Što kaže Biblija?
Je li okrutnost prema životinjama neispravna?
U JEDNOJ sportskoj areni u Srednjoj Americi sve su oči uprte u dva pijetla, jednog crvenog i jednog bijelog. Gomila počinje urlati kad crveni pijetao ranjava bijelog pijetla oštricom, oštrom poput britve, koja mu je privezana za nogu. Sudac podiže ove dvije ptice. Iz bijele, sada mlitave i mrtve, kaplje krv. Borba pijetlova je završena.
Na južnim Filipinima dva su pastuha nahuškana jedan na drugoga. Gledaoci promatraju jezivi prizor dok konji jedan drugome grizu uši, vrat, gubicu i druge dijelove tijela. Iako oba možda napuste arenu živa, barem će jedan od njih najvjerojatnije ostati osakaćen ili slijep ili će zadobiti takve povrede od kojih će na koncu uginuti.
Dva psa u Rusiji napadaju jedan drugoga. Za kratko vrijeme, iskopanih očiju i rastrganih ušiju, gegaju se uokolo osakaćenih nogu, dok im krv curi iz dubokih rana.
Čovjek već stoljećima huška životinje da se bore jedna protiv druge, izjavljujući da je to sport, no ono što ga često na to motivira zapravo je klađenje. Toj listi mogu se pridodati borbe bikova, lov na lisice, pa čak i borbe paukova. Osim toga, mnoge se životinje muči u ime znanosti, dok tko zna koliko životinja stradava zbog, što namjerne što nenamjerne, nebrige njihovih vlasnika.
U nekim zemljama postoje zakoni kojima se regulira postupanje sa životinjama i kojima se zabranjuju okrutni postupci. Još 1641, u koloniji Massachusetts Bay sastavljen je dokument “The Body od Liberties”, u kojem je navedeno sljedeće: “Nijednom čovjeku neće se dozvoliti da tiranski ili okrutno postupa ni s jednom životinjom, koju obično drži da bi mu služila.” Otada su doneseni mnogi zakoni i osnovana mnoga društva da bi se životinje zaštitilo od okrutnog postupanja.
Ipak, mnogi koji populariziraju ranije spomenute borbe životinja ne smatraju da okrutno postupaju sa životinjama. Neki tvrde da vole životinje kojima nemilosrdno priređuju patnju ili smrt. Ljubitelji borbi pijetlova tvrde da njihove ptice žive dulje od prosječnih kokoši koje su osuđene da svoj život okončaju u nekom loncu — što i ne zvuči baš kao neka utjeha!
Zašto je okrutnost neispravna?
Bog nam dozvoljava da koristimo životinje. Biblijska načela dozvoljavaju nam da ubijamo životinje za hranu i odjeću ili da bismo se zaštitili od opasnosti (1. Mojsijeva 3:21; 9:3; 2. Mojsijeva 21:28). Međutim, za Boga je život svet. Zato životinjama moramo gospodariti na uravnotežen način čime pokazujemo da poštujemo život. Biblija u negativnom svjetlu govori o čovjeku imenom Nemrod, koji je životinje, pa čak možda i ljude, ubijao očito iz puke zabave (1. Mojsijeva 10:9).
Isus je sljedećim riječima izrazio Božju brigu za životinje: “Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom” (Luka 12:6). Isto tako, kad je Bog odlučio da ne uništi grad u kojem je živjelo mnoštvo ljudi koji su činili zlo, ali su se pokajali, rekao je sljedeće: “Meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi (...) i mnogo stoke?” (Jona 4:11). Bog očito ne smatra da su životinje tek neka potrošna roba, koju po želji možemo baciti.
Kad je Izraelcima davao zakone, Bog ih je poučio da se dobro brinu za životinje. Zahtijevao je od njih da zalutalu životinju vrate njenom vlasniku te da pomognu životinjama koje se nađu u nevolji (2. Mojsijeva 23:4, 5). Životinje su se, kao i ljudi, trebale odmarati na dan sabata (2. Mojsijeva 23:12). Bilo je zakona kojima se zahtijevalo odgovarajuće postupanje s radnim životinjama (5. Mojsijeva 22:10; 25:4). Očito da se životinje nije smjelo izrabljivati već se za njih trebalo brinuti i štititi ih.
U Pričama Salamunovim 12:10 jasno je izraženo Božje gledište: “Pravednik se brine za život svojega živinčeta [“domaće životinje”, NW], a u bezbožnika je srce nemilostivo.” U jednom komentaru Biblije na sljedeći se način prevodi ovaj stavak: “Dobrohotnost pravednog čovjeka proširuje se čak i na nijeme životinje, no zao čovjek je okrutan, čak i kad misli da najnježnije postupa” (Believer’s Bible Commentary, Williama MacDonalda).
Pravedan čovjek ljubazno postupa sa životinjama i vodi računa o njihovim potrebama. Zla osoba možda kaže da voli životinje, ali njeno je “srce”, ako ga uopće ima, ustvari nemilostivo. Njena djela razotkrivaju sebičan motiv koji je vodi. Kako se to samo pokazuje istinitim u slučaju onih koji draže životinje da se međusobno bore, želeći na njima zaraditi!
Spas za životinje
Istina je da je Božji prvobitni naum bio da čovjek ‘bude gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji’ (1. Mojsijeva 1:28). No u tom naumu nema mjesta okrutnosti. Nečovječno postupanje sa životinjama neće se zauvijek odvijati. Imamo razloga vjerovati da će Bog zaustaviti svu nepotrebnu patnju. Ali kako će to učiniti?
On obećava da će odstraniti zle i okrutne ljude (Priče Salamunove 2:22). U vezi sa životinjama u Ozeju 2:18 kaže se sljedeće: “Učinit[ ću] zavjet sa zvijerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim (...) i učiniću da leže bez straha.” Kako li će u to vrijeme život biti divan kad mir koji će vladati neće koristiti samo čestitim ljudima nego i životinjama!
[Slika na stranici 26]
“Borba s bikovima u selu”, Francisco Goya