Praznovjerje — zašto je toliko ukorijenjeno?
KAO što vjerojatno znate, još mnogo ljudi smatra da je loš znak ako im crna mačka prijeđe preko puta ili se boje proći ispod ljestvi. Mnogi isto tako vjeruju da je petak 13. nesretan dan i da je opasno živjeti na 13. katu zgrade. Takva su praznovjerja ukorijenjena, iako su nerazumna.
Razmislite: Zašto neki ljudi nose zečju šapu ili kucaju o drvo kad govore o nečemu čemu se nadaju? Nije li to zato što, bez stvarnog razloga, vjeruju da će im ti postupci donijeti sreću? Knjiga A Dictionary of Superstitions primjećuje: “Praznovjerni um vjeruje da određeni predmeti, mjesta, životinje ili postupci donose sreću (dobri predznaci ili amajlije), a drugi nesreću (loši predznaci ili znakovi nesreće).” (Pogledajte Galaćanima 5:19, 20.)
Pokušaji ukidanja praznovjerja u Kini
Praznovjerje je očito nadživjelo suvremena nastojanja da ga se ukine. Naprimjer, Narodna skupština Shanghaia donijela je 1995. službenu državnu naredbu zabranjujući praznovjerje kao zastarjeli običaj iz prošlosti te nacije. Cilj je bio “uništiti feudalističko praznovjerje, izmijeniti pogrebne običaje i potaknuti izgradnju civiliziranijeg glavnog grada”. No kakav je bio rezultat?
Prema jednom izvještaju, stanovnici Shanghaia i dalje su se vjerno držali praznovjernih običaja. Prkoseći službenoj zabrani kineskog obreda spaljivanja lažnih novčanica na grobovima predaka, jedan je čovjek, koji je došao na grob, rekao: “Spalili smo 19 milijardi juana [oko tri milijarde dolara].” Dodao je: “Ovo je tradicionalni običaj. Njime se usrećuje bogove.”
Ugledne novine Guangming Daily istakle su slab uspjeh zabrane, primjećujući da bi moglo biti čak “pet milijuna profesionalnih vračara u Kini, dok profesionalnih znanstvenika i tehnologa ukupno ima samo 10 milijuna”. Novine su primijetile: “Izgleda da rastući trend u potpunosti ide u prilog vračarima.”
S obzirom na ukorijenjenost praznovjerja, međunarodno izdanje The Encyclopedia Americana kaže: “Ne samo da se neki stari običaji zadržavaju u svim kulturama već ih se nanovo interpretira i daju im se nova značenja.” Zadnje izdanje The New Encyclopædie Britannice priznalo je: “Čak i u takozvanim modernim vremenima, u dobu u kojem se visoko cijeni opipljive dokaze, malo je onih koji pod prisilom ne bi priznali da potajno drže do jednog ili dva nerazumna vjerovanja ili praznovjerja.”
Dvostruka mjerila
Izgleda da mnogi ljudi imaju dvostruka mjerila, budući da u javnosti neće priznati ono što prakticiraju dok su sami. Jedan pisac kaže da je za to prikrivanje kriv strah da pred drugima ne bismo ispali ludi. Zbog toga ti pojedinci svoje praznovjerne običaje više vole zvati rutinama ili navikama. Naprimjer, atletičari možda o svom ponašanju govore kao o uobičajenim postupcima prije takmičenja.
Jedan novinar nedavno je izrekao pomalo smiješnu opasku o lancu pisama, a radi se o pismu koje se pošalje nekolicini osoba uz molbu da svaka od njih umnoži to pismo i pošalje ga nekim drugim osobama. Obično je osobi koja proslijedi takvo pismo zajamčena sreća, dok će ona koja prekine lanac navodno snositi loše posljedice. Tako je taj novinar postao nova karika u lancu i rekao je: “Hoću da znate da ovo ne radim zato što sam praznovjeran. Jednostavno želim izbjeći nesreću.”
Antropolozi i stručnjaci na području narodnog blaga smatraju da je čak i izraz “praznovjerje” presubjektivan; oni oklijevaju određeni obrazac ponašanja etiketirati kao takav. Radije koriste “razumljivije”, ali ublažene izraze kao što su “običaj i vjerovanje ljudi”, “narodni običaj” ili “sustavi vjerovanja”. Dick Hyman u svojoj knjizi Lest Ill Luck Befall Thee—Superstitions of the Great and Small otvoreno kaže: “Poput grijeha i prehlade, praznovjerje ima malo zagovornika, ali puno sudionika.”
Pa ipak, kako god da ga se nazove, praznovjerje je ukorijenjeno. Zašto je to slučaj u današnjem tehnološki uznapredovalom znanstvenom dobu?
Zašto je toliko ukorijenjeno
Pa, neki tvrde da je praznovjerje normalno za ljude. Čak ima osoba koje tvrde da u genima nosimo sklonost prema praznovjerju. Međutim, postoje studije koje pokazuju nešto drugo. Činjenica je da ljudi postaju praznovjerni jer su tome naučeni.
Profesor Stuart A. Vyse objašnjava: “Praznovjerno ponašanje, kao i praktički svaki drugi oblik ponašanja, osoba stječe kroz svoj život. Ne rađamo se s navikom kucanja o drvo; tome se učimo.” Kaže se da ljudi još kao djeca počinju vjerovati u magiju da bi onda dugo nakon što su “usvojili osjećanja odraslih” ostali naklonjeni praznovjerju. A gdje stječu mnoga praznovjerja?
Mnoga su praznovjerja tijesno povezana sa štovanim religioznim vjerovanjima. Naprimjer, praznovjerje je bilo sastavni dio religije onih koji su prije Izraelaca živjeli u Kanaanu. Biblija kaže da su Kanaanci imali običaj gatati, prakticirati magiju, oslanjati se na znakove ili vračanje, bacati čini na druge, konzultirati duhovne medije i profesionalne proricatelje događaja te razgovarati s mrtvima (5. Mojsijeva 18:9-12).
I drevni su Grci bili poznati po praznovjerju, koje je bilo povezano s njihovom religijom. Vjerovali su u predviđanja, gatanje i magiju, baš kao i Kanaanci. Babilonci su gledali u životinjsku jetru, vjerujući da će im ona pokazati što moraju učiniti (Ezehijel 21:21). Bili su poznati i po kockanju, a pomoć su tražili od ‘boga sreće’, kako ga Biblija naziva (Izaija 65:11, Šarić). I dan-danas se zna da su kockari praznovjerni.
Zanimljivo je da mnoge crkve doslovno potiču na odanost kockanju. Jedan primjer toga je Katolička crkva, koja promiče igre kao što je tombola. Neki je kockar slično zapazio: “Siguran sam da Katolička crkva shvaća [da su kockari vrlo praznovjerni] jer su opatice sa svojim škrabicama uvijek bile blizu hipodroma. Kako bi jedan katolik, što su bili mnogi od nas, mogao odbiti dati prilog ‘sestri’ i očekivati neki dobitak u klađenju na konjskim trkama? Zato smo davali priloge. A ako bismo tog dana dobili na klađenju, bili smo naročito darežljivi, nadajući se da će nam to donijeti daljnji uspjeh.”
Istaknuti primjeri tijesne povezanosti religije i praznovjerja jesu praznovjerja vezana uz Božić, blagdan koji propagiraju crkve kršćanstva. U njih spada predodžba da će poljubac ispod imele uroditi brakom, kao i mnoga praznovjerja o Svetom Nikoli.
Knjiga Lest Ill Luck Befall Thee primjećuje da se praznovjerje razvilo kako bi se “zavirilo u budućnost”. Iz tog razloga danas, kao i kroz čitavu povijest, kako običan narod tako i svjetski vođe konzultiraju vračare i druge koji tvrde da imaju magične moći. U knjizi Don’t Sing Before Breakfast, Don’t Sleep in the Moonlight objašnjava se: “Ljudi su imali potrebu vjerovati da postoje amajlije i čini koji će ih lišiti straha kako od poznatog tako i od nepoznatog.”
Zato se praznovjerjem ljudima nastojalo omogućiti da donekle imaju kontrolu nad svojim strahovima. U knjizi Cross Your Fingers, Spit in Your Hat kaže se: “[Ljudi] se oslanjaju na praznovjerje iz istog razloga zbog kojeg su to oduvijek činili. Kad se nađu u situaciji koju ne mogu kontrolirati — što ovisi o ‘sreći’ ili o ‘igri slučaja’ — praznovjerja [im] daju veću sigurnost.”
Iako je znanost na mnoge načine poboljšala život ljudi, njih i dalje muči osjećaj nesigurnosti. Ustvari, nesigurnost se povećala zbog problema koje je stvorila znanost. Profesor Vyse kaže: “Praznovjerje i vjerovanje u paranormalne pojave uvelike su se stopili s našom kulturom (...) zato što je suvremeni svijet povećao naš osjećaj neizvjesnosti.” The World Book Encyclopedia zaključila je: “Praznovjerja će vjerojatno imati svoje mjesto u životu ljudi sve dok su oni (...) nesigurni u budućnost.”
Dakle, kratko rečeno, praznovjerja su ukorijenjena zato što su postala sastavni dio ljudskih uobičajenih strahova i poduprta su brojnim štovanim religioznim vjerovanjima. No trebamo li na temelju toga zaključiti da je praznovjerje korisno, budući da pomaže ljudima da izađu na kraj sa životnim neizvjesnostima? Je li ono bezazleno? Ili je riječ o nečemu opasnom što bi trebalo izbjegavati?
[Slika na stranici 5]
Samo u Kini ima oko pet milijuna profesionalnih vračara
[Slika na stranici 6]
Mnoge crkve tombolom podupiru praznovjerje
[Slika na stranici 7]
Božićne tradicije, kao što je poljubac ispod imele, prožete su praznovjerjem