Mladi pitaju...

Mogu li uistinu biti Božji prijatelj?

BITI Božji prijatelj? To je nemoguće, smatra 20-godišnja Doris. “Osjećam se tako bezvrijednom i tako nedostojnom da bi me itko volio”, žali se ta djevojka. “Čak izbjegavam moliti se Jehovi Bogu jer mislim da ne zaslužujem da budem u njegovom prisustvu.” Neki se mladi duboko u nutrini osjećaju potpuno nedostojnima Božjeg prijateljstva. Premda možda gaje ideju o prijateljstvu s Bogom, smatraju da oni to ne mogu postići. Jesi li se ikad tako osjećao?

Ponekad mladu osobu može njena vlastita slabost navesti da se osjeća nedostojnom čak i obratiti se Bogu. Uzmimo, naprimjer, slučaj mladog Michaela. On kaže da je prije no što je razvio cijenjenje za bogougodno postupanje, bio “duboko upleten u gotovo svaku vrstu grešnog i štetnog razmišljanja i postupanja koja postoji”. Međutim, ono što je naučio putem svog biblijskog studija navelo ga je da shvati koliko je žalosti nanio Bogu i koliko ga je razočarao. On je objasnio: “Na svakom sam skupštinskom sastanku postao svjestan barem jednog daljnjeg vlastitog nedostatka. (...) Nisam mogao ni zamisliti da će mi Jehova oprostiti moje naizgled bezbrojne grijehe kad čak ni sam sebi nisam mogao oprostiti.”

U drugim slučajevima mladu osobu može način na koji se s njom postupa navesti da se osjeća nedostojnom Jehovinog prijateljstva. Naprimjer, ranije citiranu Doris majka je napustila dok je bila malo dijete. Ona je ispričala: “Ne vjerujem da me itko voli. Kad me napustila moja vlastita majka i moja obitelj, kakve su šanse da bi itko drugi mario za mene?” Ako se mladu osobu od djetinjstva zlostavlja i ponižava, ona bi mogla iskreno vjerovati da je Bog nikad ne bi želio za prijatelja.

S druge strane, mlada je osoba možda imala prijateljstvo s Bogom, ali zbog slabosti upadne u ozbiljan grijeh. To se dogodilo s Tracy. “Toliko se stidim”, žali se ta 21-godišnjakinja, “nepodnošljiva je moja bol i osjećaj krivnje. Toliko sam povrijedila svog Oca Jehovu.”

Možda se i ti nalaziš u situaciji koja je nalik jednoj od gore spomenutih. No ima nade: Možeš imati Boga za prijatelja!

Zašto možeš biti Božji prijatelj

Istina je da grešno postupanje može onemogućiti da osoba bude Božji prijatelj. Srećom, naš Otac pun ljubavi poduzeo je prvi korak kako bi nam pomogao. “Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Kr[i]st još kad bijasmo grješnici umrije za nas”, piše apostol Pavao (Rimljanima 5:8). Isus je svojom smrću platio otkupninu kako bi od potpune vlasti grijeha iskupio pojedince koji pokazuju cijenjenje (Matej 20:28). Prema tome, dodaje apostol: “Bili smo Božji neprijatelji, ali on nas je učinio svojim prijateljima kroz smrt svog Sina” (Rimljanima 5:10, Today’s English Version).

Prije nego što su počeli shvaćati vrijednost Jehovinih mjerila, neki su mladi, poput ranije spomenutog Michaela, možda činili ozbiljne grijehe. No putem Isusove otkupne žrtve osobi mogu biti oprošteni prošli grijesi, bez obzira na to koliko bi oni mogli biti ozbiljni. Biblija nam pruža jamstvo koje raduje srce: “Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9). No osoba mora poduzeti korake kako bi pokazala Bogu da cijeni takvo očišćenje. Apostol Pavao iznosi načelo koje se može primijeniti: ‘Ne dohvatajte se do nečistote, govori Gospodin, i ja ću vas primiti’ (2. Korinćanima 6:17, 18). Kako je dirljivo znati da je Bog spreman osobi pokazati milost kao svom prijatelju ukoliko se obrati od neispravnog ponašanja i iskreno se pokaje.

Što je s mladima koji su odrasli u sredini u kojoj ih se zlostavljalo? Imaj na umu da Bog ljude ne smatra krivima zbog onog što im je bilo učinjeno protiv njihove volje. Te su osobe bile žrtve, a ne sudionici u grijehu. Prisjeti se, također, da to koliko vrijediš kao osoba ne ovisi o sudu drugog čovjeka. Jehova ti može postati prijatelj usprkos tvojim okolnostima. Maureen je njena kršćanska majka odgojila u domu u kojem je vladalo nasilje jer je otac bio alkoholičar. No ona ipak kaže: “Usred sve te gužve, nekako sam uspjela razviti odnos s Jehovom. Upoznala sam ga kao Onog koji me nikad ne bi ostavio.”

Što ako upadneš u ozbiljan grijeh?

Doug, koga su odgojili boguodani roditelji, upustio se u spolni nemoral kad mu je bilo 18 godina. Uzrok tome bilo je njegovo loše društvo. “Znao sam da je to neispravno, ali sam nastavio to činiti jer sam se želio dobro provoditi”, priznao je Doug. Nakon izvjesnog vremena Doug je uvidio ispraznost svog načina postupanja. Priznao je: “Počeo sam shvaćati da me svi moji tobožnji prijatelji samo iskorištavaju da bi se dokopali mog novca ili da bi se dobro provodili.” Zatim je počeo raditi na tome da ponovo zadobije Jehovino prijateljstvo. No jedna je ogromna prepreka stala na put njegovom napretku.

“Ono glavno što mi je toliko otežavalo povratak bio je moj osjećaj nedostojnosti”, priznao je Doug. “Osjećao sam da je sve što sam počinio loše u Jehovinim očima. Znajući koliko je on dobar i koliko me podnosio, izgledalo je da nema šanse da bi mi on ikad poželio oprostiti, jer sam ja toliko loš.” No ipak, Doug je smogao snage da uz pomoć jednog skupštinskog starješine i pomnog razmatranja biblijskog izvještaja o Manasiji svlada ovu prepreku.

Tko je bio Manasija? Drevni judejski kralj. Biblija pokazuje da ga je njegov boguodani otac Ezehija učio da ljubi Jehovu. No nakon očeve smrti i nakon što je u dobi od 12 godina postao kralj, smatrao je da može postupati onako kako mu se sviđa. Napustio je Jehovu kako bi obožavao Baala. To je obožavanje bilo obilježeno odvratno nemoralnim i neobuzdanim seksualnim orgijama. Manasija “činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodinom gnjeveći ga”. Preko svojih glasnika “Gospodin govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati”. Zatim je, kao izraz Jehovine osude, Manasija kao zatvorenik u okovima odveden u Babilon (2. Dnevnika 31:20, 21; 33:1-6, 10, 11).

Kad je Manasija promislio o svojim prijašnjim djelima te ih usporedio s onim čega se sjećao o Jehovinim zakonima, svladao ga je osjećaj krivnje i molio je za oprost. Ponizio se pred Bogom i “počeo [mu] se moliti”. A Bog mu se “smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo”. Da, “Otac milosrđa” bio je spreman dopustiti tom pokajničkom grešniku da mu ponovo postane blizak. Nakon što je primio takvu milost, Manasija je sad iz osobnog iskustva ‘spoznao da je Jahve Bog’ (2. Dnevnika 33:12, 13; 2. Korinćanima 1:3, St).

Ako je Jehova mogao ponovno prihvatiti Manasiju, onda bi sigurno dopustio i svojeglavoj mladoj osobi da, ukoliko pokaže pokajnički stav, ponovo uspostavi odnos s njim. Doug se odazvao na pomoć duhovnih pastira iz svoje skupštine. Oni su mu pomogli da jasno spozna da se Bog “ne gnjevi (...) jednako, niti se do vijeka srdi” (Psalam 103:9).

Ostani Božji prijatelj

Kad ti Bog jednom postane prijatelj, onda moraš cijeniti taj odnos kako bi ga sačuvao. Jedna je krštena 18-godišnjakinja dobila vanbračno dijete. No unatoč tome, bila joj je pružena pomoć kako bi ispravila stvari s Jehovom. (Vidi Izaija 1:18.) Što je bila prekretnica za njen oporavak? “Naučila sam da je Jehova Otac pun ljubavi, a ne izvršitelj presude”, objasnila je. “Shvatila sam da je njega povrijedilo to što sam učinila. Veoma je važno smatrati Boga Prijateljem, nekim tko ima emocije, a ne pukim apstraktnim Duhom kome treba iskazivati čast, no kojeg nikad istinski ne ljubiš.” Ona je, poput Manasije, bila ponukana da se u potpunosti posveti obožavanju Jehove (2. Dnevnika 33:14-16). To se za nju pokazalo kao zaštita. Ona savjetuje drugim mladima: “Trudite se da i dalje hvalite Jehovu, čak i kad situacija postane teška. Jehova će s puno ljubavi ponovo ispraviti vaše puteve.”

Također je važno da nastojiš steći prijateljstvo onih koji su Božji prijatelji. S druge strane, prekini sve veze s onima koji očito nemaju poštovanja za božanska načela (Priče Salamunove 13:20). Mlada Linda upustila se u spolni nemoral s mladićem čije joj je prijateljstvo postalo “važnije od svega”. Nakon što se duhovno oporavila, Linda je priznala: “Možeš si uništiti čitav život ako nemaš taj osobni odnos s Jehovom.”

Imaš li takav odnos? Ako nemaš, radi na tome da ga stekneš. Vrijednost prijateljstva s Bogom Linda rezimira riječima: “Osobni odnos s Jehovom najvažnija je stvar na svijetu. Nikakav dečko niti djevojka, niti bilo što drugo na svijetu nije važnije od toga. Ukoliko nemaš prijateljstvo s Jehovom, onda ništa drugo ne vrijedi.”

[Slika na stranici 15]

Neki se mladi možda osjećaju nedostojnima da bi bili Božji prijatelji