Razotkrivanje misterija Ledenog Čovjeka

ÖTZI se stoljećima nalazio u odličnom počivalištu. Ležao je na preko 3 200 metara nadmorske visine u uskom, snijegom ispunjenom klancu, u rupi koja ga je štitila od kretanja obližnjeg ledenjaka. Da je njegovo tijelo bilo zamrznuto u ledenoj masi ledenjaka, bilo bi skroz razmrskano i uništeno. Vrlo je vjerojatno da ga je njegov zaklonjeni položaj sačuvao netaknutim.

U krugu od nekoliko metara od tijela pronađeni su predmeti koji su očigledno činili sastavni dio njegovog svakodnevnog života: nenapeti lûk od tisovine, tobolac od jelenje kože sa 14 strijela (od kojih su 2 bile spremne za upotrebu, a ostale je još trebalo dovršiti), nož s oštricom od kremena, sjekira, predmet za koji se smatra da je činio kostur primitivne naprtnjače, kožna torba, posuda od brezovine te dijelovi odjeće, kao i drugi alat i predmeti.

Kad je pronađen, Similaunski je Čovjek (što je još jedno od njegovih imena) još uvijek nosio neke dijelove odjeće te kožnu obuću ispunjenu sijenom za zaštitu od hladnoće. Kraj glave mu je ležao “madrac” od pletenog sijena. Kao da je, svladan umorom i hladnoćom večeri, Ledeni Čovjek mirno usnuo da bi svjetlost dana “ugledao” tisućama godina kasnije. Ovo otkriće bilo je “otkriće epohe, društva i biološke populacije”, kaže arheolog Francesco Fedele, koji je Similaunskog Čovjeka opisao kao ‘vremensku kapsulu’.

Kako je ostao sačuvan?

Ne slažu se svi s time kako je Ötzi sačuvan u netaknutom stanju toliko dugo i u tim uvjetima. “Njegovo očuvanje gotovo je čudo, čak i kad uzmemo u obzir navodnu zaštitu rupe u kojoj je pronađen”, kaže Nature. Prema teoriji koja se trenutno smatra najuvjerljivijom, do očuvanja je došlo zahvaljujući kombinaciji “triju nevjerojatnih faktora”: (1) rapidnog procesa prirodne mumifikacije (dehidracije), rezultata djelovanja hladnoće, sunca i föhna (toplog, suhog vjetra); (2) brzog prekrivanja snijegom koji je tijelo sakrio od grabežljivaca; i (3) zaštite od kretanja ledenjaka koju je pružilo udubljenje. Međutim, neki čak ni ovo objašnjenje ne smatraju uvjerljivim, tvrdeći da föhn u ovom dijelu Alpa ne puše na tim visinama.

Međutim, neke stvari u vezi s Ledenim Čovjekom sigurne su. Bilo je moguće utvrditi da mu je bilo između 25 i 40 godina, da je bio visok oko 160 centimetara te da je težio oko 50 kilograma. Bio je žilav i mišićav, a njegova smeđa kosa bila je dobro njegovana i očigledno redovito šišana. Nedavno provedenim DNK-ispitivanjima uzoraka tkiva ustanovljeno je da je pripadao istom genskom bazenu kao i suvremeni stanovnici centralne i sjeverne Evrope. Njegovi istrošeni zubi otkrivaju da se hranio kruhom od grubog brašna, što ukazuje da je možda pripadao poljoprivrednoj zajednici, o čemu svjedoče i zrna pšenice pronađena u njegovoj odjeći. Zanimljivo je da je bilo moguće odrediti kako je umro negdje krajem ljeta ili početkom jeseni. Na koji način? U njegovoj torbi pronađeni su ostaci različitih vrsta divljih šljiva koje sazrijevaju krajem ljeta; možda su bile dio njegovih posljednjih zaliha.

‘Srednjovjekovni vitez s puškom’

No, što nam Ötzi otkriva? Talijanski časopis Archeo rezimirao je brojna pitanja postavljena nakon ovog otkrića na sljedeći način: “Je li bio ratnik ili lovac? Je li bio usamljeni pojedinac, je li putovao sa svojom grupom, ili je pak u tim planinama bio u prolazu zajedno s malim izabranim dijelom svoje grupe? (...) Je li bio sam, okružen svim tim ledom, ili možemo očekivati druga tijela?” Izučavatelji su nastojali odgovoriti na ova pitanja uglavnom pregledavajući predmete pronađene na gori Similaun te pokušavajući odrediti što oni znače. Izlagane su različite teorije o tome zašto se Ötzi našao na preko 3 200 metara nadmorske visine, no svakoj od njih proturječi neki drugi detalj. Razmotrimo nekoliko primjera.

Lûk, koji nikada nije bio napet, i strijele odmah ukazuju na to da je bio lovac. Je li to rješenje zagonetke? Možda jest, no lûk, veličine skoro 180 centimetara, “bio je vrlo velik za čovjeka njegove visine”, kaže arheolog Christopher Bergman, te “zasigurno prevelik za lovljenje tipične alpske divljači”. Zašto bi nosio lûk koji nije mogao upotrebljavati? Nadalje, kad se putuje planinama treba se osloboditi sve suvišne prtljage, “pa je naročito zbunjujuće da su čovjekov lûk i njegovih 12 od 14 strijela bili nedovršeni, dok mu je ostalo oružje (nož i sjekira) bilo istrošeno od duge upotrebe”, zapaža Nature.

A što je sa sjekirom koja je pronađena nekoliko metara dalje? Isprva se mislilo da je načinjena od bronce, no ispitivanja su pokazala kako je zapravo načinjena od bakra. Zbog ovog i drugih razloga, mnogi arheolozi skloni su Ötzija smjestiti u takozvano bakreno doba, to jest u četvrto ili treće tisućljeće pr. n. e. “Ispitivanja ugljikom 14 (...) potvrdila su da je živio prije 4 800 do 5 500 godina”, navodi se u časopisu Audubon.a Međutim, drugi predmeti navode neke stručnjake da Ledenog Čovjeka smjeste u malo ranije razdoblje. Očigledno Similaunskog Čovjeka nije moguće uklopiti niti u jednu određenu drevnu civilizaciju. Što se tiče bakrene sjekire, jedan arheolog vjeruje da je Ötzi “posjedovao oružje koje je bilo tehnološki prenapredno za epohu u kojoj je živio. To je kao da smo pronašli srednjovjekovnog viteza s puškom. Ustvari, u toj epohi, bakar je bio poznat samo u orijentalnim kulturama”.

Nadalje, kao što smo već vidjeli, sjekira je suvremenicima Ledenog Čovjeka mogla biti vrlo vrijedan predmet. Drugi predmeti, kao što su korice za nož, također su bili izrazito profinjeni te su očigledno bili “simboli prestiža”. Ali ako je Ötzi bio osoba visokog ranga, poglavica, zašto je bio sam u vrijeme svoje smrti?

Prema časopisu Popular Science, Konrad Spindler sa Sveučilišta u Innsbrucku smatra: “Ono što smo ranije držali zagonetnim tetovažama točno odgovara istrošenim zglobovima u koljenima i gležnjevima te degeneriranom kralješku u njegovoj kralješnici. Liječnik Ledenog Čovjeka vjerojatno je stanje liječio time što je spaljivao kožu iznad bolnog područja te potom u ranu utrljavao biljni pepeo.”

Nedavno je ova ideja iznesena na jednom sastanku stručnjaka za sudsku medicinu održanom u Chicagu te je rečeno kako je Ötzi možda bio pretučeni i okrvavljeni bjegunac koji je umro skrivajući se pred drugima koji su bili u potjeri za njim. Utvrđeno je da je imao nekoliko slomljenih rebara i frakturu vilice. Međutim, ne može se sa sigurnošću reći kada je točno pretrpio ove povrede — prije ili nakon smrti. No, ukoliko je bio žrtva nasilja, “zašto je još uvijek imao sve svoje oruđe, uključujući i ono ‘dragocjeno’?” kao što je bakrena sjekira, pita se Archeo.

Istraživači ocjenjuju da dostupne činjenice nisu dovoljne da bi se dobila cjelovita slika, a na mnoga pitanja još uvijek nema odgovora. No sigurno je da je civilizacija kojoj je Ötzi pripadao bila visoko struktuirana i kompleksna.

Ötzi i njegov svijet

Opisujući svijet u kojem je Similaunski Čovjek živio, izučavatelji svoja mišljenja temelje na otkrićima pronađenima u alpskim lokalitetima za koje se smatra da su bili nastanjeni njegovim suvremenicima. Čak su i tada, kažu nam arheolozi, neka područja bila razvijenija od drugih, a većina tehničkih inovacija, kao što je obrada bakra, potekla je sa Srednjeg istoka.

Prema jednoj rekonstrukciji, Ötzi je možda živio u jednom od poljoprivrednih sela smještenih u dolini rijeke Adige. Ova je rijeka bila važan trgovački pravac koji je povezivao talijanski poluotok s centralnom Evropom. U tom dijelu Alpi pronađeno je na različitim mjestima nekoliko naselja, čak i na nekih 2 000 metara nadmorske visine. Poljoprivredna sela tog razdoblja obično su se sastojala od tri ili četiri, a najviše možda od nekoliko desetaka kuća. Kakve su to bile kuće? Iskopavanja su otkrila samo podove, od kojih su gotovo svi bili od zbijene zemlje. Nastambe su imale jednu prostoriju, obično s ognjištem u sredini, a ponekad i peći. Krov je možda bio izveden sa zabatima, što je slično obitavalištima iz tog vremena izgrađenima na balvanima koja su pronađena pokraj brojnih alpskih jezera. Svaka jednosobna koliba vjerojatno je bila dom jednoj obiteljskoj zajednici.

Kakvi su kontakti postojali između takvih zajednica stočara i ratara? Nesumnjivo, radilo se o trgovini. Naprimjer, sjekira pronađena na gori Similaun slična je onima izrađenima južnije, na obalama jezera Garda, te je možda bila predmet komercijalnih transakcija. Među Ötzijevom opremom bilo je i nekoliko kremenova, predmeta dragocjenih u trgovini duž pravca koji je išao dolinom Adige. Jedna od aktivnosti koje su velika seljenja činila neophodnima bila je i sezonska migracija stoke. Kao što je to danas još uvijek slučaj u Tirolu, pastiri su vodili stada preko alpskih prijevoja u potrazi za svježom ispašom. Do kakvih se drugih zaključaka o porijeklu Ledenog Čovjeka došlo?

[Bilješka]

[Karta na stranici 5]

(Vidi publikaciju)

Ledeni Čovjek pronađen je unutar talijanske granice na ledenjaku Similaun

NJEMAČKA

AUSTRIJA

Innsbruck

ŠVICARSKA

SLOVENIJA

ITALIJA

Bolzano

Similaun Ledenjak

Jadransko more

[Slike na stranici 7]

Križićem je označeno mjesto na kojem je Ötzi nađen. Male fotografije: 1. bakrena sjekira, 2. kremeni nož, 3. vjerojatno amajlija, 4. umetak od jelenjih rogova u drvenoj dršci

[Zahvale]

Fotografija: Prof. dr. Gernot Patzelt/Innsbruck

Fotografije od 1-4: Archiv Österreichischer Alpenverein/Innsbruck, S.N.S. Pressebild GmbH