Listopadski sajam — “najstariji međunarodni sajam konja u Evropi”

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ IRSKE

PROŠLI tjedan bio je to miran, spokojan gradić u kojem su ljudi ležerno obavljali svoje uobičajene poslove. No ovaj tjedan u njemu vlada pravi kaos. Gradić je prepun ljudi, budući da njegovih otprilike 6 000 stanovnika ugošćuje preko 50 000 posjetilaca. No ono što privlači pažnju u biti nije uskomešano mnoštvo ljudi, ni mnogi sajamski štandovi, pa čak ni živopisni ulični zabavljači. Radi se o konjima! Ima ih posvuda!

Gdje se nalazimo? U gradiću Ballinasloeu, oko 140 kilometara zapadno od irskog glavnog grada, Dublina. Što je uzrokovalo takve dramatične promjene u tom inače spokojnom mjestu? Listopadski sajam, koji organizatori opisuju kao “najstariji međunarodni sajam konja u Evropi”.

Zašto baš u Ballinasloeu?

Zašto je listopadski sajam tako popularan? Probudite se! je intervjuirao seljanina po imenu George, koji živi u blizini Ballinasloea i ovdje je prodao mnogo konja. On kaže: “U Ballinasloeu svaki čovjek — bio on bogat ili siromašan — može dovesti na prodaju konja bilo koje pasmine. To je sasvim jednostavno.” No zašto je taj sajam toliko različit od svih drugih? “U mnogim je drugim mjestima trgovina konjima djelatnost u kojoj postoje mnoga ograničenja i pravila”, objašnjava George. “Na nekim sajmovima prodaje se samo jedna pasmina konja. A prodaja obično obuhvaća i mnoge administrativne detalje. U svijetu nema baš mnogo sajmova konja na kojima svatko može dovesti svog konja na poljanu na kojoj se održava sajam i prodati ga bez po muke! Ovdje na Listopadskom sajmu još uvijek se trguje konjima na skoro isti način kao prije dvjesto ili tristo godina — izravnom kupovinom i prodajom bez ikakvih formalnosti, ovdje na poljani na kojoj se održava sajam.”

Pitali smo se: ‘Kako je Ballinasloe postao centar te vreve? Zašto su trgovci dolazili čak iz daleke Rusije da bi ovdje kupili konje?’ Kratak osvrt na prošlost pruža nam odgovor.

Neki od najistaknutijih irskih kraljeva nekad su imali prijestolnicu u Tari, koja se nalazi 30-ak kilometara sjeverozapadno od Dublina. To je bilo vjersko, a kasnije i političko središte Irske. Ljudi su išli u Taru da bi platili porez i da bi se informirali o novouvedenim zakonima. No kakve veze ima Tara s Ballinasloeom? Pa, Ballinasloe se razvio kod jednog riječnog plićaka, na jednom od prirodnih puteva koji sa zapada vode u Taru. Ljudima koji su putovali u prijestolnicu i natrag taj se riječni plićak, koji se nalazi otprilike dan jahanja od zapadne obale, činio kao zgodno mjesto za razmjenu raznih vijesti i dobara. Organizatori Listopadskog sajma kažu da postoje ‘dokazi da se na tom području trgovalo konjima još u davnom petom stoljeću n. e.’

U novije vrijeme Ballinasloe je zahvaljujući svom strateški povoljnom položaju postao idealno mjesto za održavanje velikog službenog sajma koji je ovdje prvi put organiziran početkom 18. stoljeća. Neki su seljani znali krenuti na put otprilike mjesec dana ranije da bi dotjerali svoja stada i prodali ih na tom sajmu, premda su neki trebali putovati čak 200 kilometara. S vremenom su konji postali glavna ovdašnja atrakcija.

Zemlja u okolici Ballinasloea veoma je plodna i kao stvorena za uzgoj stoke. Tu se uzgaja izdržljiva, zdrava i produktivna stoka. “Irski konji”, objašnjava pisac Mark Holdstock, “poznati su po svojoj izdržljivosti.” On nastavlja: “Pasmine kao što je irski tegleći konj uspješno se uzgajaju na ovom području već stotinama godina, a iz stoljeća u stoljeće postaju sve snažnije.”

Potreba za konjima

Danas je glavna svrha tog sajma trgovina konjima! Zašto su konji postali tako važni? U 18. i 19. stoljeću seljani su diljem Irske uvelike koristili konje u poljoprivredi. Trebali su im jaki, pouzdani konji koji bi vukli plug kroz tlo koje je često bilo vlažno i blatnjavo. No postojao je i jedan drugi razlog zbog kojeg su konji bili izuzetno traženi. Vojske su trebale snažne konje koji se ne bi plašili buke za vrijeme bitke i koji bi bili dovoljno jaki i izdržljivi da bi se njima transportiralo teške tovare po nepristupačnom terenu. Budući da je irski tegleći konj imao sve te karakteristike, bio je veoma tražen. Križanjem te pasmine s engleskim čistokrvnim konjem dobiven je hrabar i žilav konj, idealan za konjicu.

Osim vojnika, u ratovima je stradavalo i tisuće konja. Da bi se nadomjestilo konje izgubljene u mnogim bitkama koje su se vodile u Evropi, vojni predstavnici iz mnogih evropskih zemalja, pa čak i iz daleke Rusije, bili su spremni putovati do Ballinasloea da bi kupili druge pouzdane i čistokrvne konje. Sredinom 19. stoljeća Listopadski sajam postao je “najveći sajam konja u Evropi”. “Priča se”, kaže Holdstock, “da je polovina konja koji su bili korišteni u bici kod Waterlooa bila kupljena u Ballinasloeu.”a

Metode trgovanja konjima

Dakako, u 20. stoljeću naglo se smanjila potražnja konja. Konjica je zamijenjena vojnim transporterima, a plugovi koje su vukli konji zamijenjeni su traktorima. Čak je i u Ballinasloeu trgovina konjima gotovo iščezla. Međutim, prije četrdesetak godina ovaj je sajam ponovo živnuo.

Kako je ranije spomenuti George trgovao konjima na tom sajmu? “Konje koje sam htio prodati jednostavno sam dovodio na poljanu na kojoj se održavao sajam”, kaže on, “a netko bi prije ili kasnije došao i pitao me koliko tražim za konja.” George potom otkriva neke tajne trgovine konjima: “Neko bismo se vrijeme cjenkali, obično vrlo žustro. Ako je kupac bio stvarno zainteresiran za mog konja, pazio bi da ne pokaže prevelik interes, bojeći se da bih ja mogao inzistirati na visokoj cijeni. Znao je otići, pa se kasnije vratiti, nadajući se da u međuvremenu nitko nije ponudio više novca. Čak je znao poslati svog prijatelja da se sa mnom raspravlja i odvraća mi pažnju, samo da ne bi došli drugi ljudi i ponudili da kupe konja. Konačno bismo se dogovorili oko cijene i dogovor bismo potvrdili rukovanjem. Obično bi kupac jednostavno platio u gotovini, a konj bi na licu mjesta promijenio vlasnika. Budući da nije postojao nikakav službeni organ koji bi nadzirao takve transakcije, kad ste jednom platili konja, nitko vam više nije jamčio za njega!”

Onaj tko bi sve to sa strane promatrao mogao bi steći dojam da je teško prepoznati koji se konj prodaje, a koji ne. “Ako je na poljani”, kaže George, “onda je za prodaju.” Potom spominje neke lokalne običaje: “U prošlosti — a ponekad se to čini čak i danas — konja se, ukoliko je prodan, na stražnjem butu obilježilo s malo zemlje. Ako to nije bilo slučaj, onda bi ga njegov novi vlasnik naprosto odveo s poljane. Prema jednom drugom starom običaju vezanom uz trgovinu konjima u Irskoj, onaj tko je prodao konja znao je dati kupcu ‘novac za sreću, nakon što bi ovaj platio svog novog konja’. To je bila mala svota novca koju se vraćalo prodavaču nakon što bi se obavila glavna transakcija. Mislilo se da će to konju donijeti ‘sreću’ kod njegovog novog vlasnika.

“Čovjek stvarno mora dobro poznavati konje i znati procijeniti njihovu vrijednost”, upozorava George. “Obično dobijete konja koji vrijedi onoliko koliko ste ga platili, a većina ljudi odlazi sa sajma zadovoljna. No čak i iskusni trgovci konjima moraju biti oprezni. Znam jednog trgovca koji je prodao konja i potom otišao u gostionicu da bi popio nekoliko pića prije nego što krene kući. U međuvremenu, novi je vlasnik očetkao i istimario konja, tako da je drastično izmijenio njegov izgled. Doveo je ‘novog’ konja njegovom prvobitnom vlasniku, koji ga je odmah kupio i to za puno višu cijenu, misleći da se radi o nekom drugom konju!”

Osim opasnosti da pristanete na nemudru kupoprodajnu transakciju, ima tu i drugih problema. “Pazite gdje stojite!” savjetuje George. “Imajte na umu da kad toliko mnogo konja stoji tako blizu jedan drugome — možda i satima — uz svu tu vrevu oko njih, mnogi će biti nemirni i mogli bi vas udariti. Puno sam puta vidio kako se uplašeni konj propinje, čak i kad su uzde bile u rukama čovjeka koji ima iskustva s konjima.” George nastavlja: “O, da! Obucite i prikladne gumene čizme. Možda ćete ugaziti u nešto što nije blato!”

[Bilješka]

[Slika na stranici 16]

Šareni poni čeka kupca

[Slika na stranicama 16 i 17]

Sajamska poljana u Ballinasloeu prvog dana sajma

[Slika na stranici 17]

Ova je pasmina dobivena križanjem irskog teglećeg konja i engleskog čistokrvnog konja