Nevolja s Hubbleom — kako je završila?

‘Kakva nevolja s Hubbleom?’ možda se pitate. Govorimo o nevolji sa HST-om (Svemirski teleskop Hubble) — skupom (preko 1,6 milijarde američkih dolara) sofisticiranom oku u svemiru za koje se 1990. iznenada otkrilo da mu je pokvaren vid.

SVEMIRSKI teleskop Hubble je “vjerojatno najsofisticiraniji znanstveni satelit koji je ikada napravljen”, kaže dr. R. W. Smith sa The Johns Hopkins University, Baltimore, u The International Encyclopedia of Astronomya. U svojoj knjizi The Hubble Wars, Eric Chaisson opisao ga je kao “najveći, najkompleksniji i najsnažniji opservatorij koji je ikada upotrijebljen u svemiru”. On je u časopisu Astronomy također naveo: “Četiri milijuna linija kompjuterskog koda koliko je potrebno za njegovo svakodnevno upravljanje i kontrolu — što je jedan od najvećih kodova u civilnom svijetu — svjedoči o Hubbleovom visokom stupnju kompleksnosti.” Ovaj opservatorij kruži u orbiti iznad Zemlje na visini od nekih 615 kilometara i stoga je vrlo daleko od Zemljine atmosfere koja iskrivljuje svjetlost.

Prije lansiranja, dr. Smith je izjavio da će “odličnost njegovih slika (...) biti ograničena samo zakonima optike, kvalitetom njegovih ogledala i koliko se precizno i postojano HST može usmjeriti prema svojim ciljevima”. Nije ni slutio koliko će se njegove riječi pokazati značajnima!

Lansiranje — oduševljenje i razočaranje

Dan velikog lansiranja došao je u travnju 1990. godine. HST je poslan u orbitu na shuttleu Discovery. Tehničari u kontroli leta bili su oduševljeni rezultatima. John Noble Wilford izvijestio je u The New York Timesu da su tehnički podaci “pokazali da je teleskop preživio lansiranje neoštećen i izgleda spremnim da započne misiju kozmičkog istraživanja koje bi moglo trajati više od 15 godina”. Dodao je da se od teleskopa “očekuje da izvrši opažanja udaljenih zvijezda i galaksija s jasnoćom 10 puta većom od bilo koje ranije postignute”. Naslov u časopisu Time optimistički je najavio “Novi prozor u svemir” i dodao je: “S nepomućenim pogledom na najudaljenije zvijezde, oštrooki teleskop Hubble moći će gledati daleko u prošlost.” Uzbuđenje je raslo dok su astronomi i konstruktori čekali da se prve slike vrate na Zemlju. Što se zapravo dogodilo?

Pokazalo se da se, kao što to kaže izreka, pripremao ražanj a zec je još uvijek bio u šumi! Prve slike počele su stizati u svibnju 1990. Umjesto superoštrih slika koje su se očekivale, gorljivi astronomi vidjeli su mutnu svjetlost. Eric Chaisson je napisao: “Ta zapažanja poduprla su zaista groznu pomisao da opservatorij koji kruži u orbiti ima veliku optičku grešku.” Teleskop je imao neočekivani nedostatak — minijaturnu grešku u jednom od dva refleksna ogledala! Greška je bila puno manja od debljine ljudske vlasi, ali to je bilo dovoljno da se zamuti vid. Bilo je to veliko razočaranje.

Tko je zabrljao?

Što je dovelo do Hubbleovih skupih problema? Eric Chaisson, koji je radio na projektu Hubble, navodi mnoge uzroke u svojoj knjizi The Hubble Wars. On kaže: “Krupni hardverski nedostaci na Hubbleu proizlaze iz stanja tehničke kratkovidnosti, iz očitog i upornog propusta da se zapazi cjelokupna slika. Naprimjer, teleskopska optika koja je bila neispravno izrađena i koju su previše samopouzdani tehničari neadekvatno testirali, bez značajnih tehničkih ili znanstvenih savjeta i od drugih osim od tajnovitog poduzetnika (...) [i] ugrađivanje rabljene opreme u Hubble, kao što su desetljećima stari žiroskopi [žiroskopi koje se testiralo nekih 70 000 sati prije nego što su bili upotrijebljeni u teleskopu — ‘testirani do smrti’, kako se izrazio jedan tehničar] i ugrađivanje memorijskih pločica namijenjenih za antikna svemirska vozila.”

Kad je Hubbleovo glavno ogledalo od 2,4 metra bilo završeno, trebalo je napraviti finalni test. No, prema The New York Timesu, od tih se planova odustalo zbog vremenskih ograničenja i financijskih razloga. Pokojni dr. Roderic Scott, tadašnji glavni znanstvenik kompanije za optičko istraživanje koja je napravila ogledalo, tražio je više testova. Njegova upozorenja bila su ignorirana. Tako je HST u svemiru mogao samo prenijeti manjkave slike.

Chaissonovo mišljenje glasilo je: “Možda su svemirski brod i njegova mirijada sastavnih dijelova [uključujući preko 400 000 dijelova i 42 000 kilometara instalacija] te beskrajne funkcije koje se podupiru sa Zemlje previše komplicirane za našu relativno novu tehnološku civilizaciju. Kad su Noini potomci u drevnom gradu Babelu pokušali izgraditi kulu toliko visoku da dosegne nebesa, Knjiga Postanka kaže nam da ih je Bog kaznio zbog njihove drskosti. Možda bi puno manje kompleksan svemirski teleskop — manje efikasan, manje razvijen aparat — naišao na manje svemoćnu pljusku.” Chaisson je nadalje rekao: “Široko rasprostranjena predodžba da je znanstvena metoda nepristrana i objektivna, da znanstvenici jesu i da su uvijek bili oslobođeni ljudskih emocija za vrijeme svog rada, jest farsa. Današnja znanstvena nastojanja isto su tako opterećena subjektivnim vrijednostima pojedinaca kao i većina stvari u životu.” Prema Chaissonu, ambicija i ljubomora bile su faktori u nevolji s Hubbleom.

Nade su se raspršile

Pregled nekih naslova u medijima daje sliku o dramatičnim događajima koji su okruživali sagu o nevolji s Hubbleom. “Shuttle leti 615 kilometara u visinu, noseći teleskop i san”, navele su jedne novine. Scientific American izjavio je: “Hubbleovo nasljeđe — svemirski teleskop lansira novu eru u astronomiji.” U srpnju 1990. Time je morao korigirati svoju procjenu, navodeći: “Zamagljeni vidici za veliku znanost — NASA-ine [Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir] nade u vezi sa shuttleom raspršile su se, a Hubble ima problema s očima.” Časopis Science objasnio je problem objektivnijim jezikom: “Astronomi ispituju oštećenje na Hubbleu — rijetko je kada tako sićušna greška prouzročila tako ogroman metež — ali u teleskopu vrijednom 1,6 milijardi dolara, mikrometri poprimaju veliku važnost.” Isti časopis izvijestio je u prosincu 1990: “Samouvjerenost zbog Hubblea: primjer ‘ovjerenog’ sljepila.” Tamo je stajalo: “Razorna optička mana Svemirskog teleskopa Hubble rezultat je posvemašnje nesavjesnosti, zaključak je završnog izvještaja NASA-ine službene istražne komisije.”

No, nije sve bilo izgubljeno. U ožujku 1992. časopis Smithsonian izvijestio je: “Zapanjujuće slike od bolesnog svemirskog teleskopa.” Tamo je pisalo: “Iako su mnoge njegove funkcije i dalje ozbiljno oštećene, teleskop svejedno obasipa astronome dragocjenim podacima. (...) Snimio je iznenađujuće stvari, kao što su globularni skupovi zvijezda (koje se tradicionalno smatra među najstarijim strukturama u Svemiru) u cvijetu mladosti; istražio je srce udaljene galaksije kako bi pronašao potvrdu za teoriju da se crna rupa koja guta zvijezde nalazi u centru te galaksije.”b

“NASA-ina misija Uspjeh ili smrt”

Zatim se, u studenom 1993, u Science Newsu pojavio naslov koji su znanstvenici i astronomi čekali: “Veliki popravak — NASA pokušava popraviti Svemirski teleskop Hubble.” Prema New Scientistu, to je uključivalo “najambiciozniju popravljačku misiju u povijesti svemirskih letova”. Ekipa od sedam astronauta trebala bi doći do HST-a i popraviti ga u svom prostoru za teret tamo u svemiru. Misija je prozvana “NASA-ina misija ‘Uspjeh ili smrt’” i “Randevu sa sudbinom”. Da li je bila uspješna?

Koristeći košarkaški izraz, Milt Heflin, vođa leta, rekao je za Newsweek: ‘Napravili smo zakucavanje.’ Astronomski oftalmolozi izvršili su znanstveni pothvat — u pet svemirskih šetnji popravili su optiku HST-a i instalirali su novu kameru veliku kao klavir! Prošlo je tri godine prije nego što su mogli izaći u svemir kako bi zamijenili defektne elemente i instalirati korektivne. No, to je bila skupa posjeta očnom liječniku. Prema jednom izvoru, operacija popravka leća koštala je 263 milijuna američkih dolara!

Drama je dosegla svoj vrhunac u siječnju 1994. s naslovima kao što su “Teleskop Hubble više nije kratkovidan” i “Hubble konačno dobiva nebeski pogled”. Časopis Astronomy objavio je: “Hubble — bolji nego kad je bio nov.” Izvijestio je o reakcijama astronoma sa Space Telescope Science Institutea kad su došle prve slike: “Apsolutno nevjerojatno.” “Prve slike izazvale su nam trnce u kičmi.” “Hubble je popravljen više od naših najodvažnijih očekivanja”, uskliknuo je dr. Edward J. Weiler, glavni znanstvenik projekta.

Kakve su koristi?

Korigiranje optike ubrzo se isplatilo. U lipnju 1994. Time je izvijestio da je HST otkrio konkretne dokaze koji potvrđuju postojanje crnih rupa. NASA je objavila da je otkrio “oblak plina u obliku diska koji rotira vrtoglavom brzinom od 1,9 milijuna kilometara na sat”. Nalazi se na udaljenosti od oko 50 milijuna svjetlosnih godina i u centru galaksije M87. Kaže se da ima masu između dvije i tri milijarde zvijezda veličine našeg Sunca, ali je stisnut na prostor veličine našeg Sunčevog sistema! Znanstvenici procjenjuju da taj plinovit disk ima temperaturu od 10 000 stupnjeva Celzijusa. Jedino sadašnje objašnjenje za ovaj fenomen jest nevjerojatna sila gravitacije koju ima čudovišna crna rupa oko koje se taj disk okreće.

Hubble je također dao odlične slike komete Shoemaker-Levy 9 na njenom samorazarajućem putu prema Jupiteru, gdje se raspala u srpnju 1994. Slike galaksija koje HST šalje natrag toliko su jasne da je jedan znanstvenik rekao o popravku: “Mala promjena za ogledalo, ogroman skok za astronomiju.” Sada, prema Scientific Americanu, “Hubble ima rezoluciju koja je najmanje 10 puta bolja od rezolucije bilo kojeg instrumenta koji se nalazi na zemlji, tako da može jasno vidjeti kroz 1 000 puta veći volumen prostora [nego što to mogu drugi teleskopi].”

Hubble zahtijeva od teoretičara da revidiraju neke svoje ideje o starosti svemira. Zapravo, naišli su na paradoks s obzirom na to kako se stvari sada razumiju. Najnoviji dokazi koje je dao HST, prema znanstvenom piscu Wilfordu iz New York Timesa, pružaju “snažan dokaz da je svemir možda puno mlađi nego što su to znanstvenici ranije procjenjivali. Možda nije stariji od 8 milijardi godina”, u usporedbi s prijašnjim procjenama na više od 20 milijardi godina. Problem je taj što je “pouzdano procijenjeno da su neke zvijezde stare 16 milijardi godina”. Nije čudno što, kao što on kaže, “izgleda da svemir kozmolozima stalno baca ‘felšane’ lopte, razotkrivajući žalosna ograničenja njihovog znanja”. Još dodaje: “Oni koji se prime svemira kao područja proučavanja moraju prihvatiti vjerojatnost da će, uz svu njihovu briljantnost i ingenioznost, mnogi od konačnih odgovora ostati izvan njihove sposobnosti shvaćanja.”

Čovjek se mora naučiti poniznosti kojoj je bio poučen Job kad ga je Jehova pitao iz oluje: “Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit Medvjeda s njegovim mladima? Zar poznaješ ti zakone nebeske?” (Job 38:31-33, St).

Što je s budućnošću?

Teleskop Hubble obećava veća otkrivenja u neposrednoj budućnosti. Jedan astronom je napisao: “Sa Svemirskim teleskopom Hubble vidjet ćemo oblike mnogih galaksija u blizini kvazarâ [kvazistelarnih radioizvora, najsjajnijih objekata u svemiru].” Što se tiče razumijevanja porijekla galaksija, Richard Ellis sa Sveučilišta Cambridge u Engleskoj, kaže: “Ulazimo u vrlo uzbudljivo razdoblje.”

Ljudska znatiželja i dalje će poticati na potragu za spoznajom o svemiru, o njegovim počecima i njegovoj svrsi. Takva spoznaja trebala bi u našim srcima probuditi poštovanje prema stvoritelju ogromnog svemira, Jehovi Bogu, koji je rekao: “Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno?” (Izaija 40:26; Psalam 147:4).

[Bilješke]

[Grafički prikaz na stranicama 16 i 17]

(Vidi publikaciju)

A: Primarno ogledalo

B: Sekundarno ogledalo

C: Zamijenjena su četiri žiroskopa, koji služe za usmjeravanje teleskopa

D: Zamijenjena je oštećena solarna ploča

E: Instalirana je nova širokokutna planetarna kamera

F: Korektivna aksijalna zamjena optike svemirskog teleskopa kompenzira manjkavo ogledalo

G: Zamijenjena je elektronika za pozicioniranje solarnih ploča

[Slika na stranici 16]

Gore lijevo: HST-ov pogled na galaksiju M100 prije popravka

[Zahvala]

Fotografija NASA-e

[Slika na stranici 17]

Gore sredina: Instaliranje nove planetarne kamere

[Zahvala]

Fotografija NASA-e

[Slika na stranici 17]

Gore desno: HST-ov pogled na galaksiju M100 nakon popravka

Fotografija NASA-e

[Zahvala na stranici 15]

Fotografija NASA-e