Zoološki vrt — posljednja nada za divlje životinje?
U POSLJEDNJE vrijeme na nenametljiv je način došlo do revolucionarnih promjena u progresivnijim zoološkim vrtovima svijeta. Vanjski pokazatelj toga jest to da se prostor u kojem se drže životinje oblikuje u skladu s humanijim konceptom “uklapanja krajolika” — reproduciranja prirodnog okoliša životinja, upotpunjenog biljkama, kamenjem, povijušama, umjetnom maglicom, zvucima, pa čak i drugim spojivim životinjama i pticama. Iako su promjene skupe — samo u Sjedinjenim Državama godišnje se potroši oko 1,2 milijarde dolara na uređivanje zooloških vrtova i akvarijâ — smatraju se neophodnima s obzirom na novu ulogu kojoj teže zoološki vrtovi.
Misija za iduće stoljeće
Zbog biološkog osiromašenja koje prijeti planeti, vodeći zoološki vrtovi svijeta odredili su da njihova misija za 21. stoljeće bude očuvanje vrsta, obrazovanje i znanstveno istraživanje. Nadahnuti izazovom i primorani njegovom hitnošću, neki su zoološki vrtovi čak u potpunosti odbacili naziv zoološki vrt, dajući umjesto toga prednost nazivima kao što su “rezervat za divlje životinje” ili “konzervacijski park”.
Predvodnik u ovom novom pravcu jest publikacija The World Zoo Conservation Strategy. Strategy je, kao “najvažniji dokument koji je zoološka zajednica ikad sastavila”, kako ju je jedan pisac opisao, u biti zoološka povelja; ona “definira odgovornosti i mogućnosti zooloških vrtova i akvarija svijeta u pogledu očuvanja raznolikosti u životinjskom svijetu na globalnoj razini”. Raspršujući bilo kakve sumnje u vezi s ovim novim duhom, Strategy dodaje: “Sâmo pravo postojanja zoološkog vrta ili akvarija ovisi u biti o tome koliki je njihov doprinos u očuvanju životinjskog svijeta.”
Obrazovanje javnosti i znanstvena istraživanja, posebice u pogledu razmnožavanja u zatočeništvu, od vitalne su važnosti za ovu novu ulogu. Među današnjim mladima nalaze se budući radnici zoološkog vrta, koji će imati odgovornost da sačuvaju primjerke spašene sa sve duže liste izumrlih vrsta u prirodi. Hoće li mudro i predano raspolagati ovim što im je povjereno? Hoće li i čovječanstvo općenito na prosvjećeniji način gledati na prirodu? U tom cilju, Strategy ohrabruje svaki zoološki vrt da postane obrazovna ustanova te da vidi sebe kao dio “svjetske mreže za buđenje svijesti”.
Zoološki vrtovi udružuju se u globalnu mrežu
Budući da je njihov zadatak krajnje obiman, mnogi se zoološki vrtovi udružuju kako bi stvorili globalnu mrežu, koja trenutno obuhvaća oko 1 000 zooloških vrtova. Međunarodne organizacije kao što je Svjetska organizacija zooloških vrtova i Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora povezuju međusobno ove zoološke vrtove te pružaju koordinaciju i upute.
Ukazujući na prinudan razlog za ovakvu suradnju, u knjizi Zoo—The Modern Ark kaže se sljedeće: “Ako se ovaj podmukli problem, parenje blisko srodnih životinja, željelo minimalizirati, zoološki vrt više nije mogao biti zadovoljan time da vodi brigu samo o svojoj maloj družbi, naprimjer, sibirskih tigrova. Umjesto toga, sve sibirske tigrove u zatočeništvu, u svim zoološkim vrtovima na kontinentu — ili čak širom svijeta — trebalo se tretirati kao jednu populaciju.” Da, potrebne su stotine jedinki iz svake vrste da bi se parenje blisko srodnih životinja — pojavu koja dovodi do neplodnosti i izumiranja vrste — eliminiralo ili svelo na najmanju moguću mjeru, a to je očito izvan mogućnosti pojedinog zoološkog vrta. Strategy navodi sljedeće: “Ovo veliko prikupljanje svih raspoloživih izvora bit će neophodno da bi se biosferi naše Zemlje pružila (...) najbolja moguća prilika za preživljavanje. Postoje mnogi koji vjeruju da se ni mi sami, ukoliko ne uspijemo sačuvati druge vrste, nećemo spasiti.” Naravno, ovaj pesimističan stav ne uzima u obzir biblijsko obećanje o obnovljenoj rajskoj Zemlji (Otkrivenje 11:18; 21:1-4).
Sredstva za pomoć zoološkim vrtovima da uspiju
Kriza koja se odnosi na izumiranje vrsta potaknula je i na kreiranje nekih visokotehnoloških, međunarodno dostupnih sredstava koja služe kao pomoć za razmnožavanje vrsta u zatočeništvu: rodovnici, International Zoo Yearbook (IZY) (Međunarodni godišnjak zooloških vrtova) te Međunarodni informacijski sustav za vrste s kompjuterskom podrškom (ISIS).
Svaki zoološki rodovnik navodi podrobnosti o svakoj pojedinoj životinji određene vrste koja prebiva u zoološkom vrtu, bilo gdje da se nalazi u svijetu. Takva jedna međunarodna knjiga rodoslovlja, ključ je za sačuvanje zdravog genetskog bazena i minimaliziranje ‘podmuklog problema’, parenja blisko srodnih životinja. Berlinski zoološki vrt sastavio je prvi zoološki rodovnik kad je 1923. počeo s razmnožavanjem evropskog bizona, koji je u prvom svjetskom ratu gotovo potpuno bio istrijebljen.
Da bi se olakšala globalna distribucija znanstvenih podataka poput onih koje pružaju rodovnici, IZY te demografskih podataka, ISIS je u Sjedinjenim Državama 1974. postao izravno povezan s kompjuterskim sustavom. Njegova sve šira elektronska mreža te ogromna i sve veća baza podataka pomažu zoološkim vrtovima da zajedno rade na ostvarenju koncepta megazoološkog vrta.
Biološke tehnike koje su zoološki vrtovi spremno usvojili uključuju određivanje osebujnih obilježja DNK, presađivanje zametka, izvantjelesnu oplodnju i kriogeniku (smrzavanje spermijâ i zametaka). Određivanje osebujnih obilježja DNK pomaže zoološkim vrtovima da sa 100 postotnom točnošću utvrde porijeklo jedinke, što je najvažnije u kontroliranju parenja blisko srodnih životinja kod vrsta koje, naprimjer, žive u krdu, gdje je teško pratiti njihovo porijeklo. S druge strane, presađivanje zametka i izvantjelesna oplodnja ubrzavaju reprodukciju. Jedan način kako to čine jest da povećavaju “roditeljsku” osnovu ugroženih vrsta. Njihovi se zameci mogu staviti u životinje koje su s njima u bliskom srodstvu — čak i u domaće životinje — koje onda služe kao surogat majke. Ova tehnika omogućila je da crno-šaro govedo oteli gaura (divlje govedo), a da domaća mačka okoti izrazito ugroženu indijsku pustinjsku mačku. Time se također smanjuje trošak, rizik i trauma transportiranja jedinki ugroženih vrsta sposobnih za parenje. Pakovanje zametaka ili smrznutih spermija jest sve što je potrebno odnijeti.
Uz mogućnost da neke vrste potpuno nestanu, određeni broj zooloških vrtova upustio se čak u kriogeniku — znanost koja se bavi zamrzavanjem spermijâ i zametaka radi dugotrajnog uskladištavanja. Ovaj zamrznuti zoološki vrt nudi mogućnost potomaka koji mogu doći na svijet desetljećima, možda čak i stoljećima, nakon što vrsta izumre! Iako baš nije pouzdan, nazvan je “posljednjim izvorom osiguranja”.
Proučavanje u divljini pomaže zoološkim vrtovima u dobivanju većeg broja potomaka
Znanstveno proučavanje životinja, uključujući i njihovo ponašanje u prirodnom staništu, od presudne je važnosti za razmnožavanje u zatočeništvu te služi kao inspiracija za izradu elemenata kojima se postiže ‘uklapanje krajolika’. Da bi životinje ostale zdrave i da bi se razmnožavale, zoološki vrtovi moraju uzeti u obzir njihove instinkte i omogućiti im da budu “sretne”.
Mužjaci i ženke geparda, naprimjer, ostaju vizualno izolirani u divljini te komuniciraju jedino putem svog mirisa iz urina i izmeta. Njuh mužjaku kaže kad je ženka spremna za parenje i tada mužjak ostane s njom svega dan ili dva. Kad su zoološki vrtovi saznali za ovakvo ponašanje, modificirali su okolinu u kojoj su gepardi boravili kako bi mužjaci i ženke bili vizualno odijeljeni, osim u kratkom periodu parenja, i to je urodilo plodom; uslijedili su mladunci.
Dok zbog odvojenosti gepardova ljubav biva sve veća, dotle to nije slučaj s flamingom. On se pari samo u velikim jatima koja su za većinu zooloških vrtova prevelika da bi ih bila u stanju držati. Zato se zoološki vrt u Engleskoj upustio u eksperimente — “udvostručio” je veličinu jata uz pomoć velikog zrcala. Ptice su prvi put uistinu započele izvoditi svoj dramatičan ritual udvaranja! Nazirete li iz ovih primjera kolika je složenost životinjskog svijeta na Zemlji? Nedvojbeno je da pred zoološkim vrtovima stoji ogroman izazov.
Koliko je realan cilj spašavanja životinja?
Neke vrste koje su se razmnožile u zatočeništvu već su vraćene u svoja prirodna staništa, što ukazuje na mogućnosti koje stoje iza ovog novog programa. Među tim životinjama nalaze se kalifornijski kondor, evropski bizon, američki bizon, arapski oriks, zlatni lavlji tamarin te divlji konj Przhevalskoga. Ipak, dugoročni izgledi ne djeluju baš perspektivno.
“Ljudsko je društvo toliko kompleksno, a svjetski problemi toliko brojni”, kaže Strategy, “da unatoč povećanoj svijesti i brizi za prirodu i okoliš, nije moguće zaustaviti mnoge razorne procese.” Uslijed toga “konzervacionisti moraju biti spremni pronaći načine da prebrode očekivani kritični period”, dodaje ova publikacija. Za to je naravno potrebna suradnja na svim razinama društva. Trenutna je suradnja, prema mišljenju jednog znanstvenog pisca, “žalosno nedostatna”. Ako se pritisci koji dovode do izumiranja vrsta samo umanje, ali ne i uklone, čak bi i najbolji napori možda još uvijek bili uzaludni. Moraju se stvoriti dovoljno velika i cjelovita staništa — a ne samo izolirana mala područja, koja dovode do pojave parenja blisko srodnih životinja. Tek onda zoološki vrtovi mogu sa sigurnošću pustiti svoje uzgojene životinje natrag u divljinu. No je li takva nada realna ili je to čisto zavaravanje?
Još je teže povjerovati da bi globalni megazoološki vrt mogao biti rješenje problema. “Gorka istina je”, kaže profesor Edward Wilson, “da svi zoološki vrtovi u svijetu mogu danas maksimalno držati svega 2 000 vrsta sisavaca, ptica, gmazova i vodozemaca” — što je samo kap u moru. Tako zoološki vrtovi imaju nezavidan zadatak da odluče koje će vrste odabrati radi očuvanja dok se druge pridružuju dugom popisu onih koje odlaze u zaborav.
Stručnjacima na tom polju ova stvar nameće jedno zloslutno pitanje: S obzirom na međuovisnost svih živih bića, kada će biodiverzitet pasti na tu kritičnu granicu da će pokrenuti izumiranje vrsta u ogromnim razmjerima, koje bi moglo prouzročiti smrt velikog broja preostalih živih bića na Zemlji, između ostalog i čovječanstva? Znanstvenici mogu samo nagađati. “Istrebljenje jedne ili dvije ili pedeset vrsta imat će posljedice koje mi ne možemo predvidjeti”, kaže Linda Koebner u djelu Zoo Book. “Izumiranje vrsta dovodi do promjene čak i prije nego što smo u stanju shvatiti posljedice.” U međuvremenu, kaže se u knjizi Zoo—The Modern Ark, “zoološki vrtovi ostaju među najvažnijim tvrđavama za živa bića u planetarnom istrebljivačkom ratu, ratu čiji se opseg ne može predvidjeti, ali zbog kojeg će nas buduće generacije smatrati krajnje odgovornima”.
Postoji li stoga ikakav temelj za nadu? Ili su buduće generacije osuđene na svijet biološke monotonosti, predodređene da i same izumru?
[Slike na stranici 7]
Čovjek je njihov najgori neprijatelj
[Zahvala]
Tigar i slonovi: Zoological Parks Board of NSW
[Slike na stranici 8]
Neke ugrožene životinje — bizon, gepardi i crni nosorog
[Zahvale]
Bizon i gepardi: Zoological Parks Board of NSW
Nosorog: National Parks Board of South Africa