Može li se ovaj svijet ikada ujediniti?

MOŽE li se ikada ostvariti san o svjetskom jedinstvu naporima ovog svijeta? Je li moguće da bi jedan od vodećih elemenata u svjetskim zbivanjima mogao upraviti čovječanstvo tom cilju?

Ovaj je svijet mogao tisućama godina isprobavati različite vladavine, ekonomske i društvene sustave. Da li je ijedan predstavljao ujedinjavajuću pogonsku snagu? Da li bi mogao i jedan od tih sustava preokrenuti tragično stanje sadašnjeg nejedinstva u kome se nalazi ljudska obitelj? Ako ne, a tko ili što bi to mogao učiniti?

Politički zapisi

Političko vodstvo predstavlja snažnu silu u ljudskim zbivanjima. Na žalost, povijest jasno pokazuje da to nije bila snaga za ujedinjenje ljudi. Naprotiv, nakon tisuće godina dugog isprobavanja svih mogućih ideologija, svijet je razjedinjen više nego ikad do sada. Sada postoji više neovisnih nacija i različitih tipova političkih sustava negoli u bilo koje vrijeme povijesti.

Ako bi ljudska vladavina predstavljala snagu ujedinjenja svijeta, sigurno bi se već do sada pokazala takvom. Umjesto toga, svako stoljeće je bilo obojeno krvlju prolivenom u nizu ratova, kojih je bilo na tisuće. Daleko od svakog postepenog napretka k jedinstvu u suvremeno doba, naše 20. stoljeće pokazalo se je kao najporaznije podijeljeno. Vođena su dva užasna svjetska rata koji su pokosili oko 70 milijuna života. I kao da to nije dosta, u nedavno objavljenoj knjizi War in Peace (Rat u miru) izjavljuje se, da je od Drugog svjetskog rata poginulo oko 35 milijuna ljudi u otprilike 130 vojnih sukoba u više nego stotinu zemalja. I to, zamisli, u vrijeme takozvanog mira!

Osnovni razlog takvom žalosnom stanju je ljudska spremnost pokazivanja političke i nacionalne vjernosti. To je dovelo do potpune podijeljenosti i nerazumijevanja u ljudskoj obitelji. Zato je povjesničar Arnold Toynbee rekao, da je nacionalizam “uistinu glavna religija”, jer ga mnogi svojom poslušnošću obožavaju. Toynbee je izjavio da takvo obožavanje vladajućih država dovodi članove koji njih poštuju u neprijateljski položaj prema drugima “jer je ta religija izraz samoljubivosti”. I on misli da je “samoljubivost izvor svih nesloga”.

Političke podijeljenosti sada su daleko pogubnije, jer je čovječanstvo duboko zašlo u nuklearno doba. Svaka nacija strepi pred nuklearnim ratom, naročito kada se uzme u obzir količina i snaga današnjeg nuklearnog oružja. U djelu “Sudbina Zemlje” (The Fate of the Earth) piše Jonathan Schell: “Ono što se dogodilo u Hirošimi bilo je manje od milijuntog dijela razornog uništenja od sadašnjeg nivoa svjetskog nuklearnog oružja.”

Schell (Šel) je dodao: “Prema tome, politika je potpuno vezana za upadljiv apsurd, da s jedne strane, gradi budućnost, a s druge strane se priprema da je uništi. Svaki puta kad političar podiže svoj glas i govori o stvaranju boljeg svijeta za našu djecu i unuke ... opasnost neispunjenja njegovih tvrdnji je u proturječnom poraznom opovrgavanju, ali možda više neće biti djece ili unuka.”

Isus Krist je u proročanskim riječima prema Luki 21:25, 26 prorekao upravo takvo stanje za naše dane gdje čitamo: “Na Zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morske i njegove uzburkanosti. Ljudi će se onesvješćivati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu Zemlju” (NS). To je zaista odgovarajući opis sadašnje podijeljenosti među ljudima!

S obzirom na takve zastrašujuće izglede, postavlja se pitanje: Bi li mogli Ujedinjeni narodi ujediniti ljudsku obitelj budući da to ne može ostvariti nijedan politički sustav? Odgovor mora biti NE. Zašto? Zato što je OUN, u stvarnosti, odraz našeg razjedinjenog svijeta. Generalni sekretar OUN priznao je: “Zaista smo daleko odlutali od Povelje Ujedinjenih naroda.” On je primijetio da rezolucijama tog tijela “sve više prkose ili ih zanemaruju oni koji se smatraju dovoljno jakima da to čine”. Kao posljedica toga zaključio je on: “Opasno smo blizu nove međunarodne anarhije.” Dakle, prema njegovom izvještaju i službenici OUN sumnjaju u vjerodostojnost te organizacije kao glavnog nosioca ujedinjenja čovječanstva.

Ako iskreno razmotrimo činjenice moramo priznati da povijest pokazuje, da nijedan politički sustav nesavršenih ljudi ne može ujediniti čovječanstvo, koliko god bili iskreni njegovi vođe. S pravom se savjetuje u Božjoj nadahnutoj riječi, u Psalmu 146:3: “Ne uzdajte se u dostojanstvenike ni u čovjeka, u koga nema spasenja” (NS).

Gospodarstvena kriza

Možemo li gledati na bilo koji gospodarstveni sustav ovog svijeta, kao na ujedinjujuću snagu tako da bi cijela ljudska obitelj mogla imati korist od sposobnosti obilnog rađanja Zemlje? I opet nam povijest odgovara NE. Nijedan ljudski gospodarstveni sustav nikada nije našao načina za ujedinjeni prilaz tom problemu, kako bi se služilo najboljim interesima cijelog čovječanstva. Svaki gospodarstveni sustav donio je veliko nezadovoljstvo i poteškoće milijunima.

Zadnjih godina u svjetskoj privredi nastupile su krize jedna za drugom. Dugovi zemalja u razvoju silno su porasli, ali ne i njihova moć plaćanja. Čak i dugovi najrazvijenijih zemalja dostigli su astronomske brojke. Siromaštvo uzima maha. Milijuni su nezaposleni. Svake godine drugi milijuni umiru od gladi ili bolesti prouzročene neishranjenošću. Za mnoge siromašne ljude diljem zemlje potvrđena je istinitost Božje proročanske riječi iz Otkrivenja 6:6: “Mjerica brašna za cjelodnevnu zaradu” (The New English Bible). Da, na mnogim mjestima je dnevna zarada jedva dovoljna za jedan kruh.

I pored povremenih poboljšanja nakon privrednih kriza ili pritisaka, gospodarstvena slika izgleda i dalje onako, kako se izvještava u The New York Timesu: “Svjetska privreda je suočena s najozbiljnijom prijetnjom svojoj jedinstvenosti i napretku u poslijeratnom razdoblju. Inflacijaa, recesijab, velika nezaposlenost i izvanredni trgovački i novčani pritisci stavljaju pod ogroman pritisak vodeće ličnosti i organizacije međunarodne gospodarstvene suradnje.” Urednik francuskih novina Andre Fontaine izjavio je: “Ne nalazim nijednu vladu u svijetu koja bi danas mogla izaći na kraj s teškim privrednim problemima našeg vremena. To je zato, što su to zaista svjetski problemi i nijedna zemlja ih ne može riješiti vlastitim snagama.”

To je srž problema. Za rješenje svjetskih privrednih pitanja potrebno je ujedinjenje, zajedničko djelovanje. Ali, previše je različitih sebičnih interesa uključeno da bi vođe ovog svijeta pružili bilo kakvo trajno rješenje.

Rastu socijalni problemi

Socijalni problemi također odražavaju porast nejedinstva među ljudima. Mržnja i predrasude, kriminal i nasilje, terorizam i oružani sukobi — na svim kontinentima — znaci su bolesnog svijeta. Život je postao naročito opasan u mnogim velegradovima. Kada je policijski službenik u Italiji nastojao ohrabriti jednog zatvorenika rekavši mu da će možda biti uskoro pušten, iznenađujući je bio postupak tog zatvorenika o čemu se izvještava u La Nazione: “Ne želim baš jako izići odavde. Ovo su teška vremena. Radije bi ostao u zatvoru. Tako je lako vani biti ubijen.”

Postoje i ljudske slabosti koje razjedinjuju obitelji i remete kakvoću života u svakom obliku političkog uređenja. Razvodi brakova posvuda su u porastu; negdje i polovica novosklopljenih brakova tako završava. I bijeg pred stvarnošću kroz prekomjerno pijanstvo ima utjecaja i na Istoku i na Zapadu. Posljedica toga je da ljudi voze automobile pod utjecajem alkohola i svaki dan dodaju žrtve svjetskom pokolju koji se penje na 300 000 mrtvih godišnje.

Nevolja zloupotrebe droge nanijela je žalost milijunima. Sve veće spolne slobode dovele su do strašne žetve spolnih bolesti, od kojih su neke postale otporne na svaku vrst liječenja. Druga popratna pojava je poput plime porast neželjenih trudnoća i pobačaja.

Stanje odgovara biblijskom proročanstvu za ovo doba: “U posljednjim danima nastupit će kritična vremena, s kojima će se teško izlaziti na kraj.” U ovom proročanstvu nabrajaju se takve prilike koje te opominju na ono o čemu čitaš svakodnevno u novinama. U njemu se primjećuje da će ljudi biti “samoljubivi, ljubitelji novca, umišljeni, oholi, opadači, nepokorni roditeljima, nelojalni, bez prirodnih naginjanja, nepristupačni dogovoru, bez samosavladavanja, koji više ljube užitke nego Boga” (2. Timoteju 3:1-5, NS).

Socijalni problemi se pogoršavaju godišnjim trošenjem 800 milijardi dolara za naoružanje. To je preko dvije milijarde dolara dnevno! A milijuni djece i mnogi odrasli umiru svake godine od neishranjenosti. Ne možemo zaobići istinu u toj stvari: socijalni problemi i nejednakosti se povećavaju. Stotine milijuna razočaranih i potlačenih ljudi nema nikakve nade. I nijedno društveno uređenje ovog svijeta ne može riješiti te probleme jer nema ujedinjenog pristupa rješavanju tih problema.

Očito je da nijedan politički, gospodarstveni ili društveni sustav ovog svijeta ne može poslužiti kao ujedinjavajuća snaga čovječanstva. A što je s religijama ovog svijeta? Možemo li gledati na njih kao na ujedinjavajući činilac? Zaista, na što možemo gledati kao na ujedinjavajuću snagu za ovo jadno podijeljeno čovječanstvo? Sljedeća četiri studijska članka razmatrat će ta pitanja.

[Bilješka]

[Slika na stranici 6]

Stotine milijuna gladuju