Američki starosjedioci — kraj jedne ere
TKO još nije gledao jedan tipični film o kaubojima i Indijancima? Ljudi širom svijeta čuli su za Wyatta Earpa, Buffala Billa i Lone Rangera te za Indijance Geronima, Bika Koji Sjedi, Ludog Konja i poglavicu Josepha, kao i za mnoštvo drugih. No koliko su holivudski prikazi doista autentični? I koliko je njihovo portretiranje Indijanaca bilo nepristrano?
Priča o tome kako su Evropljani pokorili starosjedioce Sjeverne Amerike (Indijance) pokreće pitanja.a Jesu li se povijesne knjige na nepristran način pozabavile s Indijancima? Može li se izvući kakva pouka iz pohlepe, ugnjetavanja, rasizma i okrutnih postupaka? Kako glasi istinita priča o takozvanim kaubojima i Indijancima?
Custerov posljednji obračun i masakr kod Wounded Kneea
Bik Koji Sjedi, vrač Lakota Indijanaca (jedna od tri glavne podgrupe Sijuksa), bio je 1876. godine vođa u slavnoj bici kod rijeke Little Bighorn u Montani. Potpukovnik “Duga Kosa” Custer mislio je da sa 650 vojnika može s lakoćom poraziti 1 000 sijukskih i čejenskih ratnika. Bila je to ogromna pogreška u procjeni. Suprotstavila mu se vjerojatno najveća grupa američkih starosjedilačkih ratnika koja se ikad okupila — bilo ih je oko 3 000.
Custer je svoj 7. konjički puk podijelio u tri odreda. Ne čekajući na podršku druga dva, njegov je odred napao onaj dio indijanskog logora za koji je mislio da će predstavljati njihovu slabu točku. Vođeni poglavicama Ludim Konjem, Žuči i Bikom Koji Sjedi, Indijanci su ubili Custera i njegovu jedinicu od nekih 225 vojnika. Bila je to privremena pobjeda za indijanske narode a težak poraz za američku vojsku. Međutim, do strahovite osvete trebalo je pričekati svega 14 godina.
Bik Koji Sjedi na koncu se predao budući da mu je bilo obećano pomilovanje. Umjesto toga, bio je neko vrijeme zatvoren u Fort Randallu na Teritoriju Dakote. U svojim poznijim godinama pojavljivao se u javnosti u putujućoj predstavi Divlji zapad Buffala Billa. Nekad slavni vođa postao je tek sjena onog nekad utjecajnog vrača.
Bika Koji Sjedi (Tatanka Iyotake, kako se zvao na lakota jeziku) su 1890. godine ustrijelili indijanski policajci koji su bili poslani da ga uhapse. Njegovi ubojice bili su sijukska “Metalna prsa” (vlasnici policijskih znački), poručnik Bikova Glava i narednik Crveni Tomahavk.
Te iste godine, indijanski otpor vlasti bijelog čovjeka bio je konačno slomljen prilikom masakra Wounded Knee Krik Indijanaca u američkim Velikim nizinama. Tamo su federalne trupe i njihovi Hotchkiss brzometni topovi ubili oko 320 Sijuksa, muškaraca, žena i djece, koji su bili u bijegu. Vojnici su se hvalisali da je to bila osveta za pokolj njihovih drugova, Custera i njegovih ljudi, koji se zbio na brežuljcima s kojih se pruža pogled na rijeku Little Bighorn. Tako se privelo kraju 200 godina sporadičnih ratova i okršaja između američkih naseljenika koji su nadirali i opkoljenih plemena koja su tu prebivala.
Ali kako su se američki starosjedioci uopće naselili u Sjevernoj Americi? Kakav je bio njihov način života prije nego što je bijeli čovjek zakoračio u Sjevernu Ameriku?b Što je dovelo do toga da su konačno bili poraženi i podjarmljeni? A kakva je trenutna situacija Indijanaca u zemlji kojom sada vladaju potomci ranih evropskih doseljenika? Ova i druga pitanja razmatrat će se u člancima koji slijede.
[Bilješke]
a Iako neki sada daju prednost nazivu “američki starosjedioci”, naziv “Indijanci” također se još uvijek redovito koristi u mnogim izvorima. Ove ćemo nazive naizmjenično koristiti. “Indijanac” je pogrešan naziv koji je starosjediocima dao Kolumbo, koji je mislio da je doplovio do Indije kad se iskrcao na područje koje je danas poznato kao Zapadna Indija.
b U ovim člancima bavimo se samo sjevernoameričkim Indijancima. O Indijancima s područja Meksika, Srednje i Južne Amerike — Aztekima, Mayama, Inkama, Olmecima i drugima — bit će govora u narednim izdanjima ovog časopisa.
[Slika na stranici 3]
Sahranjivanje mrtvih kod Wounded Kneea
[Zahvala]
Montana Historical Society