Nestaje Zemljin životinjski svijet

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

NISTE li uzbuđeni kad divlje životinje — tigra, kita ili gorilu — možete uživo vidjeti i čuti? Kad možete voditi brigu o koali? Osjetiti kako zemlja odzvanja od topota kopita krda koja se sele, rasijanih unaokolo dokle god pogled seže? Međutim, mnogi ljudi, nažalost, možda nikad neće doživjeti takvo uzbudljivo iskustvo — osim ako posjet muzeju, čitanje knjige ili gledanje u kompjuterski ekran ne smatraju uzbudljivim iskustvom. Zašto je to tako?

Zato što se, upravo dok čitate ovaj članak, tisuće biljaka i životinja neumitno približava točki izumiranja. Dr. Edward O. Wilson, biolog na Harvardskom sveučilištu, procjenjuje da 27 000 vrsta godišnje, ili tri vrste svakoga sata, izumre. Ovom bi stopom čak 20 posto vrsta koje postoje na Zemlji moglo za 30 godina izumrijeti. No stopa izumiranja nije ujednačena; ona raste. Očekuje se da će početkom idućeg stoljeća svakoga dana nestajati stotine vrsta!

Afrički crni nosorog doveden je na rub istrebljenja. Krivolovom se broj tih životinja za manje od 20 godina drastično smanjio sa 65 000 na 2 500. Manje od 5 000 orangutana preostalo je u sve manjim džunglama Bornea i Sumatre. Život se zatire i u Zemljinim vodama. Jedna od žrtava je dražesni kineski riječni dupin (Lipotes vexillifer) koji živi u rijeci Yangtze. Zbog zagađivanja i nekontroliranog ribolova jedva da ih je ostalo stotinu, a i ta bi stotina u roku od desetljeća mogla nestati.

“Znanstvenici iz raznih disciplina ne slažu se oko mnogih stvari”, kaže Linda Koebner u djelu Zoo Book, “ali u pogledu hitnosti spašavanja vrsta i biološkog zdravlja planete svi su jednoglasni: Sljedećih pedeset godina predstavlja kritično razdoblje.”

Koga treba kriviti?

Rastuća ljudska populacija ubrzala je stopu izumiranja, ali sam populacijski pritisak nije za sve odgovoran. Mnoga stvorenja — golub selac, moavka, velika njorka i tilacin, da nabrojimo samo neke — izbrisana su iz postojanja daleko prije nego što se ljudska populacija sama po sebi pretvorila u prijetnju. Dr. J. D. Kelly, predsjednik Upravnog odbora zooloških vrtova Novog Južnog Walesa (Australija), u vezi s podacima za tu zemlju kaže sljedeće: “Smanjivanje biodiverziteta od naseljavanja 1788. predstavlja nacionalnu sramotu.” Ova je primjedba bez daljnjega istinita i u slučaju mnogih drugih zemalja. Ona također daje naslutiti da postoje i mračniji razlozi za izumiranje vrsta — neznanje i pohlepa.

Zbog globalne krize koja se odnosi na izumiranje vrsta, novi i nesvakidašnji saveznik pristigao je u pomoć napadnutim životinjama — zoološki vrtovi. Sve više ovih urbanih enklava postaje posljednje utočište za mnoge vrste. No zoološki vrtovi imaju ograničen prostor, a divlje životinje su skupe i nije jednostavno brinuti se za njih. Postoji također i etički aspekt povezan s držanjem životinja u zatočeništvu, iako na human način. Osim toga, u zoološkom su vrtu potpuno ovisne o čovjekovoj darežljivosti u financijskom pogledu te o slabim, često nestabilnim, političkim i ekonomskim sustavima. Koliko su tamo doista sigurne ove izbjeglice iz divljine?

[Okvir na stranici 3]

Je li izumiranje prirodno?

“Nije li izumiranje dio prirodnog toka stvari? Odgovor glasi ne, barem ne u omjeru u kojem se u posljednje vrijeme događa. U posljednjih 300 godina stopa izumiranja vrsta kretala se većinom oko jedne vrste na godinu. Sadašnja stopa izumiranja vrsta, za koju je odgovoran čovjek, najmanje je 1 000 puta veća. (...) Uzrok za ovaj rapidan rast stope izumiranja ljudska je djelatnost” (The New York Public Library Desk Reference).

“Postao sam fasciniran brojnim, neobičnim stvorenjima koja su nestala, te sam se rastužio, a često i razgnjevio, zbog toga što su izumrla. U većini slučajeva Čovjek je bio taj koji je zbog pohlepe ili okrutnosti, nepažljivosti ili ravnodušnosti, bilo izravno bilo neizravno bio uzrok njihova izumiranja” (David Day, The Doomsday Book of Animals).

“Ljudska djelatnost uzrokuje izumiranje vrsta prije nego što ih se stigne znanstveno registrirati” (Biological Conservation).