1945-1995 — je li to 50 godina napretka?

JESTE li zapazili poboljšanja kvalitete svog života u posljednjih 50 godina?a Uzmimo za primjer medicinu. U nekim je zemljama, kao naprimjer u Britaniji, Kanadi, na Kubi i u Švedskoj, uvođenjem socijalnog osiguranja, s njegovim sistemom socijalne medicine, svim pacijentima, bez obzira na njihov ekonomski status, zajamčena mogućnost korištenja liječničkih i bolničkih usluga.

Čak su i neke zemlje u razvoju uspjele poboljšati zdravstveni standard svojih građana. Časopis JAMA (The Journal of the American Medical Association) priznao je da su “u nekim zemljama trećeg svijeta ministarstva zdravstva uspjela osigurati svima dostupnu primarnu zdravstvenu zaštitu po cijeni koju njihove zemlje mogu snositi. (...) U Kini, na Kostariki, u Šri Lanki i indijskoj državi Kerali postignut je izvanredan napredak u smanjivanju mortaliteta dojenčadi i djece.”

Materijalni napreci

U usporedbi s ekonomskom situacijom 1945, 1995. se mnogi ljudi nalaze u daleko povoljnijem materijalnom položaju. Mnogi koji si prije 50 godina nisu mogli priuštiti luksuzne stvari danas posjeduju automobile, televizore, videorekordere, CD playere, hladnjake, bežične telefone i druge produkte suvremenog života. Možda ste vi jedan od onih koji spadaju u te milijune.

Autori serije knjiga A History of Private Life objašnjavaju: “Trideset godina nakon drugog svjetskog rata Francuska je [zajedno s drugim zapadnoevropskim državama] imala stabilan ekonomski napredak koji je svim društvenim klasama donio novo blagostanje, mada nije ukinuo klasne razlike. Imajući ‘pristojnu’ kuću, ‘skromni’ automobil i televizor, zajedno s dodatnim pogodnostima socijalnog osiguranja i suvremene medicine, svatko je mogao imati, ako ne raj na Zemlji, onda bar podnošljivu egzistenciju.”

Međutim, postavlja se pitanje da li više materijalnih sredstava znači da su ljudi u svakom pogledu u boljem položaju? Da li nakupljanje materijalnih dobara automatski znači bolji ili sigurniji život? Mada neki ljudi povećavaju svoj imetak, mnogi siromašni ljudi još uvijek ostaju bez onog najnužnijeg za život. Time se povećavaju iskušenja da se počini krađa, pljačka, prijevara i drugi nasilniji zločini. Neki su siromasi čvrsto odlučili da — milom ili silom — postanu bogataši. Naprimjer, u New York Cityu godišnje se ukrade više od 100 000 automobila. Materijalne koristi ne jamče sigurniji život.

Bilo je poboljšanja i na drugim područjima, premda ne tako velikih kao što bi neki željeli.

Žene — nekad i danas

Drugi svjetski rat potaknuo je kod nekih žena stvaranje njihove nove uloge. Mnoge su navikle na to da budu majke i domaćice dok je suprug bio hranitelj obitelji. Sve se to promijenilo s drugim svjetskim ratom. Muškarci su bili pozvani u rat, a njihove su supruge najednom počele raditi u tvornicama municije ili na drugim poslovima s kojih su otišli muškarci. U novije vrijeme neke su se priključile oružanim snagama i naučile ubijati. Milijuni žena počeli su zarađivati te su stekli sliku o jednom drugačijem načinu života i o financijskoj neovisnosti koja ide uza nj. Bio je to tek početak kojim su postupno otvorena vrata “oslobođenoj ženi” današnjice. U svojoj borbi za ravnopravnost, neke žene kažu da u mnogim zemljama još predstoji dugačak put do nje. One kažu da postoji “stakleni strop” koji ih sprečava da dobiju unapređenje u mnogim poslovima.

Masovne migracije uzrokuju probleme

Još jedna ogromna promjena u posljednjih 50 godina jest napuštanje seoskog života i poljoprivrede u pokušaju pronalaženja boljeg života u gradu. Nekima se taj san obistinio. No kakve su bile posljedice za mnoge druge?

Milijuni ljudi svake godine migriraju u već ionako prenapučene gradove, u kojima stambenog prostora nema dovoljno i skup je. Što je jedna od posljedica toga? Naselja straćara koja su postala rasadnici bolesti, kriminala i političke destabilizacije. Te nastambe vlastoručne izrade, sastavljene od otpadnih komada kartona, drveta ili valovitog lima, zapravo su kolibe, barracas ili chabolas (španjolski), koje udomljuju ispaćene i osiromašene niže klase u svijetu. Ta naselja straćara — favela na portugalskom i gecekondu na turskom (što znači “izgrađeno preko noći”) — predstavljaju životnu stvarnost koju je nemoguće ignorirati, bilo to u Africi, Indiji, Južnoj Americi ili ma gdje drugdje.

Sadašnjost i budućnost nekih afričkih zemalja

Što se može reći o Africi? Dvojica liječnika koji pišu za časopis JAMA naslovili su svoj članak: “Afrika nad provalijom — mračna, no još uvijek ne i beznadna budućnost.” Oni su uvidjeli da politička i društvena klima u velikom dijelu Afrike predstavlja minsko polje problema. Napisali su: “Posljednjih 20 godina bile su katastrofalne za subsaharsku Afriku [područje koje obuhvaća 45 zemalja]. Taj je kraj mučen glađu, sušama, građanskim ratovima, političkom korupcijom, AIDS-om, naglim porastom stanovništva, smanjenom proizvodnjom hrane, uništavanjem okoliša (...). Stručnjaci su jednoglasni u svom predviđanju o neminovnom daljnjem ekonomskom padu, siromaštvu i patnjama, bar za jedno kratko razdoblje.” Isti članak izvještava da se 32 od 40 najsiromašnijih zemalja svijeta nalazi u subsaharskoj Africi.

No što je s aktualnom moralnom klimom u svijetu? U sljedećem članku ukratko će biti razmotren svjetski “napredak” u tom pogledu.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 6]

Fotografija USAF-a

[Zahvala na stranici 7]

Fotografija NASA-e