Uništeni i izgubljeni životi
“DROGA je poput malja”, ističe dr. Eric Nestler. Doista, jedna jedina doza tih kemijskih maljeva može biti smrtonosna. “Naprimjer, poznato je da crack kokain može ubiti ljude pri prvom susretu s njim”, objašnjava se u knjizi Drugs in America.
Novi val sintetičkih droga može biti isto toliko opasan. “Lakovjerni mladi koji kupuju drogu na ‘rave’ zabavama nemaju pojma kakav će kemijski koktel bombardirati njihov mozak”, upozorava World Drug Report Ujedinjenih naroda. Međutim, većina mladih postepeno pada u ponor ovisnosti o drogi, kao što to pokazuju sljedeći primjeri.
“Bijeg od stvarnosti”
Pedro,a jedno od devetero djece, rođen je u problematičnom dijelu grada Córdobe (Španjolska). Budući da mu je otac bio alkoholičar, njegovo je djetinjstvo bilo prožeto traumama. Kada je Pedro imao 14 godina, rođak mu je ponudio hašiš. Za mjesec dana postao je ovisnik.
“Drogiranje je bila razbibriga”, objašnjava Pedro, “bijeg od stvarnosti i način da budem prihvaćen u društvu. S 15 godina hašiš sam počeo nadomještati LSD-om i amfetaminima. LSD je bio moja najdraža droga, a da bih imao novca da ga kupim, postao sam ulični prodavač droge, odnosno sitni raspačavač droge. Uglavnom sam prodavao hašiš. Jednom, nakon što sam uzeo preveliku dozu LSD-a, cijelu noć nisam oka sklopio i mislio sam da sam poludio. To me iskustvo preplašilo. Shvatio sam da ću, nastavim li se drogirati, završiti u zatvoru ili umrijeti. No želja za drogom potisnula je taj strah. Postao sam teški ovisnik o LSD-u i trebao sam sve više i više droge da bih osjetio euforiju. Usprkos zastrašujućim popratnim pojavama, nisam mogao prestati. Nisam znao kako pobjeći od toga.
LSD nije bio jeftin, pa sam naučio pljačkati draguljarnice, otimati torbice turistima te krasti satove i novčanike prolaznicima. Do 17. godine postao sam poznati raspačavač droge u svom dijelu grada, a ponekad sam sudjelovao u oružanim pljačkama. U susjedstvu sam bio poznat kao nasilni kriminalac, pa sam zaradio nadimak el torcido, što znači ‘uvrnuti’.
Kad drogu i alkohol konzumirate zajedno, vaša se osobnost mijenja, često tako da postanete nasilni. A želja za daljnjim drogiranjem toliko je jaka da sasvim ubije vašu savjest. Život vam postaje krajnje neuravnotežen i živite od jedne euforije do druge.”
‘Predani svijetu droge’
Ana, Pedrova supruga, odrasla je u dobroj obitelji u Španjolskoj. Kad je imala 14 godina, Ana je upoznala nekoliko mladića iz obližnje škole koji su pušili hašiš. Isprva ju je njihovo čudno ponašanje odbijalo. No Rosa, Anina prijateljica, zaljubila se u jednog od tih mladića. On je uvjerio Rosu da joj pušenje hašiša neće naškoditi i da će uživati. Stoga je Rosa probala drogu i onda je cigaretu dala Ani.
“Imala sam neki lijepi osjećaj, pa sam za nekoliko tjedana svakodnevno pušila hašiš”, kaže Ana. “Nakon otprilike mjesec dana hašiš mi više nije stvarao toliku euforiju, pa sam počela uzimati i amfetamine i pušiti hašiš.
Uskoro smo se moji prijatelji i ja sasvim predali svijetu droge. Razgovarali smo o tome tko može uzeti najviše droge, a da nema štetnih posljedica, i tko je doživio najbolju euforiju. Malo-pomalo udaljavala sam se od normalnog svijeta i rijetko sam išla u školu. Više mi nisu bili dovoljni hašiš i amfetamini, pa sam počela injekcijom uzimati derivat morfija koji sam kupovala u različitim apotekama. Ljeti bismo išli na rock koncerte na otvorenom, gdje je uvijek bilo lako nabaviti drogu kao što je LSD.
Jednog dana majka me uhvatila kako pušim hašiš. Roditelji su dali sve od sebe da bi me zaštitili. Rekli su mi zašto je droga opasna i uvjeravali me da me vole i da im je stalo do mene. No njihova sam nastojanja smatrala nepotrebnim petljanjem u moj život. Kad sam imala 16 godina, odlučila sam otići od kuće. Pridružila sam se grupi mladih koji su išli po cijeloj Španjolskoj, prodavali ručno izrađene ogrlice i drogirali se. Dva mjeseca kasnije policija me uhapsila u Málagi.
Kad me policija predala roditeljima, dočekali su me raširenih ruku, a ja sam se sramila zbog onog što sam učinila. Otac je plakao — nikad prije nisam vidjela da to čini. Bilo mi je žao što sam ih povrijedila, no grižnja savjesti nije bila dovoljno jak motiv koji bi me natjerao da se ostavim droge. Nastavila sam se svakodnevno drogirati. Kad sam bila prisebna, ponekad sam razmišljala o rizicima — ali ne zadugo.”
Od zidara do trgovca drogom
José, ljubazan obiteljski čovjek, pet je godina krijumčario kanabis iz Maroka u Španjolsku. Kako je započeo s tim? “Dok sam radio kao zidar, jedan moj kolega počeo je trgovati drogom”, objašnjava José. “Budući da sam trebao novac, pomislio sam: ‘Zašto ne bih i ja?’
U Maroku je bilo lako kupiti kanabis — koliko god sam ga mogao prenijeti. Imao sam gliser koji je mogao brzo umaći policiji. Nakon što bih drogu unio u Španjolsku, prodavao bih je na veliko, oko 600 kilograma odjednom. Imao sam samo tri-četiri kupca i koliko god da sam im droge donio, oni bi je kupili. Iako je bilo policijske kontrole, droga je stizala. Mi trgovci imali smo puno bolju opremu nego policija.
Zarađivao sam dosta novca, a nisam se puno mučio. Na jednom putovanju od Španjolske do sjeverne Afrike moglo se zaraditi između 25 000 i 30 000 dolara. Ubrzo sam imao 30 ljudi koji su radili za mene. Nikada me nisu uhvatili jer sam plaćao doušnika koji bi mi rekao kada se moje operacije prate.
Ponekad sam razmišljao što sve ta droga može učiniti drugima, no sam sebi sam govorio da je kanabis laka droga i da nikoga nije ubila. Budući da sam zarađivao mnogo novca, nisam baš puno razbijao glavu s tim. Ja se nikada nisam drogirao.”
Vaš novac i vaš život!
Kao što pokazuju ovi primjeri, droga upravlja životima ljudi. Kad se jednom postane ovisnik, bijeg je težak i bolan. Kao što se ističe u knjizi Drugs in America, “na Divljem zapadu banditi bi uperili puške u svoje žrtve i rekli: ‘Pare ili život.’ Ilegalne su droge gore od tih starih razbojnika. One uzimaju oboje.”
Može li nešto zaustaviti tu poplavu droge? Sljedeći članak govorit će o nekim rješenjima.
[Bilješka]
a U ovoj seriji članaka neka imena su izmijenjena.
[Istaknuta misao na stranici 8]
“Na Divljem zapadu banditi bi uperili puške u svoje žrtve i rekli: ‘Pare ili život.’ Ilegalne su droge gore od tih starih razbojnika. ONE UZIMAJU OBOJE”
[Okvir/slika na stranici 10]
HOĆE LI VAŠE DIJETE DROGI REĆI NE?
KOJI SU TINEJDŽERI NAJUGROŽENIJI?
a. Oni koji žele dokazati da su neovisni i spremni su na rizik.
b. Oni koji nemaju previše afiniteta za učenje ili duhovne ciljeve.
c. Oni koji se smatraju drugačijima od društvene sredine.
d. Oni koji nemaju jasan stav o tome što je ispravno, a što pogrešno.
e. Oni koji osjećaju da ih roditelji ne podupiru, a prijatelji ih nagovaraju da uzmu drogu. Istraživači su primijetili da je “kvaliteta odnosa između adolescenta i njegovih roditelja izgleda najbolji zaštitni faktor kad je riječ o drogiranju” (naglašeno od nas).
KAKO MOŽETE ZAŠTITITI SVOJU DJECU?
a. Tako da s njima imate blizak odnos i dobru komunikaciju.
b. Tako da u njih usađujete jasan stav o tome što je ispravno, a što pogrešno.
c. Tako da im pomažete da postave jasne ciljeve.
d. Tako da kod njih stvorite osjećaj pripadnosti obitelji punoj ljubavi i srdačnoj društvenoj sredini.
e. Tako da ih poučite o opasnostima zloupotrebe droge. Djeca jasno moraju znati zašto drogi reći ne.
[Zahvala]
Izvor: World Drug Report Ujedinjenih naroda
[Slika na stranici 9]
Zaplijenjena droga u Gibraltaru
[Zahvala]
Ljubaznošću gibraltarske policije
[Slika na stranici 10]
Imao sam gliser poput ovog koji je mogao brzo umaći policiji
[Zahvala]
Ljubaznošću gibraltarske policije
[Zahvala na stranici 9]
Godo-Foto