Lahari — posljedica katastrofe na planini Pinatubo

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! S FILIPINA

POPLAVLJENE kuće. Uništena poduzeća. Otplavljena vozila. Zatrpane zgrade. Tisuće ljudi natjerane u bijeg. Ostali su zatrpani, nisu u stanju pobjeći. Što je uzrok toga? Potres? Lavina? Ne. To je konstantan scenarij koji pišu lahari. Što su lahari? Lahari su tokovi sačinjeni od vode i vulkanskih sedimenata, uključujući i rastresit pepeo, plovučac i fragmente stijena iz aktualnih kao i iz prijašnjih erupcija.

Prije deset godina po svoj prilici niste ni čuli za filipinsku planinu Pinatubo. No nakon velike erupcije 15. lipnja 1991, riječ “Pinatubo” udomaćila se u mnogim dijelovima svijeta. Nakon gotovo 500 godina mirovanja, planina Pinatubo izbacila je svoj vulkanski materijal u jednom od najvećih gljivolikih oblaka ovog stoljeća. Vulkan je počeo rigati pepeo, pijesak i kamenje koje je padalo na zemlju u omjeru koji su ljudi rijetko kad vidjeli.a

Vulkan je izbacio ogromnu količinu materijala dublje od 20 kilometara u Zemljinu atmosferu. Mada je nešto od toga palo natrag na Zemlju, u zraku su se zadržale velike količine prašine — i to ne samo prašine nego i sumpornog dioksida, otprilike 20 milijuna tona!

Vjerojatno se sjećate nekih globalnih posljedica: perioda izuzetno lijepih zalazaka sunca; neuobičajeno svijetle potpune pomrčine Sunca u Meksiku i okolnim područjima 1991; promijenjenih meteoroloških modela, uključujući efekt hlađenja na nekim dijelovima sjeverne hemisfere, i povećanog uništavanja Zemljinog ozonskog omotača. Ili ste možda čuli za gladi i bolesti koje su u povećanom omjeru pogodile ljude raseljene uslijed erupcije.

Dugotrajne posljedice

Jedna od najozbiljnijih posljedica Pinatubove erupcije, a koja je vjerojatno prošla neopaženo kod većine ljudi, jest fenomen poznat imenom lahar. Kao što je spomenuto u uvodnom odlomku ovog članka, lahari su uzrokovali neopisiva stradanja desetaka tisuća ljudi. Lahari su krivi što posljedice erupcije planine Pinatubo nisu stvar prošlosti. One se osjećaju sve do danas. Možda ih niste osjetili na vlastitoj koži, no u blizini planine Pinatubo i dalje nestaju poduzeća, poslovi, domovi, životi pa čak i čitavi gradovi. Krivci su Pinatubovi lahari.

Premda mnogi od njih nalikuju blatnim rijekama s neuobičajenom količinom sedimenata, kada lahar sadrži preko 60 posto sedimenata, počinje poprimati svojstva tekućeg betona. To može imati krajnje razorno djelovanje. Brošura A Technical Primer on Pinatubo Lahars navodi: “Ti su tekući muljevi tako gusti (više nego dvostruko gušći od vode) da podižu i otplavljuju gromade kamenja, gabione ispunjene kamenjem, vozila, betonske zgrade, pa čak i mostove.”

Kako nastaju lahari? Zacijelo se sjećate da je planina Pinatubo prilikom erupcije izbacila velike količine materijala. Jedan dio otišao je u atmosferu, no velik se dio zadržao na planini i obližnjem području u obliku piroklastičkih (formiranih vulkanskim djelovanjem) bujičnih naslaga. Koliko toga? Prema izvještaju Filipinskog instituta za vulkanologiju i seizmologiju, 6,65 milijardi kubnih metara. Američki vulkanolog C. G. Newhall kaže da je izbačeno dovoljno drobine “da bi se najmanje deset puta asfaltiralo četverotračnu autocestu od jedne obale Sjedinjenih Država do druge i natrag”. Od toga je 3,45 milijardi kubnih metara bilo u erodivnom stanju — samo čekajući da padnu kiše i otplave ih do nižih uzvisina, stvarajući pritom lahare. Na Filipinima tropske oluje i tajfuni mogu predstavljati dodatnu opasnost. U kratkom vremenskom periodu mogu pasti velike količine kiše, stvarajući ogromne lahare.

Upravo se to događa u posljednjih nekoliko godina. Oluje često natapaju vulkansku drobinu vodom te je tako pokreću. Lahari su obradivo tlo pretvorili u pustoš, a gradove u krovove kuća koji vire iz zemlje. U nekim slučajevima to se dogodilo preko noći. Uništeno je tisuće domova, a ljudi su morali otići iz svojih rodnih mjesta, prisiljeni da započnu nov život negdje drugdje. Do početka 1995. lahari su odnijeli 63 posto piroklastičkog materijala u nizine, no pritom je 37 posto i dalje ostalo na planini, samo čekajući da prouzroči neko buduće pustošenje. A veliki dio od 63 posto koliko se već spustilo niz planinu i dalje predstavlja opasnost. Voda obilnih kiša krči kanale u materijalu koji je prethodno uzvodno nataložen. To zatim ponovno pokreće lahare, ugrožavajući živote i imovinu ljudi dolje nizvodno. U srpnju 1995. Manila Bulletin je izvijestio: “Devedeset i jedan barangay (selo) (...) izbrisan je s karte unutrašnjosti Luzona, zatrpan tonama vulkanske drobine.”

Opet katastrofa

U subotu uvečer, 30. rujna 1995. Luzon je zadesila jaka tropska oluja Mameng (internacionalno poznata pod imenom Sybil). Na područje planine Pinatubo pale su velike količine kiše. To je nagovijestilo katastrofu. Lahari su se ponovno pokrenuli. Gutali su sve što im se našlo na putu. Na jednom je mjestu popustio zaštitni nasip, izloživši prethodno netaknuta područja laharima dubokima čak 6 metara. Kuće s manje od dva kata bile su potpuno poplavljene. Ljudi su se penjali na krovove kuća ne bi li spasili živu glavu. Na mjestima gdje je lahar bio naročito gust, odnosio je sa sobom kamene gromade, vozila, pa čak i kuće.

Poplave čine jednu daljnju posljedicu lahara, budući da one mijenjaju tok rijeka i odvodnih kanala. Voda je poplavila tisuće kuća, uključujući i mnoge kuće obitelji Jehovinih svjedoka, kao i nekoliko Dvorana Kraljevstva.

Drugi su imali još žalosnija iskustva. Znalo se dogoditi da osoba potone u lahar koji se kreće ili u blato koje je lahar nedavno nataložio, pri čemu je gotovo nemoguće umaći. Materijal će se tek nakon nekoliko sati ili dana dovoljno stvrdnuti da bi se po njemu moglo hodati. Kako su se ljudi spasili? Neki su ostali na krovovima kuća ili na drveću nad laharom sve dok se po njemu nije moglo hodati. Drugi su se vješali za telefonske vodove ili su hodali po njima, budući da su lahari dosezali tu visinu. Neki su puzali po napola stvrdnutom blatu koje je lahar ostavio za sobom. Nekoliko je osoba izgubilo život. Vlada je u teže pogođena područja poslala helikoptere, koji su podizali ljude s krovova kuća. (Radi daljnjih informacija vidi popratni članak “Bili smo spašeni iz lahara!”)

Ljubav potiče druge na pružanje pomoći

Jehovini svjedoci bili su sretni doznavši da nitko od njihove kršćanske braće i sestara nije izgubio život, premda su uništeni ili jako oštećeni mnogi domovi i neke Dvorane Kraljevstva. No bilo je jasno da među nastradalima od lahara ili u poplavi vlada velika oskudica. Neki su Svjedoci pobjegli samo s odjećom koju su imali na sebi, a ona je bila natopljena blatom lahara. Kako su se sukršćani odazvali na tu potrebu?

Skupštinski starješine sa samog tog područja nastojali su utvrditi jesu li njihova kršćanska braća na sigurnom ili im treba pomoć oko evakuiranja. To je učinjeno s teškom mukom, budući da su u mnogim područjima naslage lahara još uvijek bile žitke. Guillermo Tungol, starješina u skupštini Bacolor, izjavio je: “Otišli smo pružiti pomoć. Da bismo došli do braće, hodali smo po telefonskim vodovima.” Wilson Uy, punovremeni propovjednik iz iste skupštine, dodao je: “Bilo je gotovo nemoguće doći dotamo jer smo morali proći kroz vodu koja nam je sezala do prsiju i koja je prilično brzo tekla.” No, budući da su bili oprezni, uspjeli su doći dotamo i utvrditi u kakvoj se situaciji nalaze članovi skupštine te pružiti pomoć tamo gdje je to bilo moguće.

Već u ponedjeljak ujutro, 2. listopada, podružnica Društva Watch Tower bila je dobro upoznata s potrebom za pomoć. Hoće li 345 dobrovoljnih radnika iz podružnice moći pružiti pomoć? Hoće! Odmah je uslijedio odgovor. Do deset sati ujutro ti su radnici sami priložili gotovo tonu odjeće za svoju nastradalu kršćansku braću. Ona je zajedno s nešto hrane i novca otpremljena kamionom koji je još istog dana isporučio te stvari.

Za nekoliko dana s potrebom za pomoć bile su upoznate skupštine u području metropole Manile. Nedugo zatim poslano je preko pet tona dodatne odjeće, zajedno s ostalim potrebnim sredstvima. Jedna Svjedokinja iz Japana bila je na Filipinima kada se dogodila ta katastrofa. Upravo je došla iz Hong Konga, gdje je kupila nešto odjeće. Saznavši za nevolje svojih sukršćana u blizini planine Pinatubo, poklonila im je svu odjeću koju je kupila i vratila se u Japan praznih ruku. Kako je samo lijepo vidjeti kako pravi kršćani pokazuju ljubav onima koji su u oskudici — ne samo tako da im zažele sve dobro nego i tako što im ‘daju ono što im je potrebno za tijelo’ (Jakov 2:16, St).

Pohvalna je i činjenica da Jehovini svjedoci nisu dopustili da takvi događaji smanje njihovu revnost za duhovne stvari. I dalje su održavani kršćanski sastanci — u jednom slučaju čak i kada je voda u samoj Dvorani Kraljevstva sezala do gležnja. Uviđajući koliko je važno prenositi biblijsku poruku drugim ljudima, ti su kršćani nastavili propovijedati od kuće do kuće. Neki su se morali probijati kroz vodu da bi došli do područja na kojem su trebali svjedočiti — područja koje nije bilo tako jako poplavljeno. Sa sobom su nosili odjeću u koju su se presvlačili na nekom sušem mjestu. Tako ti kršćani nisu dopustili da ih to spriječi u pokazivanju brige za druge, premda su i sami nastradali.

Uistinu, posljedica Pinatubove katastrofe veća je nego što su mnogi predviđali. To je priča koja će potrajati još nekoliko godina. Dosad se već ulagalo napore kako bi se obuzdalo lahare, no ponekad to nadilazi čovjekove mogućnosti. Kako je samo lijepo vidjeti da, kada dođe do takvih situacija, pravi kršćani koriste te situacije kao prilike za pokazivanje svoje ljubavi prema Bogu i svom bližnjem!

[Bilješka]

[Okvir/slika na stranici 21]

Kako je Pinatubo djelovao na svijet

KAD vulkanska erupcija razmjera planine Pinatubo polako utihne ili prestane, tu je kraj priče. Je li to točno? Nipošto! Obratite pažnju na neke globalne posljedice koje se još uvijek osjećaju.

◼ Možda ste neko vrijeme nakon erupcije promatrali izvanredno lijepe zalaske sunca.

◼ Meksičke znanstvenike iznenadila je neobično svijetla potpuna pomrčina Sunca 11. srpnja 1991. Što je bilo uzrok toga? Erupcija planine Pinatubo. Čestice njene prašine raspršile su koronarnu svjetlost više nego što je to uobičajeno.

◼ Posljedice su se osjetile i u vremenskim prilikama. Otprilike tri mjeseca nakon erupcije, bilo je izviješteno da Tokyo (Japan) prima oko 10 posto manje direktne Sunčeve svjetlosti nego obično. Vulkanski pepeo zaustavio je prodiranje jednog dijela Sunčeve svjetlosti. Science News je ukazao na pad prosječne temperature u nekim dijelovima sjeverne hemisfere za otprilike jedan stupanj Celzija.

◼ Jedna daljnja posljedica bilo je pojačano uništavanje Zemljinog ozonskog omotača. Sumporna kiselina koja je uslijed erupcije dospjela u atmosferu pomiješala se s umjetno proizvedenim klorom, što je dovelo do uništavanja ozona. Ozonski omotač u normalnim prilikama predstavlja atmosferski štit koji zaštićuje ljude da ne obole od raka. Nedugo nakon erupcije koncentracija ozona na Antarktici pala je gotovo na nulu; na Ekvatoru je koncentracija pala za 20 posto.

◼ Glad i bolesti bile su daljnje negativne posljedice. Ljudi koji su bili raseljeni zbog vulkana bili su prisiljeni privremeno živjeti u centrima za evakuaciju, u kojima su se brzo proširile bolesti. Naročito su teško pogođeni Aeti; plemenski narod koji je erupcija protjerala s njihove zemlje i prisilila na život u okolini na koju nisu bili navikli.

[Slika]

Evakuirane osobe s poplavljenog ili laharom pogođenog područja

[Slika na stranici 18]

Kuća koju odnosi lahar

[Slika na stranici 18]

Dvokatnice zatrpane do krova

[Slika na stranici 18]

Mnoge prekrasne obradive površine zbog lahara su pretvorene u pustoš

[Slike na stranici 19]

Gore: Zgrada banke u Bacoloru, u Pampangi, dopola zatrpana laharom, u ožujku 1995.

Dolje: Ista banka potpuno zatrpana jednim potonjim laharom, u rujnu 1995.