Što kaže Biblija?
Vaša uloga u vašim molitvama
GLEDAJUĆI s gore na grad, opkoljeni kralj nakratko zastaje kako bi razmišljao o svojoj veličanstvenoj palači, o glavnom gradu koji se dolje pruža i o tužnom stanju njegove obitelji. Na jugu se skupila velika vojska i sada maršira prema gradu. Visoki su vladini službenici dezertirali, a mišljenje javnosti okrenulo se u korist buntovnika. Potišten, kralj izgovara molitvu Bogu. Budući da je duboko religiozan čovjek, raste njegovo pouzdanje da će Bog uslišati njegovu molbu i osujetiti planove urotnika. Potom, napuštajući svoj veličanstveni grad, spušta se s gore i ide dalje na sjever u pravcu pustoši s druge strane rijeke. Što još može učiniti? Situacija je sada u Božjim rukama.
Slično tome, i danas se ponizni vjernici u teškim trenucima obraćaju Bogu u molitvi imajući utješno jamstvo da Biblija, osim što pruža jasne smjernice o tome kako moliti, otkriva da je Jehova Bog ‘Slušač molitve’ (Psalam 65:2, NW). Uvjereni smo da će sve osobe iskrena srca koje traže Boga biti saslušane.
No, jesu li vjera i molitva dovoljne? Kakvu ulogu mi igramo u ishodu naših molitvi?
Kako možemo dati svoj udio?
Kralj koji je spomenut u uvodu bio je kralj David iz drevnog Izraela. Suočivši se s urotom svog spletkarskog sina Apsaloma i svog licemjernog savjetnika Ahitofela, odlučio je pobjeći iz Jeruzalema i potražiti utočište u Mahanajimu, utvrđenom gradu u pustoši na istočnoj strani rijeke Jordan. Vjerojatno opterećen razočaranjem, potištenošću i tjeskobom, zamolio je Jehovu u molitvi govoreći: “Razbij namjeru Ahitofelovu, Gospodine!” (2. Samuelova 15:11-15, 30, 31). No David je učinio više nego da je samo molio. On je na pozitivan način dao svoj udio u korist uspješnog ishoda svoje molitve. Na koji način?
On je počeo davati svoj udio mnogo prije nego što se suočio s kušnjama. Tokom mnogih godina, čak prije nego što je postao kraljem, David se pokazao kao lojalan obožavatelj Jehove (1. Samuelova 16:12, 13; Djela apostolska 13:22). Postao je blizak s Bogom. Stoga je David, kad je bio u kušnji, imao vjeru da će Jehova saslušati njegovu molitvu i odgovoriti na odgovarajuć način.
To isto vrijedi i danas. Slijeđenje biblijskog savjeta kao uobičajen način života često predstavlja temeljni način da damo svoj udio u ishodu svojih molitvi. Takvim lojalnim slijeđenjem od Boga danih načela stvara se bliski odnos s njim. Takva bliskost s Bogom i obrazac vjere trebali bi postojati prije nego što nastanu kušnje. To bi trebalo biti poput čvrstog temelja na kome treba izgraditi kuću; temelj bi trebao postojati prije nego što se na njega položi težinu zdanja. Stoga mi možemo — već sada, prije nego što se pojave kušnje — dati svoj udio u uspješnom ishodu mnogih naših molitvi.
Preuzmi aktivnu ulogu!
Premda je točno da je Davidov odnos s Bogom igrao važnu ulogu, on je također uvidio da ne može pasivno promatrati ispunjenje svoje molitve. Upravo suprotno, David je preuzeo aktivnu ulogu kao što je vidljivo iz mudrog načina postupanja koji je uslijedio nakon njegove molitve.
Jedan od Davidovih lojalnih prijatelja bio je Arahijanin po imenu Huzaj. Huzaj je sreo kralja u bjekstvu na Maslinskoj gori. Mada se želio pridružiti Davidu u izgnanstvu, Huzaj se podvrgnuo Davidovom nagovoru da ostane u gradu. Trebao je odglumiti lojalnost Apsalomu, pokušati osujetiti savjet izdajničkog savjetnika Ahitofela i stalno obavještavati Davida o događajima (2. Samuelova 15:32-37). Prema očekivanju, Huzaj je uspio zadobiti Apsalomovo povjerenje. Sada će Jehova intervenirati.
Domišljat, premda podmukao, Ahitofel je predložio izvanredan plan. On je nagovarao Apsaloma da mu dâ 12 000 ljudi kako bi još te noći napao Davida dok je ovaj bio u bijegu, neorganiziran i ranjiv — bio bi to smrtonosni udarac kojim bi se uspješno okončalo pobunu! No Apsalom je, na iznenađenje mnogih, zatražio Huzaja za savjet o toj stvari. On je savjetovao Apsalomu da si uzme vremena kako bi sakupio ogromnu vojsku, kojom bi zapovijedao nitko drugi do sam Apsalom. Zahvaljujući Jehovinom vodstvu, prihvaćen je Huzajev savjet. Ahitofel se, očito uviđajući da slijeđenje Huzajevog savjeta znači siguran poraz, vratio svojoj kući i počinio samoubojstvo (2. Samuelova 17:1-14, 23).
Bilo je nesumnjivo da je Jehova odgovorio na Davidovu molitvu — baš kao što je i molio. Davidov primjer postupanja u skladu sa svojom molitvom pruža vrijednu lekciju svim onima koji u molitvi traže Božju pomoć.
Jehova će učiniti svoj dio
Istina je da je Isus naučio svoje sljedbenike da se mole za svoj svakodnevni kruh i obećao da će, ukoliko Božje interese stave na prvo mjesto, Bog brinuti o njihovim potrebama (Matej 6:11, 33). Naprimjer, ukoliko je osoba nezaposlena, ona mora postupati u skladu sa svojom molitvom u pogledu sredstava za život tako da poduzima sve što je u njenoj moći kako bi pronašla ili stvorila neki posao.
Bez obzira na predmet naših molitvi, naša mogućnost da damo svoj udio za njen ishod uvelike varira. Ponekad možemo učiniti vrlo mnogo, a ponekad možemo učiniti vrlo malo, ako uopće možemo išta učiniti. Nije važno koliki udio možemo ili ne možemo dati, već činimo li ono najbolje što možemo.
Možemo biti uvjereni da Jehova zna naše okolnosti i sposobnosti. On u potpunosti shvaća što smo mi u stanju učiniti i nikad ne bi zahtijevao da činimo više nego što možemo. Bez obzira na to možemo li učiniti vrlo mnogo ili vrlo malo, Jehova će nadoknaditi svaki nedostatak. On cijeni i podržava naša nastojanja i radit će u tom istom pravcu kako bi se postiglo najbolje rješenje za sve koji su uključeni (Psalam 3:3-7).
Usred svojih nevolja, kralj David je mogao sa sigurnošću izjaviti: “Od Gospodina je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj” (Psalam 3:8). Neka bi naše pouzdanje u Jehovinu moć zajedno s davanjem našeg udjela, velikog ili malog, vodilo do uspješnog ishoda naših molitvi.