Kad bake i djedovi postanu roditelji

“Upravo sam stigla kući sa sastanka iz Dvorane Kraljevstva. Začula sam snažno kucanje na vratima, a vani su stajala dva policajca s dvoje prljave djece zamršene kose za koju bi se reklo da se mjesecima nisu kupala. Jedva se moglo primijetiti da su djeca! Bila je to moja unučad, a njihova majka — ovisnica o drogi — zanemarila ih je. Bila sam udovica, a već sam i sama imala šestero djece. Ali jednostavno nisam mogla reći ne” (Sally).a

“Kćerka me zamolila da uzmem k sebi njenu djecu dok se ona ne sredi. Nisam znala da se drogira. Na kraju sam ja odgajala njeno dvoje djece. Nekoliko godina kasnije, moja je kćerka rodila djevojčicu. Nisam je željela uzeti, no unuk me molio: ‘Bako, zar ne možemo primiti samo još jedno dijete?’” (Willie Mae).

NEKADA se ulogu bake i djeda opisivalo kao “užitak bez odgovornosti”. Međutim, više nije tako. Neki procjenjuju da samo u Sjedinjenim Državama ima preko tri milijuna djece koja žive sa svojom bakom ili djedom. A taj broj naglo raste.

Što se krije iza tog uznemiravajućeg trenda? Djeca čiji se roditelji razvedu možda na kraju odu živjeti kod svoje bake ili djeda. Isto se može desiti i djeci koju roditelji zanemaruju ili ih zlostavljaju. Časopis Child Welfare kaže da ‘crack kokain stvara izgubljenu generaciju’ zato što roditelji koji su ovisnici nisu sposobni ispunjavati svoju zadaću. Postoje i milijuni djece koji su ostali “bez roditelja” jer su ih oni napustili, umrli su ili su psihički bolesnici. Djeca kojoj majka umre od AIDS-a također mogu biti predana na brigu svojoj baki ili djedu.

Preuzimanje odgovornosti odgajanja djece u srednjim godinama ili u ‘zlim danima’ tokom poznih godina može biti jako teško (Propovjednik 12:1-7). Mnogi ljudi jednostavno nemaju snage stalno držati na oku malu djecu. Neke bake i djedovi brinu se i za svoje ostarjele roditelje. Drugi su pak udovci ili udovice ili su razvedeni i moraju se snalaziti bez podrške drugog supružnika. A mnogi uviđaju da zbog slabih prihoda nisu u stanju preuzeti takav teret. U jednoj anketi 4 od 10 baka ili djedova kojima je unučad povjerena na čuvanje i odgoj imali su prihode koji ih gotovo svrstavaju u rang siromašnih. “Unučad mi je bila bolesna”, prisjeća se Sally. “Bila sam prisiljena izdvojiti mnogo novca za lijekove. Od države nisam primila skoro nikakvu pomoć.” Jedna se ostarjela žena prisjeća: “Morala sam novcem od svoje mirovine izdržavati unučad.”

Stresovi i brige

Ne iznenađuje da je u jednoj studiji objavljeno kako je “briga oko unučadi izazvala popriličan stres kod baka i djedova, a 86 posto od 60 anketiranih baka i djedova izjavilo je da se ‘skoro stalno osjećaju depresivno ili tjeskobno’”. Da, mnogi se žale na zdravstvene probleme. “To me slomilo fizički, psihički i duhovno”, kaže Elizabeth, žena koja se brinula za svoju unuku tinejdžerku. Willie Mae, koja ima srčane tegobe i visoki krvni tlak, kaže: “Moja liječnica smatra da je to povezano sa stresom odgajanja djece.”

Mnogi nisu spremni na promjenu svog načina života koju zahtijeva odgajanje unučadi. “Ima dana kad ne mogu nigdje otići”, kaže jedan djed. “Osjećam se krivim (...) ako ih ostavim s nekim drugim, pa zato umjesto da odem negdje ili poduzmem nešto, nigdje ne idem i ništa ne poduzimam.” Jedna je baka svoje vrijeme za privatnost opisala kao “nepostojeće”. Društvena izolacija i usamljenost uobičajena su pojava. Jedna druga baka rekla je: “U našoj dobnoj grupi većina naših prijatelja nema [malu] djecu i zato, budući da naša djeca [unučad] nisu pozvana, mnogo puta odbijemo njihove pozive.”

I emocionalni pritisci donose bol. Jedan članak iz U.S.News & World Reporta kaže: “Mnoge od njih [bake i djedove] progoni sram i osjećaj krivnje zato što su njihova vlastita djeca zakazala kao roditelji — a mnogi krive sebe, pitajući se u čemu su oni pogriješili kao roditelji. Da bi svojoj unučadi pružili siguran dom pun ljubavi, neki moraju emocionalno napustiti svoju djecu koja zlostavljaju njihovu unučad ili su ovisnici o drogi.”

Jedna anketa izvještava: “Više od četvrtine (...) reklo je da im se smanjila radost u bračnoj vezi zbog pružanja takve skrbi.” Naročito se muževi često osjećaju zapostavljenima dok njihove žene preuzimaju na sebe najveći dio brige za unučad. Neki muževi osjećaju da jednostavno ne mogu podnijeti taj pritisak. Jedna žena za svog muža kaže: “Otišao je od nas. (...) Mislim da se jednostavno osjećao zarobljeno.”

Nezadovoljna djeca

U.S.News & World Report kaže: “Stresove otežava činjenica da neka djeca koju su [baka ili djed] naslijedili spadaju među najnesretnije, emocionalno najranjivije i najnezadovoljnije osobe u državi.”

Uzmimo za primjer Elizabethinu unuku. Otac ju je doslovno ostavio na uglu ulice gdje je Elizabeth radila kao čuvar koji pomaže djeci da prijeđu cestu. “Ona je nezadovoljno dijete”, kaže Elizabeth. “Povrijeđena je.” Sallyna unučad imaju slične rane. “Moj je unuk ogorčen. Misli da ga nitko ne želi.” Imati oca i majku koji su puni ljubavi prirođeno je pravo djeteta. Zamislite što dijete proživljava kada ga oni napuste, zanemare ili odbace! Razumijevanje tih osjećaja može biti ključ za strpljivo ophođenje s djecom koja imaju problema u ponašanju. Priče Salamunove 19:11 kažu: “Razum zadržava čovjeka od gnjeva.”

Naprimjer, napušteno će se dijete možda odupirati vašim nastojanjima da se brinete za njega. Razumijevanje djetetovih strahova i tjeskoba može vam pomoći da samilosno reagirate. Možda će se njegovi strahovi uvelike smanjiti ako mu date do znanja da ste svjesni njegovih strahova i ponovno ga uvjerite da ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako biste se pobrinuli za njega.

Izaći na kraj s pritiscima

‘Jako sam povrijeđena i žalim samu sebe. Jednostavno nije u redu da nam se to događa.’ Tako je rekla jedna baka koja je stekla pravo na čuvanje i odgoj unučadi. Ako ste u takvoj situaciji, možda se i vi slično osjećate. No taj problem nikako nije beznadan. Kao prvo, godine možda ograničavaju vašu fizičku snagu, no godine su dobitak kada se radi o mudrosti, strpljivosti i vještini. Ne iznenađuje da je jedna studija ustanovila da su “djeca odgajana samo kod bake i djeda živjela prilično dobro u usporedbi s djecom iz obitelji u kojima je prisutan jedan biološki roditelj”.

Biblija nas potiče da ‘sve svoje brige bacimo na Jehovu jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:7). Zato mu se, poput psalmista, neprestano molite za snagu i vodstvo. (Usporedite Psalam 71:18.) Posvetite pažnju svojim duhovnim potrebama (Matej 5:3). “Kršćanski sastanci i propovijedanje drugima pomogli su mi da izdržim”, kaže jedna kršćanka. Kad vam se ukaže prilika, pokušajte poučavati svoju unučad božanskim putevima (5. Mojsijeva 4:9). Bog će sigurno poduprijeti vaše napore da ih odgajate “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4, NW).b

Ne bojte se zatražiti pomoć. Često mogu biti od koristi prijatelji, naročito oni unutar kršćanske skupštine. Sally se prisjeća: “Braća i sestre iz skupštine bili su prava podrška. Kada sam bila potištena, ohrabrili bi me. Neki su mi čak i financijski pomogli.”

Nemojte previdjeti pomoć koju možete dobiti od države (Rimljanima 13:6). Zanimljivo je da bake i djedovi, prema jednoj anketi, “većinom ne znaju što im stoji na raspolaganju ni gdje mogu potražiti pomoć” (Child Welfare). Socijalni radnici i mjesne ustanove koje pomažu ostarjelima mogu vas uputiti na službe koje će vam dobro doći.

U mnogim slučajevima baka ili djed koji su stekli pravo na čuvanje i odgoj unučadi predstavljaju plod ovog ‘kritičnog vremena s kojim se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1-5, NW). Srećom, ta teška vremena pokazuju da će Bog uskoro intervenirati i stvoriti “novu zemlju” u kojoj će tragične situacije koje pogađaju toliko današnjih obitelji biti stvar prošlosti (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4). U međuvremenu, baka ili djed koji su stekli pravo na čuvanje i odgoj unučadi trebaju učiniti sve što mogu da bi svoju situaciju iskoristili na najbolji način. Mnogi žanju veliki uspjeh u svojim naporima! Uvijek imajte na umu da usprkos frustracijama, možete doživjeti mnoge radosti. Čak možete osjetiti i tu radost da vidite kako vaša unučad postaje čestitim ljubiteljima Boga! Zar to ne bi sav vaš naporan rad učinilo vrijednim?

[Bilješke]

[Okvir na stranici 10]

Pravna pitanja

Zatražiti zakonsko pravo na čuvanje i odgoj unučadi ili ne, osjetljivo je i složeno pitanje. Mary Fron, stručnjak na tom području, objašnjava: “S jedne strane, nemate puno zakonskih prava ako ne prihvatite pravo na čuvanje i odgoj unučadi. U većini slučajeva biološki se roditelji mogu bilo kada vratiti i oduzeti dijete ili djecu. S druge strane, mnoge bake i djedovi oklijevaju zatražiti pravo na čuvanje i odgoj unučadi jer to znači da na sudu trebaju svjedočiti o tome kako njihovo dijete nije sposobno da bude roditelj” (Good Housekeeping).

Bez zakonskog prava na čuvanje i odgoj unučadi bake i djedovi često imaju poteškoća s upisivanjem unučadi u školu, a čak i s njihovim liječenjem. Međutim, dobivanje tog prava može biti skupo i emocionalno iscrpljujuće iskustvo koje oduzima puno vremena. A čak i kad ga dobiju, bake i djedovi mogu biti lišeni državne financijske pomoći. Stoga časopis Child Welfare predlaže bakama i djedovima da “potraže pravne savjete od nekog mjesnog odvjetnika koji je dobro upućen u državno obiteljsko pravo, slučajeve vezane uz rješavanje pitanja povjeravanja djece na čuvanje i odgoj te skrbi djece”.

[Okvir na stranici 11]

Proračunati trošak

Prizor djeteta koje je u nevolji — naročito kad je od naše krvi i mesa — bolan je. A Biblija kršćanima zapovijeda da se brinu za “svoje” (1. Timoteju 5:8). Usprkos tome, u mnogim je situacijama mudro da baka ili djed ozbiljno razmisle prije nego što preuzmu na sebe takvu odgovornost (Priče Salamunove 14:15; 21:5). Osoba mora proračunati trošak. (Usporedite Luku 14:28.)

U molitvi razmislite o sljedećem: Jeste li zaista fizički, emocionalno, duhovno i financijski spremni udovoljavati potrebama tog djeteta? Što vaš bračni drug misli o toj situaciji? Postoji li neki način da ohrabrite djetetove roditelje ili im pomognete da bi se oni sami mogli brinuti za svoje dijete? Nažalost, neki delinkventni roditelji jednostavno nastavljaju s nemoralnim načinom života. Jedna se ogorčena baka prisjeća: “Uzela sam nekoliko njene djece. No ona se i dalje drogirala i rađala djecu. Došla sam do točke kada sam morala reći ne!”

S druge strane, ako se ne pobrinete za svoju unučad, što će biti s njima? Da li biste mogli podnijeti pritisak saznanja da se drugi brinu za njih, možda čak neki stranci? Što je s duhovnim potrebama djece? Hoće li ih drugi moći odgajati prema Božjim mjerilima? Neki bi mogli zaključiti da, usprkos popratnim poteškoćama, ne vide baš neki drugi izlaz nego da preuzmu odgovornost na sebe.

To su bolna pitanja, a svaki pojedinac mora donijeti vlastitu odluku.

[Slika na stranici 9]

Mnoge bake i djedovi uviđaju da je teško udovoljiti zahtjevima odgajanja male djece

[Slika na stranici 10]

Bogobojazne bake i djedovi mogu biti sigurni u to da će ih Jehova podržati u njihovim naporima