IZ RIZNICE PROŠLOSTI
Joseph Priestley
“Ostao je zapamćen po svojoj svestranosti, radoznalosti, čovječnosti i neumornom stvaralačkom duhu, po velikom zanimanju za materijalan svijet oko sebe te razne moralne i društvene teme, po značajnoj ulozi koju je odigrao u razvoju prirodnih znanosti, teologije, filozofije i politologije, po osebujnom odnosu prema Francuskoj revoluciji, ali i po tužnoj priči o njegovim nezasluženim patnjama. Zbog svega toga mogli bismo ga nazvati velikanom 18. stoljeća” (filozof Frederic Harrison).
ČIME je to Joseph Priestley toliko zadužio ljudski rod? Njegova znanstvena otkrića i brojni pisani radovi uvelike su utjecali na to kako ljudi gledaju na ulogu vlasti u građanskom društvu, na prirodu Boga, pa čak i na zrak koji udišu.
Bez obzira na to je li pisao o znanosti ili religiji, Priestley je uvijek odbacivao puke teorije i tradiciju te je tragao za činjenicama i pravom istinom. Razmotrimo na koji je način to činio.
ZNANSTVENA OTKRIĆA
Joseph Priestley isprva je iz čiste radoznalosti provodio jednostavne fizikalne pokuse. No nakon što je 1765. upoznao američkog znanstvenika Benjamina Franklina, ozbiljnije se posvetio istraživanju elektriciteta. Znanstvenici su bili toliko zadivljeni njegovim otkrićima da su ga 1766. proglasili članom Londonskog kraljevskog društva za unapređenje prirodnih znanosti.
Nakon nekog vremena Priestley se počeo zanimati za kemiju. U vrlo kratkom roku otkrio je nekoliko dotad nepoznatih plinova, među kojima su amonijak i dušikov oksid, koji onoga tko ga udiše tjera na smijeh, pa je stoga nazvan plin smijavac i rajski plin. Priestley je u jednom pokusu vodi dodao ugljikov dioksid te tako dobio vodu s mjehurićima, odnosno gaziranu vodu.
Priestley je neko vrijeme živio u južnoj Engleskoj i ondje vršio razne pokuse. Tako je 1774. otkrio plin koji omogućava da plamen svijeće jače svijetli. Nešto kasnije izveo je pokus s mišem kojeg je stavio pod stakleno zvono ispunjeno tim plinom. Miš je ostao živ dvaput duže od jednog drugog miša što se nalazio pod zvonom u kojem je bio običan zrak. Priestley je i sam probao udisati taj plin te je rekao da se nakon toga neko vrijeme osjećao vrlo poletno i da je lakše disao.
Joseph Priestley zapravo je otkrio kisik.a No Priestley ga je nazvao deflogistonirani zrak jer je pretpostavio da je riječ o običnom zraku koji ne sadrži flogiston, hipotetsku tvar za koju se vjerovalo da usporava gorenje. Taj je zaključak bio pogrešan, no mnogi to Priestleyjevo otkriće smatraju najvećim postignućem u njegovu životu.
POTRAGA ZA ISTINOM O BOGU
Priestley ništa nije prihvaćao zdravo za gotovo. Kao što je vjerovao da znanstvene dogme i unaprijed postavljene teorije sprečavaju otkrivanje znanstvenih činjenica, tako je smatrao i da puka tradicija i vjerske dogme onemogućavaju otkrivanje prave istine o Bogu. No ironično je da je taj istinoljubiv čovjek koji je cijelog života istraživao Bibliju prihvatio neke ideje koje nisu u skladu s onim što ona doista uči. Naprimjer, svojedobno je smatrao da Biblija nije napisana pod Božjim nadahnućem. Odbacio je i biblijsko učenje da je Isus živio na nebu prije nego što se kao čovjek rodio na Zemlji.
“Ako je znanost potraga za istinom, onda je Priestley bio pravi znanstvenik” (biologinja Katherine Cullen)
S druge strane, Priestley je razotkrio neka kriva vjerska učenja koja su i danas uvriježena u mnogim religijama. U svojim je djelima napisao da su se izvorni Isusov nauk i istine iz Božje Riječi koje su kasnije naučavali njegovi učenici s vremenom iskvarili pod utjecajem vjerskih laži. Tako je Priestley osudio učenje o Trojstvu, vjerovanje u besmrtnost duše te štovanje slika i kipova, koje se u Bibliji izričito osuđuje.
Time što je razotkrio neka kriva vjerska učenja i dao potporu Američkoj i Francuskoj revoluciji, Priestley je razbjesnio mnoge svoje sunarodnjake. Godine 1791. nasilna svjetina uništila je njegovu kuću i laboratorij u Engleskoj. Priestley je na koncu pobjegao u Ameriku. Iako je prvenstveno poznat po svojim znanstvenim otkrićima, Joseph Priestley iskreno se trudio upoznati Boga i njegovu Riječ. Traganje za istinom o Bogu smatrao je “najuzvišenijom i najznačajnijom težnjom” u svom životu.
a Prije njega taj je plin otkrio švedski kemičar Carl Scheele, no on je tek kasnije objavio svoje otkriće. Nakon nekog vremena francuski kemičar Antoine Laurent de Lavoisier novootkrivenom je kemijskom elementu dao ime oxygène (od grčkih riječi oxys i geinomai, što bi u slobodnom prijevodu značilo “onaj koji tvori kiseline”) jer je smatrao da je taj plin sastavni dio svih kiselina. Hrvatski naziv “kisik” skovao je jezikoslovac Bogoslav Šulek prema riječi “kiselina”.