Koje je njihovo porijeklo?

“KAKO smo sami sebe nazivali prije nego što je došao Kolumbo? (...) U svakom pojedinom plemenu, čak i danas, kad prevedete riječ kojom smo, svako pleme, sami sebe nazivali, ne znajući riječi jedni drugih, njen je prijevod u osnovi uvijek jednako glasio. Na našem jeziku [narragansettu] ona glasi Ninuog, ili ljudi [na navahu, Diné], ljudska bića. Tako smo mi sami sebe nazivali. Stoga, kad su [evropski] puritanci došli ovamo, mi smo znali tko smo mi, ali nismo znali tko su oni. Zato smo ih nazvali Awaunageesuck, ili stranci, budući da su oni bili ti koji su bili strani, oni su bili ti koje nismo poznavali, a mi smo jedni druge poznavali. I mi smo bili ti koji su bili ljudska bića” (Visoki Hrast, pleme Narragansett).

Postoji mnoštvo teorija o porijeklu američkih starosjedilaca.a Joseph Smith, osnivač mormona, bio je jedan od nekolicine ljudi, uključujući i kvekera Williama Penna, koji su vjerovali da su Indijanci Hebreji, potomci takozvanih deset izgubljenih izraelskih plemena. Objašnjenje koje većina antropologa danas prihvaća jest da su se azijska plemena, bilo preko prevlake bilo brodom, doselila na današnju Aljasku, u Kanadu i Sjedinjene Države. Izgleda da čak i DNK testovi potvrđuju ovu ideju.

Američki starosjedioci — njihovo porijeklo i vjerovanja

Urednici Tom Hill (Seneka Indijanac) i Richard Hill, stariji, (Tuscarora Indijanac), koji pripadaju američkim starosjediocima, u svojoj knjizi Creation’s Journey—Native American Identity and Belief pišu sljedeće: “Većina starosjedilačkih naroda tradicionalno vjeruje da su bili stvoreni od same zemlje, od voda ili pak od zvijezda. Arheolozi, s druge strane, imaju teoriju o velikoj prevlaci preko Beringovog prolaza, preko koje su Azijci migrirali u Amerike; ovi Azijci, tvrdi teorija, bili su preci starosjedilačkih naroda zapadne hemisfere.” Neki američki starosjedioci skloni su biti skeptični prema teoriji bijelog čovjeka o Beringovom prolazu. Radije vjeruju svojim legendama i pričama. Sebe radije vide kao prastanovnike nego kao istraživačke migrante iz Azije.

U svojoj knjizi An Indian Winter, Russell Freedman objašnjava: “Prema vjerovanju Mandana [plemena koje se nalazilo blizu gornjeg toka rijeke Missouri] Prvi Čovjek bio je moćni duh, božansko biće. Njega je u davnoj prošlosti stvorio Gospodar Života, stvoritelj svih stvari, kako bi služio kao posrednik između običnih ljudi i nebrojenih bogova, ili duhova, koji su nastavali svemir.” Vjerovanje Mandana sadržavalo je čak i legendu o potopu. “Jednom, kad je veliki potop opustošio svijet, Prvi Čovjek spasio je ljude poučivši ih da izgrade zaštitni toranj, ili ‘arku’, koji će se uzdići visoko iznad potopnih voda. U njegovu je čast svako selo Mandan Indijanaca imalo minijaturnu kopiju tog mitskog tornja — cedrov stup visok otprilike metar i pol, a okružen ogradom od dasaka.”

Mandani su kao religiozni simbol imali i “visok stup prekriven perjem i krznom a na vrhu stupa nalazila se odvratna drvena glava, obojena u crno”. Koga bi to moglo predstavljati? “Ovaj lik predstavljao je Ochkih-Haddäa, zlog duha koji je imao ogroman utjecaj na ljude ali nije bio tako moćan kao Gospodar Života ili Prvi Čovjek.” Za Prerijske Indijance “vjerovanje u duhovni svijet predstavljalo je neizostavan dio svakodnevnog života. (...) Nikakva se velika odluka nije mogla donijeti, nikakva se zamisao nije mogla provesti u djelo, a da se prethodno nije tražila pomoć i odobrenje svetih bića koja su upravljala ljudskim zbivanjima.”

U svojoj knjizi The Mythology of North America, John Bierhorst objašnjava: “Prije nego što su postojali klanovi, Osage Indijanci su navodno lutali od mjesta do mjesta u stanju poznatom kao ganítha (bez zakona ili reda). Prema tradicionalnom gledištu u to su rano doba određeni mislioci koje se nazivalo Mali Starci (...) oblikovali teoriju da nijema, stvaralačka sila ispunjava nebo i Zemlju te omogućava da se zvijezde, Mjesec i Sunce kreću u savršenom redu. Zvali su je Wakónda (tajnovita sila) ili Eáwawonaka (uzročnik našeg postojanja).” Sličnu predodžbu imali su Zuni, Sijuksi i Lakote na zapadu. I Winnebago Indijanci imaju mit o stvaranju u kojem se govori o “Tvorcu Zemlje”. Izvještaj kaže: “Zaželio je svjetlost i nastala je svjetlost. (...) Potom je opet razmišljao i zaželio Zemlju, i ova je Zemlja došla u postojanje.”

Za osobu koja proučava Bibliju, najzanimljivije je zapaziti neke paralele koje postoje između vjerovanja američkih starosjedilaca i učenja izraženih u Bibliji, pogotovo u pogledu Velikog Duha, “uzročnika našeg postojanja”, što podsjeća na značenje božanskog imena Jehova, “on prouzročuje da postaje”. Druge paralele uključuju potop i zlog duha koji je u Bibliji poznat kao Sotona (1. Mojsijeva 1:1-5; 6:17; Otkrivenje 12:9).

Razumijevanje filozofija američkih starosjedilaca

Pisci Tom Hill i Richard Hill, američki starosjedioci, objašnjavaju pet darova koje su, kako oni kažu, američki starosjedioci dobili od svojih predaka. “Prvi je dar (...) naša duboka vezanost za zemlju.” Gledajući na njihovu povijest prije i poslije dolaska Evropljana, bi li to itko mogao poreći? Njihovu su im zemlju, koju američki starosjedioci često smatraju svetom, planski oteli, bilo silom bilo na prevaru bilo posredstvom neispunjenih ugovora.

“Drugi je dar snaga i duh koji životinje dijele s našim narodom.” Poštovanje koje američki starosjedioci imaju prema životinjama demonstrirano je na mnogo načina. Lovili su samo za hranu, odjeću i zaklon. Nisu starosjedilački narodi bili ti koji su bivole (bizone) praktički izbrisali iz postojanja, već bijeli čovjek, sa svojom krvožednom i kratkovidnom pohlepom.

“Treći dar su duhovne sile, koje su naši živući rođaci i koje komuniciraju s nama putem njihovih likova koje izrađujemo.” To je uobičajena tema u tolikim religijama širom svijeta — nadživljavanje nekog duha ili duše nakon smrti.b

“Četvrti dar je svijest o vlastitom porijeklu, koja se ispoljava i čuva kroz naše plemenske tradicije.” Danas se to sigurno može zapaziti prilikom plemenskih svečanosti, kad se ljudi okupljaju kako bi razgovarali o plemenskim stvarima ili prilikom društvenih okupljanja, kad se izvode plemenski plesovi i glazba. Indijanska odjeća, ritmično bubnjanje, plesovi, obiteljska i klanska okupljanja — sve to ukazuje na plemensku tradiciju.

“Posljednji dar je stvaralačka sposobnost — naša su vjerovanja postala stvarna kroz transformaciju prirodnih materijala u predmete vjere i ponosa.” Bez obzira na to je li riječ o izradi košara, tkanju, oblikovanju i bojanju lončarije, izradi nakita i ukrasa ili o bilo kojoj drugoj kreativnoj djelatnosti, ona je povezana s njihovom drevnom tradicijom i kulturom.

Postoji toliko mnogo plemena da bi bile potrebne mnoge knjige da bi se objasnila sva tradicionalna vjerovanja i običaji. Ono što nas sada zanima jest sljedeće: Kako je priljev milijuna Evropljana, od kojih su mnogi navodno bili kršćani, djelovao na američke starosjedioce?

[Bilješke]