Mostovi — što bismo da ih nema?

“Veličajte most po kojem ste prešli na drugu stranu” (George Colman, engleski dramatičar iz 19. stoljeća).

KAD ste posljednji put prešli preko nekog mosta? Jeste li to uopće primijetili? Milijuni ljudi svakodnevno prelaze preko raznih mostova. Jednostavno ih koristimo, ne misleći puno o tome koliko nam znače. Pješačimo ili se vozimo preko njih, ili ispod njih, možda i ne razmišljajući o tome. No što bismo da ih nema?

Zahvaljujući raznoraznim mostovima ljudi i životinje već tisućama godina mogu prelaziti inače neprohodne zapreke, bilo da je u pitanju rijeka, provalija ili klanac. Postoje gradovi koje ne možemo ni zamisliti bez njihovih mostova — Kairo, London, Moskva, New York, Sydney i mnogi drugi. Da, mostovi imaju drevnu prošlost.

Mostovi iz prošlosti

Prije više od 2 500 godina babilonska je kraljica Nitokris sagradila most preko rijeke Eufrata. Zašto? Grčki povjesničar Herodot odgovara: “Rijeka je dijelila [Babilon] na dva zasebna dijela. Za vladavine prijašnjih kraljeva, ako bi čovjek htio prijeći iz jednog dijela u drugi, morao je prelaziti rijeku čamcem; što je, čini mi se, moralo biti veoma mukotrpno.” Koristeći drvo, opeke i kamene blokove kao građevni materijal, te željezo i olovo kao vezivni materijal, Nitokris je podigla most preko jedne od najslavnijih rijeka drevnog doba.

Ponekad su mostovi utjecali na tok povijesti. Kad je perzijski kralj Darije Veliki krenuo u vojni pohod na Skite, htio se uputiti najkraćim kopnenim putem od Azije do Evrope. To je značilo da će povesti svoju vojsku od 600 000 ljudi preko Bosporskog tjesnaca. Zbog guste magle i promjenjivih morskih struja bilo je opasno prelaziti tjesnac čamcem, pa je zato Darije užetom vezao čamce jedan za drugi, sve dok nije načinio plutajući pontonski most dugačak 900 metara. Danas se čovjek ne mora toliko mučiti da bi prešao tjesnac, kao što se to Darije namučio. Taj put možete prijeći automobilom za nepune dvije minute ako krenete preko bosporskih mostova u Istanbulu (Turska).

Ukoliko se bavite proučavanjem Biblije, možda ćete se sjetiti jedne situacije u kojoj je nepostojanje mosta utjecalo na tok povijesti. Prisjetite se što se dogodilo kad je babilonski kralj Nabuhodonozor postavio opsadu oko otočnog grada Tira. Trinaest godina pokušavao je osvojiti grad, no nije u tome uspio, a razlog je jednim dijelom bilo to što nije postojao most koji bi povezivao otok s kopnom (Ezehijel 29:17-20). Taj je otočni grad osvojen tek tristo godina kasnije, kad je Aleksandar Veliki sagradio nasip koji je vodio s kopna na otok.

U prvom stoljeću već su ‘svi putevi vodili u Rim’, no da bi povezali razne dijelove svog carstva, Rimljani su osim puteva trebali i mostove. Koristeći kamenje teško čak osam tona po komadu, rimski su graditelji sagradili lučne mostove koji su bili tako majstorski projektirani da neki od njih postoje još i danas, nakon više od dvije tisuće godina. Zapravo su i njihovi akvadukti i vijadukti bili mostovi.

U srednjem vijeku mostovi su ponekad služili kao utvrde. Saksonci su 944. n. e. u Londonu sagradili drveni most preko rijeke Temze da bi odbili napad Danaca. Gotovo tri stoljeća kasnije ovaj je drveni most zamijenio Old London Bridge, slavljen u povijesti i poeziji.

Kad je kraljica Elizabeta I zauzela engleski prijestol, Old London Bridge više nije bio obična kamena utvrda. Na samom mostu bile su sagrađene razne građevine. Na prvom nivou nalazile su se trgovine. A što je bilo s gornjim katovima? Oni su služili kao stambeni prostor u kojem su živjeli imućni trgovci, pa čak i pripadnici kraljevskog dvora. London Bridge je postao centar londonskog društvenog života. Ubiranje najamnine za trgovine i stanove pomagalo je u podmirivanju troškova za održavanje mosta, a povrh toga, na London Bridgeu se naplaćivala i mostarina!

Dok su se Evropljani bavili izgradnjom drvenih i kamenih mostova, Inke iz Južne Amerike pravili su mostove od užeta. Jedan takav čuveni primjer predstavlja most San Luis Rey, kojim je premošćena peruanska rijeka Apurímac. Inke su pletenjem biljnih vlakana izrađivali užad debelu kao struk nekog čovjeka. Tu su užad polagali na kamene stupove, a potom bi je rastegnuli preko rijeke. Nakon što su pričvrstili užad s oba kraja, o nju su objesili platformu sačinjenu od debelih dasaka po kojoj bi se odvijao promet. Grupe koje su radile na održavanju mosta mijenjale su užad svake dvije godine. Most je bio tako dobro napravljen i održavan da je trajao punih pet stoljeća!

Mostovi i mijenjanje naših potreba

Mostovi moraju biti otporni na potrese, jake vjetrove i promjene temperature. Kao što smo već vidjeli, graditelji su praktički donedavna gradili mostove koristeći drvo, opeku ili kamen. Kad je krajem 19. stoljeća u upotrebu ušao automobil, trebalo je modernizirati i proširiti postojeće mostove kako bi se njima mogla kretati teža prometna vozila.

Izgradnju i projektiranje mostova pospješio je i izum parne lokomotive. Najpogodnije željezničke rute često su se pružale preko nekog širokog riječnog korita ili duboke provalije. Da li se moglo sagraditi most koji bi premostio zapreku i nosio sve veći teret dok se lokomotivama dodavalo sve više teretnih vagona? Mostovi od lijevanog željeza neko su vrijeme udovoljavali toj potrebi. Među najslavnije mostove s početka 19. stoljeća ubraja se viseći most preko tjesnaca Menaia na sjeveru Walesa, koji je projektirao škotski inženjer Thomas Telford, a završen je 1826. Dugačak je 176 metara i još uvijek je otvoren za promet! No lijevano se željezo znalo pokazati lomljivim, pa nije bilo nimalo neobično da se most sruši. Naposljetku se krajem 19. stoljeća počeo proizvoditi čelik. Taj je materijal imao svojstva koja su pogodna za izgradnju dužih, sigurnijih mostova.

Kategorizacija mostovnih konstrukcija

Postoji sedam osnovnih konstrukcija mostova. (Vidite gornji okvir.) Ovdje ćemo ukratko razmotriti dvije od njih.

Konzolni mostovi imaju dva velika tornja koja su postavljena jedan nasuprot drugom, svaki na svojoj strani rijeke. U svaki su toranj uglavljene grede, kao što je odskočna daska pričvršćena za rub bazena. Most se dovršava tako da se grede na sredini spajaju nekim čvrstim svodom.

Na mjestima gdje rijeka ima jako nemiran tok ili gdje je riječno korito izuzetno meko, obično se daje prednost konzolnoj konstrukciji, budući da ona ne zahtijeva polaganje stupova na sredini riječnog korita. Zahvaljujući svojoj čvrstoći, konzolni su mostovi idealni za promet teških vozila, kao što su željeznički vlakovi.

Možda ste nekad vidjeli cirkuskog akrobata kako hoda po napetom užetu. Jeste li znali da on zapravo hoda preko mosta — visećeg mosta? Konstrukcija nekih visećih mostova koji su danas u upotrebi nije puno složenija od kakvog napetog užeta. Možda se sastoje od debelog užeta fiksiranog na oba kraja, a o njega je obješena jedna košara. Putnik sjedi u košari i pomiče se pod blago silaznim kutem sve dok ne stigne na drugu stranu. Jednostavni mostovi od užeta koriste se svakodnevno diljem svijeta.

Dakako, teško da biste došli na ideju da se provozate automobilom preko mosta načinjenog od užeta. Nakon što su izumljeni lanci sa željeznim karikama i kablovi od čelične žice, moglo se graditi viseće mostove koji bi mogli izdržati velika opterećenja. Kod suvremenih visećih mostova raspon glavnog luka može iznositi 1 200 metara ili još više od toga. Viseći most obično se sastoji od dva čelična pilona, a na svakome od njih počiva toranj. Čelični kablovi, sačinjeni od tisuća žica, pričvršćeni su za tornjeve i za kolnik koji se nalazi ispod njih. Ako je ispravno konstruiran, viseći je most jedan od najsigurnijih mostova na svijetu.

Prije ste možda koristili mostove, ne razmišljajući puno o njima. Međutim, idući put kad budete pješačili preko nekog vama poznatog mosta, pitajte se: ‘Što znam o tom mostu? Kada je sagrađen?’ Pažljivo ga promotrite. Da li je to konzolni ili viseći most ili pak neka druga vrsta? Zašto je odabrana baš takva konstrukcija?

Zatim, kad budete prelazili preko mosta, pogledajte dolje i pitajte se: ‘Što bih da ga nema?’

[Okvir/slika na stranici 12]

KONSTRUKCIJE MOSTOVA

1. GREDNI MOSTOVI obično se grade u sklopu autocesta. Grede počivaju na stupovima i upornjacima. Ti mostovi mogu biti dugi i do 300 metara.

2. REŠETKASTI MOSTOVI počivaju na trokutastim rešetkama. Izgradnjom takvih mostova, kojima obično prolaze željezničke pruge, premošćuju se kanjoni, rijeke i druge zapreke.

3. Kod LUČNIH MOSTOVA svaki luk tvori jedan svod. To je jedna od najstarijih vrsta mostova. Rimljani su gradili takve lukove u sklopu akvadukata i vijadukata, a luk su čvrsto spajali zaglavnim kamenom. Mnogi od tih mostova postoje još dan-danas.

4. OVJEŠENI MOSTOVI slični su visećim mostovima, samo što su kod ovješenih mostova kablovi spojeni direktno na tornjeve.

5. POKRETNI MOSTOVI mogu se podizati ili pomicati u raznim smjerovima kako bi se brodovima omogućio prolaz. Jedan lijep primjer predstavlja londonski Tower Bridge.

6. KONZOLNI MOSTOVI opisani su u samom članku.

7. VISEĆI MOSTOVI opisani su u samom članku (World Book Encyclopedia, 1994).

[Tabela na stranici 13]

NEKI ČUVENI MOSTOVI

VISEĆI

Storebaelt Danska 1 624 m

Brooklyn SAD 486 m

Golden Gate SAD 1 280 m

Jiangyin Yangtze Kina 1 385 m

KONZOLNI

Forth (dva luka) Škotska 521 m svaki

Quebec Kanada 549 m

Mississippi River SAD 480 m

ČELIČNI LUČNI

Sydney Harbour Australija 500 m

Birchenough Zimbabve 329 m

OVJEŠENI

Pont de Normandie Francuska 856 m

Skarnsundet Norveška 530 m

[Slika na stranici 10]

Suvremeni gredni most iznad drevnog lučnog mosta u Almeríi (Španjolska)

[Slika na stranici 13]

Brooklyn Bridge u New Yorku, SAD (viseći)

[Slika na stranici 13]

Tower Bridge u Londonu, Engleska (pokretni)

[Slika na stranici 13]

Sydney Harbour Bridge, Australija (lučni)

[Slika na stranici 13]

Seto Ohashi, Japan (ovješeni)