Gutenberg — kako je obogatio svijet!
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NJEMAČKE
KOJI izum otkriven u proteklih tisuću godina najviše utječe na vaš život? Da li je to telefon, televizor ili automobil? Vjerojatno nije niti jedan od njih. Kako navode mnogi stručnjaci, to je mehaniziranje tiskanja. Čovjek kome pripada zasluga za otkriće prvog praktičnog sistema tiskanja je Johannes Gensfleisch zur Laden, poznatiji kao Johannes Gutenberg. On je potjecao iz aristokratske obitelji i stoga nije morao proći uobičajeno naukovanje.
Gutenbergova se zamisao opisuje kao “značajan njemački doprinos civilizaciji”. Svaki preživjeli primjerak njegovog tiskarskog remek-djela — takozvane Gutenbergove Biblije od 42 retka — vrijedi čitavo bogatstvo.
Zlatni Mainz
Gutenberg je rođen 1397, ili negdje oko te godine, u Mainzu. Smješten na obali rijeke Rajne, Mainz je tada bio grad s oko 6 000 stanovnika. Bio je poznat kao zlatni Mainz, centar jednog moćnog saveza gradova. Nadbiskupi u Mainzu bili su izborni knezovi Svetog Rimskog Carstva. Mainz je bio čuven po svojim zlatarima. Mladi je Johannes mnogo naučio o radu s metalima, uključujući i to kako izrađivati reljefna slova u metalu. Zbog svađe oko politike, nekoliko je godina bio u izgnanstvu u Strasbourgu, gdje se bavio brušenjem dragog kamenja i poučavao je druge toj vještini. Ali ono što ga je najviše okupiralo bio je njegov tajni rad na novom izumu. Gutenberg je nastojao usavršiti vještinu mehaniziranog tiskanja.
Gutenbergova genijalnost i Fustov novac
Gutenberg se vratio u Mainz i nastavio je isprobavati svoje ideje. Za novac se obratio Johannu Fustu, koji mu je posudio 1 600 guldena — velikodušnu sumu u to vrijeme kad su vješti zanatlije godišnje zarađivali samo 30 guldena. Fust je bio pronicljiv poslovni čovjek koji je u tom pothvatu vidio određeni profit. Kakav je pothvat Gutenberg imao na umu?
Gutenbergovo oštro oko primijetilo je da su se određene stvari proizvodile u velikom broju, a svaka je bila identična drugoj. Naprimjer, kovanice su se kovale i meci su se lijevali od metala. Pa zašto ne tiskati stotine istih stranica teksta, a zatim stranice po brojevima složiti i spojiti ih u identične knjige? Koje knjige? Mislio je na Bibliju, knjigu toliko skupu da je samo povlaštena nekolicina imala osobne primjerke. Gutenberg je namjeravao proizvesti veliku količinu istovjetnih Biblija i tako ih učiniti mnogo jeftinijima od rukom pisanih primjeraka, a da se ne žrtvuje ništa od njihove ljepote. Kako to učiniti?
Većina knjiga bila je rukom prepisivana, što je zahtijevalo marljivost i vrijeme. Tiskati se pokušalo s drvenim blokovima koji su bili rukom izrezbareni, a svaki je sadržavao jednu stranicu teksta. Kinez imenom Pi Sheng čak je napravio pojedina slova od keramike koja su se koristila u tiskanju. U Koreji su se slova izrađena od bakra koristila u jednoj državnoj tiskari. Ali tiskanje pomičnim slovima — pojedinačno napravljenim slovima koja se mogu presložiti za svaku novu stranicu — zahtijevalo je ogromnu količinu slova, a nitko nije još otkrio način njihove proizvodnje. To je bilo rezervirano za Gutenberga.
Kao iskusan metalac, shvatio je da će se postići najbolji rezultati tiskanjem pomičnim slovima koja nisu napravljena od keramike ili drva, nego od metala. Lijevala bi se u kalupu, a ne rezbarila ili pekla u peći. Gutenberg je trebao kalupe koje bi mogao koristiti da oblikuje svih 26 slova svoje abecede — mala i velika slova — te ligature, interpunkcijske oznake, znakove i brojeve. Sve u svemu, proračunao je da mu je potrebno 290 različitih oznaka, a svaka od njih u nekoliko desetaka kopija.
Početak poduhvata
Gutenberg je za svoju knjigu izabrao latinski jezik pisan goticom, koji su koristili redovnici u prepisivanju Biblije. Koristeći svoje iskustvo u radu s metalima, na malim je čeličnim klišejima izrezbario izbočenu obrnutu sliku svakog slova i simbola, to jest reljefni model slova na površini čelika (slika 1). Ovaj se čelični pečat zatim koristio za utiskivanje slike slova u male komade mekšeg metala, bakra ili bronce. Dobivena je realna slika slova urezana u mekši metal, što se naziva matrica.
Sljedeća etapa uključivala je lijevni kalup koji je bio produkt Gutenbergove genijalnosti. Kalup je bio veličine čovječje šake i bio je otvoren na vrhu i na dnu. Matricu za slovo pričvrstilo se na dno kalupa, a zatim se s vrha ulijevala rastaljena legura (slika 2). Legura — sastavljena od kositra, olova, antimona i bizmuta — brzo se hladila i stvrdnjivala.
Na leguri izvađenoj iz kalupa s jedne strane nalazila se reljefna obrnuta slika slova, što je nazvano tipografsko slovo. Postupak se ponavljao sve dok nije izrađen potreban broj komada istog slova. Zatim se tu matricu izvadilo iz kalupa i zamijenilo matricom drugog slova. Tako se u kratkom vremenskom periodu moglo proizvesti bilo koju količinu tipografskih slova za svako slovo ili znak. Sva su tipografska slova bila jednake visine, baš kao što je Gutenbergu bilo potrebno.
Sada se moglo početi tiskati. Gutenberg je izabrao odlomak iz Biblije koji je želio umnožiti. Sa slagaljkom u ruci, služio se tipografskim slovima da sastavi riječi i zatim je riječi spojio u retke teksta (slika 3). Svaki je redak bio isključen, to jest svi su reci bili jednake dužine. Koristeći lađu, slagao je retke u stupac teksta, a na svakoj stranici bila su dva stupca (slika 4).
Ta se stranica teksta pričvrstila na ravnu ploču preše i zatim je bila natopljena crnom tintom (slika 5). Preša — slična onima koje su se koristile u proizvodnji vina — prenosila je tintu s tipografskih slova na papir. Rezultat je bila tiskana stranica. Korištenjem veće količine tinte i papira proces se ponavljao dok nije otiskan potreban broj kopija. Budući da su tipografska slova bila pomična, mogla su se ponovo koristiti za slaganje sljedeće stranice.
Tiskanje remek-djela
U Gutenbergovoj radionici, u kojoj je bilo zaposleno 15 do 20 ljudi, dovršena je 1455. prva tiskana Biblija. Napravljeno je oko 180 kopija. Svaka je Biblija imala 1 282 stranice, s 42 retka na jednoj stranici štampana u dva stupca. Uvezivanje knjiga — svaka je Biblija imala dva sveska — i rukom oslikani ukrasi na naslovima i početnom slovu svakog poglavlja bili su napravljeni kasnije izvan Gutenbergove radionice.
Možemo li zamisliti koliko je primjeraka tipografskih slova bilo potrebno da bi se tiskala Biblija? Svaka stranica sadrži oko 2 600 slova. Pretpostavimo da je Gutenberg imao šest slagara, od kojih je svaki istovremeno radio na tri stranice, oni bi trebali nekih 46 000 primjeraka. Nije teško razumjeti da je Gutenbergov lijevni kalup bio ključ za tiskanje pomičnim slovima.
Ljudi su bili zapanjeni kad su usporedili Biblije: Svaka riječ bila je na istom mjestu. To nije bilo moguće postići u spisima koji su pisani rukom. Günther S. Wegener piše da je Biblija od 42 retka posjedovala “takvu jednolikost, simetričnost, skladnost i ljepotu da su tiskari stoljećima bili zadivljeni ovim remek-djelom”.
Financijski slom
Međutim, Fust je bio manje zainteresiran za stvaranje remek-djela, a više za zarađivanje novca. Profit od njegove investicije trebalo je čekati duže nego što se očekivalo. Partneri su se razišli i 1455. — upravo kad su se Biblije dovršavale — Fust je obustavio zajam. Gutenberg nije mogao vratiti novac i izgubio je sudski slučaj koji je uslijedio. Bio je prisiljen predati Fustu najmanje jedan dio svoje tiskarske opreme i tipografska slova za Biblije. Fust je otvorio svoju tiskaru zajedno s Gutenbergovim vještim namještenikom Peterom Schöfferom. Njihov obrt, Fust i Schöffer, požnjeo je slavu koju je zapravo Gutenberg zaslužio i postali su prva komercijalno uspješna tiskara na svijetu.
Gutenberg je nastojao nastaviti svoj rad otvarajući drugu tiskaru. Neki stručnjaci pripisuju njemu još neke tiskane materijale koji datiraju još iz 15. stoljeća. No ništa nije postiglo takvu veličanstvenost i sjaj kao Biblija od 42 retka. Godine 1462. ponovo ga je zadesila nesreća. Kao posljedica borbe za vlast unutar katoličke hijerarhije, Mainz je bio spaljen i opljačkan. Gutenberg je izgubio svoju radionicu po drugi put. Umro je šest godina kasnije, u veljači 1468.
Gutenbergova ostavština
Gutenbergov izum brzo se proširio. Do 1500. tiskarske su preše postojale u 60 njemačkih gradova i u 12 drugih evropskih zemalja. “Razvitak tiskanja doveo je do radikalnih promjena u sredstvima komuniciranja”, navodi The New Encyclopædia Britannica. “U narednih 500 godina učinjena su mnoga poboljšanja na strojevima za tiskanje, ali temeljni je proces u suštini ostao isti.”
Tiskanje je promijenilo život Evropljana budući da znanje nije više bilo rezervirano samo za povlaštene. Novosti i informacije počele su dopirati do običnih ljudi, koji su postali svjesniji stvari koje se oko njih dešavaju. Tiskanje je stvorilo potrebu da se za svaki narodni jezik razvije standardni oblik pisanja koji bi svatko mogao razumjeti. Tako su engleski, francuski i njemački bili standardizirani i sačuvani. Potražnja za štivom izuzetno je porasla. Prije Gutenberga u Evropi je postojalo nekoliko tisuća manuskripata; 50 godina nakon njegove smrti postojali su milijuni knjiga.
Reformacija u 16. stoljeću već na samom početku ne bi uspjela bez mehaniziranog tiskanja. Biblija je bila prevedena na češki, engleski, francuski, nizozemski, njemački, poljski, ruski i talijanski, a tiskarska preša olakšavala je izdavanje desetaka tisuća kopija. Martin Luther dobro je iskoristio tiskarsku prešu u širenju svoje poruke. Uspio je u svojim nastojanjima tamo gdje drugi, koji su živjeli prije Gutenbergove preše, nisu. Ne čudi što je Luther opisao tiskarsku prešu kao Božji način da “pravu religiju proširi po cijelom svijetu”!
Preživjeli primjerci Gutenbergove Biblije
Koliko je Gutenbergovih Biblija preživjelo? Donedavno se vjerovalo da ih je 48 — neke od njih nisu kompletne — rasijano po Evropi i Sjevernoj Americi. Jedan od najljepših primjeraka je Biblija na pergamentu koja se nalazi u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu, D.C. Zatim je 1996. došlo do senzacionalnog otkrića: u crkvenoj arhivi u Rendsburgu (Njemačka) pronađen je još jedan ulomak Gutenbergove Biblije. (Pogledajte Probudite se! od 22. siječnja 1998, stranica 29.)
Kako samo možemo biti zahvalni što je Biblija sada dostupna svakome! Dakako, to ne znači da možemo otići i kupiti Gutenbergovu Bibliju od 42 retka! Koliko jedna od njih vrijedi? Gutenbergov muzej u Mainzu je 1978. nabavio jedan primjerak za 3,7 milijuna njemačkih maraka (što bi danas vrijedilo oko 2 milijuna američkih dolara). Danas ta Biblija vrijedi nekoliko puta više od tog iznosa.
Što Gutenbergovu Bibliju čini jedinstvenom? Profesor Helmut Presser, bivši direktor Gutenbergovog muzeja, navodi tri razloga. Kao prvo, Gutenbergova Biblija bila je prva knjiga koja je na Zapadu tiskana pomičnim slovima. Kao drugo, to je prva ikad tiskana Biblija. Kao treće, zapanjujuće je lijepa. Profesor Presser piše da u Gutenbergovoj Bibliji nalazimo “gotičko pismo na samom svom vrhuncu”.
Ljudi iz svih kultura duguju zahvalnost Gutenbergovoj genijalnosti. On je spojio lijevni kalup, leguru, tintu i prešu. Mehanizirao je tiskanje i obogatio svijet.
[Slike na stranicama 16 i 17]
1. Čelični se pečat koristio za utiskivanje slike slova u bakrenu matricu
2. Rastaljena legura ulijevala se u lijevni kalup. Kad se legura stvrdnula, tipografsko slovo izvađeno iz kalupa imalo je na sebi obrnutu sliku slova
3. Tipografska su slova stavljana u slagaljku da bi se sastavljale riječi i tako stvarali reci teksta
4. Retke se slagalo u stupce pomoću lađe
5. Stranice teksta stavljale su se na ravnu ploču preše
6. Gutenbergov bakrorez, koji datira iz 1584.
7. U današnje vrijeme jedan primjerak Gutenbergove Biblije vrijedi milijune dolara
[Zahvala]
Slike 1-4, 6. i 7: Gutenberg-Museum Mainz; slika 5: Ljubaznošću American Bible Societya
[Zahvala na stranici 16]
U pozadini: Uz dozvolu British Library/Gutenberg Bible