Praznovjerje — koliko je danas rašireno?
TO SE dešava širom svijeta — na poslu, u školi, u sredstvima javnog prijevoza i na ulici. Kihnete i ljudi koje nikad niste vidjeli, obični prolaznici, kažu: “Bog vas blagoslovio!” U mnogim jezicima koriste se slični izrazi. Na njemačkom se kaže “Gesundheit”. Arapi kažu “Yarhamak Allah”, a neki Polinezijci s južnog Pacifika kažu “Tihei mauri ora”.
Ako smatrate da je to tek uobičajena gesta ljubaznosti uvriježena u društvenim pravilima pristojnosti, možda niste ni razmišljali zašto to ljudi govore. Ipak, taj izraz potječe iz praznovjerja. Moira Smith, bibliotekarka na Etnološkom institutu pri Sveučilištu Indiane u Bloomingtonu (Indiana, SAD), o tom izrazu kaže: “Nastao je iz predodžbe da kihanjem izbacujete svoju dušu.” Kad neki kažu “Bog vas blagoslovio”, time se ustvari traži od Boga da je vrati natrag.
Naravno, većina će se ljudi vjerojatno složiti s tim da je nerazumno vjerovati da duša napušta tijelo prilikom kihanja. Stoga ne iznenađuje što Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary praznovjerje definira kao “vjerovanje ili postupke koji proizlaze iz neznanja, straha od nepoznatog, uzdanja u čaroliju ili sreću ili pogrešnog poimanja uzroka i posljedice”.
Ne čudi da je jedan liječnik iz 17. stoljeća praznovjerje svog vremena nazvao “pučkim greškama” neobrazovanih. Iz tog je razloga, kad su ljudi ušli u 20. stoljeće obilježeno znanstvenim postignućima, The Encyclopædia Britannica iz 1910. optimistično predvidjela da će doći vrijeme kad će se “civilizacija osloboditi i posljednjeg tračka praznovjerja”.
Rašireno kao nikada prije
Taj je optimizam izrečen prije nekih osamdeset godina bio neutemeljen jer izgleda da je praznovjerje uvriježeno više nego ikada prije. Ta je postojanost karakteristična za praznovjerje. Riječ “praznovjerje” potječe od latinske riječi super, što znači “iznad”, i stare, “stajati”. Ratnike koji bi preživjeli bitku zapravo se zvalo superstites, budući da su nadživjeli suborce u bici, doslovno govoreći “stajali” su iznad njih. Ukazujući na korijen te riječi, knjiga Superstitions kaže: “Praznovjerja koja još uvijek postoje stoje iznad vjekovnih pokušaja da ih se zatre.” Razmotrite samo nekoliko primjera ukorijenjenosti praznovjerja.
◻ Nakon iznenadne smrti gradonačelnika jednog velikog azijskog grada, demoralizirano osoblje njegove službene rezidencije novom je gradonačelniku savjetovalo da se konzultira s jednim posebnim medijem, koji je predložio nekoliko promjena unutar rezidencije i oko nje. Osoblje je smatralo da će se tim promjenama riješiti zle kobi.
◻ Predsjednica jedne američke kompanije, vrijedne nekoliko milijuna dolara, sa sobom stalno nosi jedan poseban kamenčić. Od prve uspješne prezentacije tvrtke ne želi izaći iz kuće bez njega.
◻ Prije nego što zaključe važne transakcije, azijski direktori poduzeća često traže savjete vrača.
◻ Atletičar, iako neprestano trenira, zaslugu za svoju pobjedu pripisuje jednom odjevnom predmetu. Zato ga i dalje nosi na svakom novom natjecanju — a da ga ne pere.
◻ Student piše ispit jednom kemijskom olovkom i dobiva dobru ocjenu. Nakon toga, tu olovku smatra “sretnom”.
◻ Na dan svog vjenčanja mladenka pažljivo priprema što će obući da bi se u tome našlo “nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno i nešto plavo”.
◻ Osoba otvara Bibliju naslijepo i čita biblijski redak koji joj prvi zapne za oko, smatrajući da će joj te riječi pružiti potrebno vodstvo u danom trenutku.
◻ Dok jumbo-jet tutnji po pisti da bi uzletio, nekoliko se putnika prekriži. Drugi tokom leta poljube privjesak sa slikom “Svetog” Kristofora.
Dakle, praznovjerje je čak i dan-danas veoma rašireno. Ustvari, Stuart A. Vyse, izvanredni profesor psihologije na Sveučilištu u Connecticutu, u svojoj knjizi Believing in Magic—The Psychology of Superstition kaže: “Iako živimo u tehnološki uznapredovalom društvu, praznovjerje je rašireno kao nikada prije.”
Praznovjerje je danas toliko duboko uvriježeno da su propali pokušaji da ga se iskorijeni. Zbog čega je to tako?