Koliko možete vjerovati znanosti?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE
VEĆINA ljudi zaista cijeni znanost, s obzirom na mnogo toga što se postiglo na području medicine, tehnike, komunikacije i drugih znanstvenih disciplina. Znanstvena otkrića danas utječu na život gotovo svih ljudi. Mnogi su znanstvenici cijeli svoj život posvetili znanosti i njihovi iskreni napori usmjereni k poboljšanju kvalitete života zaslužuju pohvalu. Ustvari, pisac Tony Morton ide tako daleko da izjavljuje da je “znanost, bez sumnje, jedan od glavnih potpornih stupova moderne civilizacije”.
Uravnotežen pristup pri ocjeni stvarne vrijednosti nečega potreban je u svim područjima života, stoga ni znanost nije u tome iznimka. Da bismo zadržali takvo uravnoteženo gledište, razmotrimo riječi jednog drugog pisca, koji se ne izražava toliko pohvalno o ulozi koju znanost igra u našem životu. Lewis Wolpert, u svojoj knjizi The Unnatural Nature of Science, piše sljedeće: “Ankete potvrđuju da postoji veliki interes i veliko cijenjenje za znanost, koji su praćeni iluzornim uvjerenjem da ona može riješiti sve probleme; no kod nekih postoji i duboko ukorijenjen strah i antagonizam prema znanosti. (...) Na one koji se bave znanošću gleda se kao na hladne, bezlične i nezainteresirane stručnjake.”
Sve veća vjera u znanost
Kad znanstveni eksperimenti uključuju pionirske pothvate, onda takva istraživanja uvijek nose sa sobom određenu mjeru rizika. No kad se novim otkrićima dokaže da se isplatilo riskirati, tada javnost nastavi gajiti još veću vjeru u znanost. Znanost, uživajući u izvjesnoj mjeri u slavi svojih prijašnjih uspjeha, ulazi u sve riskantnije pothvate, pa mnogi ljudi u svom strahopoštovanju i entuzijazmu počinju gledati na znanost kao na panaceju za bolesti čovječanstva. Posljedica toga jest da mnogi ljudi riječi “znanost” i “znanstveno” počinju povezivati s apsolutnom istinom.
U publikaciji American Studies navodi se sljedeće zapažanje: “Od 1920-ih, pa sve više u 1930-ima, na reklamama su se pojavljivali znanstvenici odjeveni u bijelu laboratorijsku kutu koji su bez ikakve pristranosti jamčili potrošačima da posjeduju ‘znanstvene’ dokaze kako je taj proizvod bolji od njemu konkurentskih proizvoda. Godine 1928. urednik časopisa Nation žalio se da će se ‘rečenicom koja počinje sa “znanost kaže” obično moći okončati bilo kakvu raspravu na društvenom skupu ili prodati bilo kakav artikl, od zubne paste do hladnjakâ.’”
No može li se znanost uvijek poistovjetiti s apsolutnom istinom? Kroz čitavu povijest znanstvena su otkrića nailazila na energično protivljenje. Neki su prigovori bili neosnovani; drugi su izgleda bili dobro utemeljeni. Galileova otkrića, naprimjer, razjarila su Katoličku crkvu. A znanstvene teorije o porijeklu čovjeka izazvale su neprijateljske reakcije i na znanstvenoj i na biblijskoj osnovi. Stoga ne iznenađuje da svako novo znanstveno otkriće ima svoje pristalice i protivnike.
Jedna stara latinska poslovica kaže: “Znanost [ili znanje] nema drugog neprijatelja doli neznalice.” Međutim, to više nije slučaj, budući da je znanost danas na udaru kao nikad prije — i to ne neznalica. Iako su znanost mnogi nekada smatrali neosporivom, danas je izgleda napadaju neki koji su ranije bili njena desna ruka. Za sve veći broj njenih sljedbenika moglo bi se reći da su postali njeni suci, njena porota i njeni egzekutori. Veliki hramovi znanstvene naobrazbe sada su često poprišta sukoba. Jedan od razloga njenih nevolja jest to da su ranije prevare i korumpiranost nekih znanstvenih radnika sada isplivale na površinu.
Stoga se češće nego ikad prije nameće sljedeće pitanje: Možemo li se zaista pouzdati u cjelokupnu znanost? Sljedeći članak navodi neke od razloga zašto sve veći broj ljudi postavlja ovo pitanje.
[Istaknuta misao/slika na stranici 4]
Može li se znanost uvijek poistovjetiti s apsolutnom istinom?