bismo mi to ikada mogli. Mi ne znamo kako će Jehova upravljati događajima tijekom velike nevolje. Možda će neki od tih ljudi imati priliku upoznati Jehovu, povjerovati u njega i stati na njegovu stranu kad on pred očima svih naroda pokaže koliko je svet (Ezek. 38:16; w24.05 12 odl. 14–15).

Jehovini sluge vole pomagati jedni drugima (2. Kor. 8:4). No ponekad nam je za to potrebna hrabrost. Naprimjer, kad u nekom području izbije rat, starješine znaju da njihova braća i sestre trebaju ohrabrenje, podršku, a možda i duhovnu ili materijalnu pomoć. Iz ljubavi prema ovcama starješine su spremni riskirati i vlastitu sigurnost da bi im pružili ono što im je potrebno. U takvim situacijama važno je da budemo poslušni kako bismo ostali ujedinjeni. Zato slušaj upute koje dobiješ od svoje podružnice (Hebr. 13:17). Starješinstvo treba redovito analizirati što se sve poduzelo kako bi braća u skupštini bila spremna za krizne situacije. Osim toga, starješinstvo treba redovito razmatrati upute naše organizacije o tome što učiniti kad dođe do neke katastrofe (1. Kor. 14:33, 40). Budi hrabar, ali i oprezan (Izr. 22:3). Postupaj razborito. Nemoj se nepotrebno izlagati opasnosti. Uzdaj se u Jehovu. On ti može pomoći da pomažeš svojoj braći i da istovremeno paziš na svoju sigurnost (w24.07 4 odl. 8; 5 odl. 11).

Kralj David je poznavao Jehovu i uzdao se u njega. Kad su ga progonili njegovi neprijatelji, među kojima je bio i kralj Šaul, David se molio Jehovi za pomoć. Nakon što je Bog uslišio njegovu molitvu i spasio ga, David je rekao: “Živ je Jehova!” (Psal. 18:46). Time nije htio reći samo da Bog postoji. Prema jednom biblijskom priručniku, David je u tom retku izrazio čvrsto uvjerenje da je Jehova “živi Bog koji uvijek pomaže svojim slugama”. On je iz osobnog iskustva znao da je Jehova živi Bog. Budući da je bio čvrsto uvjeren u to, mogao je ustrajno služiti svom Bogu i hvaliti ga (Psal. 18:28, 29, 49). To što smo uvjereni da je Jehova živi Bog može nam pomoći da mu revno služimo. To uvjerenje daje nam snage da izdržimo kušnje i motivira nas da i dalje dajemo sve od sebe u službi Bogu. Isto tako, jača našu odlučnost da ostanemo bliski s Jehovom (w24.06 20–21 odl. 3–4).

Što možemo naučiti iz riječi koje je apostol Pavao uputio Solunjanima? Kad čujemo nešto što nije u skladu s onim što smo naučili iz Biblije ili kad do nas dođe neka bombastična ili šokantna priča, trebamo biti mudri i razboriti. U bivšem Sovjetskom Savezu naši neprijatelji potrudili su se da braća dobiju pismo koje je navodno stiglo iz našeg glavnog sjedišta. To pismo koje je kružilo među braćom potaknulo je neke da osnuju zasebnu, neovisnu organizaciju. Pismo je izgledalo vjerodostojno. No braća koja su vjerno služila Jehovi nisu se dala zavarati. Shvatili su da ono što je pisalo u pismu nije bilo u skladu s onim čemu su bili poučeni. Danas neprijatelji istine ponekad koriste suvremenu tehnologiju kako bi izazvali pomutnju među nama i razjedinili nas. Umjesto da se “brzo pokolebamo u svom prosuđivanju”, možemo se zaštititi tako da preispitamo je li ono što čujemo ili pročitamo u skladu s istinama koje smo naučili (2. Sol. 2:2; 1. Ivan. 4:1; w24.07 12 odl. 14–15).

Najvažnija odluka koju čovjek može donijeti u životu nesumnjivo je odluka da se preda Jehovi i postane dio njegove velike duhovne obitelji. Jehova želi da svaki čovjek donese tu odluku. Zašto? On želi da ljudi postanu njegovi prijatelji i da žive zauvijek (Pnz. 30:19, 20; Gal. 6:7, 8). Međutim, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi. On dopušta da svatko za sebe odluči što će učiniti. Što ako kršteni kršćanin prekrši Božji zakon i počini ozbiljan grijeh? Ako se ne pokaje, mora biti udaljen iz skupštine (1. Kor. 5:13). No čak i ako dođe do toga, Jehova se svim srcem nada da će se prijestupnik vratiti k njemu. Ustvari, to je jedan od važnih razloga zbog kojih je Jehova dao otkupninu – učinio je to da bi grešnicima koji se pokaju omogućio oproštenje grijeha. Naš dobri Bog s puno ljubavi potiče prijestupnike da se pokaju (Zah. 1:3; Rim. 2:4; Jak. 4:8; w24.08 14 odl. 1–2).

U vrijeme kad je apostol Ivan napisao svoju treću poslanicu neki su širili lažna učenja i stvarali podjele u skupštini. Međutim, bilo je i onih koji su nastavili “živjeti po istini”. Oni su bili poslušni Jehovi i “[živjeli su] po njegovim zapovijedima” (2. Ivan. 4, 6). Ti vjerni kršćani donosili su radost ne samo Ivanu nego i Jehovi (Izr. 27:11). Koja je pouka za nas? Vjernost vodi do sreće (1. Ivan. 5:3). Naprimjer, sretni smo kad znamo da radujemo Jehovu. On je sretan kad vidi da se uspješno odupiremo iskušenjima ovog svijeta i da smo poslušni njegovim zapovijedima. I anđeli na nebu se raduju (Luka 15:10). I nama može donijeti radost kad vidimo jedni druge kako se trudimo vjerno služiti Jehovi (2. Sol. 1:4). A jednom kad ovom zlom sustavu dođe kraj, bit ćemo sretni jer smo ostali vjerni Jehovi čak i dok je ovaj svijet bio pod Sotoninom vlašću (w24.11 12 odl. 17–18).

Koliko dugo trebaš promatrati osobu prije nego što joj kažeš da te zanima? Ako joj pristupiš prerano, ona bi mogla pomisliti da si brzoplet i nepromišljen (Izr. 29:20). S druge strane, ako predugo čekaš, moglo bi izgledati da si neodlučan, naročito ako je ta osoba primijetila da se zanimaš za nju (Prop. 11:4). Imaj na umu sljedeće: Prije nego što pristupiš nekoj osobi, ne moraš biti sto posto siguran da ćeš se s njom vjenčati. Ali moraš biti siguran da si spreman za brak i da bi ta osoba mogla biti odgovarajući bračni partner za tebe. A što ako primijetiš da se netko zanima za tebe? Ako ti se ta osoba ne sviđa, nastoj joj svojim ponašanjem to jasno dati do znanja. Ne bi bilo lijepo da je ostaviš u uvjerenju kako ima šanse da započnete vezu ako to nije istina (Efež. 4:25; w24.05 22–23 odl. 9–10).

Isus će samo prave, vjerne pomazanike primiti u nebesko kraljevstvo. Pomazanik koji ne ostane duhovno budan neće biti među “izabranima” koji će biti skupljeni (Mat. 24:31). U širem smislu svi Božji sluge, bez obzira na to koju nadu imaju, trebaju na Isusove riječi gledati kao na upozorenje da budu na oprezu, bdiju i ostanu vjerni. Mi smo dobro upoznali Jehovu i zato imamo povjerenja u njegove prosudbe. Ne zabrinjava nas ako Jehova u današnje vrijeme odluči pomazati neke svoje vjerne sluge. Imamo na umu ono što je Isus u svojoj usporedbi o vinogradu rekao o radnicima koji su došli raditi tek u jedanaesti sat (Mat. 20:1–16). Oni koji su kasnije u toku dana bili pozvani da dođu raditi u vinograd dobili su istu plaću kao i oni koji su počeli raditi ranije. Slično tome, bez obzira na to kada je netko izabran za pomazanika, on će dobiti nebesku nagradu ako ostane vjeran (w24.09 24 odl. 15–17).

Isus nam je pružio savršen primjer kako se nositi s nepravdom. Njemu su mnogi ljudi nanijeli nepravdu, pa čak i njegova rodbina. Članovi njegove obitelji koji nisu vjerovali u njega govorili su da je sišao s uma, vjerski vođe optužili su ga da čini čuda uz pomoć demona, a rimski vojnici su mu se rugali, fizički ga zlostavljali i na koncu ubili (Mar. 3:21, 22; 14:55; 15:16–20, 35–37). No Isus je sve to mirno podnio i nije uzvraćao istom mjerom. Što možemo naučiti od njega? (1. Petr. 2:21–23). Isus nam je dao savršen primjer kako postupati kad nam netko nanosi nepravdu. On je znao kada šutjeti, a kada govoriti (Mat. 26:62–64). Nije se opravdavao svaki put kad bi čuo da drugi govore laži o njemu (Mat. 11:19). A kad bi i reagirao, nije vrijeđao svoje progonitelje niti im prijetio (w24.11 4–5 odl. 9–10).

Zamisli da nekome koga voliš pokloniš dragocjen dar, koji je jako lijep i praktičan. Sigurno bi bio razočaran ako bi ta osoba tvoj dar samo spremila u ladicu i zaboravila na njega. S druge strane, bilo bi ti drago ako bi ona koristila tvoj dar i pokazala da ga jako cijeni. Slično je i s otkupninom. Jehova je dao svog Sina da umre za nas. Stoga je jako sretan kad vidi da pokazujemo zahvalnost za taj dragocjen dar i za njegovu ljubav, koja ga je potaknula da plati otkupninu za nas (Ivan 3:16; Rim. 5:7, 8). Međutim, kako vrijeme prolazi, na otkupninu bismo mogli početi gledati kao na nešto što je samo po sebi razumljivo i mogli bismo izgubiti cijenjenje za taj divan dar. To bi bilo kao da smo Božji dar nekamo spremili i da nam više nije pred očima – drago nam je što ga imamo, ali ne razmišljamo puno o njemu. Da nam se to ne bi dogodilo, moramo redovito sa zahvalnošću razmišljati o onome što su Bog i Krist učinili za nas (w25.01 26 odl. 1–2).

Da bi neki brat služio kao starješina, ne smije biti novoobraćenik. Iako ne trebaš biti kršten puno godina da bi mogao biti imenovan, potrebno ti je neko vrijeme da postaneš duhovno zrela osoba. Prije nego što budeš imenovan za starješinu, moraš pokazati da si, poput Isusa, ponizan i spreman čekati da ti Jehova povjeri dodatna zaduženja onda kad on bude smatrao da je pravo vrijeme za to (Mat. 20:23; Filip. 2:5–8). Osim toga, trebaš dokazati da si vjeran. To možeš tako da budeš odan Jehovi i držiš se njegovih pravednih načela te tako da slijediš upute njegove organizacije. Biblija jasno kaže da nadglednik treba biti sposoban poučavati. Znači li to da moraš biti izvrstan govornik? Ne znači. Nisu svi starješine vrsni govornici. Ipak, kad su u službi propovijedanja i idu u pastirske posjete, starješine se trebaju znati dobro služiti Biblijom kako bi kvalitetno poučavali ljude i hrabrili braću i sestre (w24.11 23–24 odl. 14–15).

Kad u Bibliji naiđeš na nešto što ne razumiješ baš najbolje, trudi se to istražiti. Zatim tijekom dana razmišljaj o onome što si naučio i o tome što ti to govori o Jehovi i njegovom Sinu te ljubavi koju oni osjećaju prema tebi (Psal. 119:97). Nemoj se obeshrabriti ako ne pronađeš nešto novo ili posebno zanimljivo svaki put kad čitaš ili proučavaš Bibliju. Na neki način, ti si poput osobe koja traga za zlatom. Tragači satima ili čak danima strpljivo kopaju i prosijavaju zemlju ne bi li našli čak i najmanji grumen zlata. Ipak, oni uporno nastavljaju s potragom jer im je svaki komadić zlata itekako dragocjen. A koliko je tek dragocjena svaka nova pojedinost koju naučimo iz Biblije! (Izr. 8:10). Zato budi strpljiv i nastavi redovito čitati i proučavati Bibliju (Psal. 1:2; w25.01 25 odl. 14–15).

Jehova od nas očekuje da spremno oprostimo onima koji su nas povrijedili (Psal. 86:5; Luka 17:4; Efež. 4:32). Drugi ljudi, naročito dobri prijatelji ili članovi obitelji, mogu nas jako povrijediti svojim riječima ili postupcima (Psal. 55:12–14). Ponekad to može biti tako bolno da se osjećamo kao da nas netko probada nožem (Izr. 12:18). Mogli bismo pokušati potisnuti ili ignorirati svoje povrijeđene osjećaje. No to bi bilo kao da nas netko ubode nožem, a mi onda ostavimo taj nož u rani. Ne možemo očekivati da ćemo se s vremenom bolje osjećati ako naprosto ignoriramo svoje povrijeđene osjećaje. Kad nas netko povrijedi, možda se brzo naljutimo. To bi mogla biti naša prva, spontana reakcija. I Biblija pokazuje da nam se može dogoditi da se u nekim situacijama razljutimo. No ona nas upozorava da ne smijemo dopustiti da ljutnja zavlada našim umom i srcem (Psal. 4:4; Efež. 4:26). Zašto si to ne smijemo dopustiti? Zato što ljutnja rijetko kad dovede do nečeg dobrog (Jak. 1:20). Imajmo na umu sljedeće: Ako se naljutimo na nekoga tko nas je povrijedio, to je spontana reakcija na koju ne možemo previše utjecati, ali ako ostanemo ljuti, to je stvar izbora (w25.02 15 odl. 4–6).

Isus je ispričao jednu priču kojom je pokazao koliko je nerazuman onaj tko zgrće novac, a “nije bogat u Božjim očima” (Luka 12:16–21). Nitko ne zna što će mu donijeti sutrašnji dan (Izr. 23:4, 5; Jak. 4:13–15). A mi koji smo Kristovi sljedbenici suočavamo se i s jednim dodatnim izazovom. Isus je rekao da moramo biti spremni ostaviti sve što imamo da bismo mogli biti njegovi učenici (Luka 14:33). Kršćani koji su u 1. stoljeću živjeli u Judeji s radošću su prihvatili gubitak svoje imovine (Hebr. 10:34). U suvremeno doba mnoga braća morala su žrtvovati svoju financijsku sigurnost zato što nisu htjela poduprijeti neku političku stranku ili režim (Otkr. 13:16, 17). Što im je pomoglo da tako postupe? Oni su se potpuno pouzdali u Jehovino obećanje: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebr. 13:5). Dakle, mi činimo sve što možemo kako bismo pod stare dane imali dovoljno za život, a ako nas snađu neki neočekivani problemi, uzdamo se u to da će nam Jehova pomoći (w25.03 29 odl. 13–14).

Jehova ne očekuje da bez ičije pomoći napredujemo prema zrelosti. Oni koji u skupštini služe kao pastiri i učitelji spremni su nam pomagati da u duhovnom pogledu “postanemo odrasli ljudi” i da “uzrastemo do Kristove zrelosti” (Efež. 4:11–13). Osim toga, Jehova nam daje svoj sveti duh kako bi nam pomogao da “imamo Kristov um” (1. Kor. 2:14–16). Nadalje, Bog je nadahnuo svoje sluge da napišu četiri evanđelja jer nam je htio pokazati kako je Isus razmišljao, govorio i postupao tijekom svoje zemaljske službe. Budeš li se trudio razmišljati i postupati poput Isusa, moći ćeš ostvariti svoj cilj da postaneš zreo kršćanin. No da bismo napredovali prema zrelosti, nije dovoljno da poznajemo samo “osnovna učenja o Kristu” (w24.04 4–5 odl. 11–12).

Svaki dan trebamo donositi razne odluke. Neke su relativno jednostavne, naprimjer što jesti za doručak ili kada ići na spavanje. Druge odluke možda nije tako jednostavno donijeti. One mogu utjecati na naše zdravlje, našu sreću, naše voljene ili na našu službu Jehovi. Mi želimo da odluke koje donosimo budu na dobrobit nama i našoj obitelji. A što je najvažnije, iskreno želimo svojim odlukama obradovati Jehovu (Rim. 12:1, 2). Da bismo donosili mudre odluke, važno je da se dobro informiramo. Zašto je to važno? Predočimo to jednim primjerom. Zamisli da netko ima ozbiljan zdravstveni problem i obrati se liječniku za pomoć. Bi li liječnik donio odluku o liječenju a da najprije ne pregleda pacijenta i ne postavi mu neka pitanja? Sigurno ne bi. I ti ćeš donositi bolje odluke ako najprije razmisliš o činjenicama koje se odnose na tvoju situaciju (w25.01 14 odl. 1–3).

Što znamo o Jehovinom milosrđu? Kako je Jehova pokazao da “ne želi da itko pogine”? (2. Petr. 3:9). Razmotrimo kako je on iskazao milosrđe nekim ljudima koji su teško sagriješili. Kralj David počinio je niz teških grijeha, kao što su preljub i ubojstvo. No David se pokajao, pa mu je Jehova milosrdno oprostio (2. Sam. 12:1–12). Kralj Manaše je veći dio svog života činio mnoge grozne stvari. No čak i u tom ekstremnom slučaju Jehova je pokazao milosrđe i oprostio Manašeu jer se on iskreno pokajao (2. Ljet. 33:9–16). Ti nas primjeri podsjećaju na to da Jehova pokazuje milosrđe kad god smatra da ima temelja za to. On će uskrsnuti takve pojedince zato što su shvatili da su počinili grozne grijehe te su se pokajali (w24.05 4 odl. 12).