Ponovni posjet Rusiji

JEDNA OD NAJVEĆIH PROMJENA U BIVŠEM SOVJETSKOM SAVEZU BILA JE SLOBODA GOVORENJA O RELIGIJI. MNOGI RUSI ISKORISTILI SU TU SLOBODU KAKO BI ISPITALI BIBLIJSKA UČENJA. TO JE REZULTIRALO JEDNIM, DA TAKO KAŽEMO, SUVREMENIM ČUDOM.

KAKO sam se samo iznenadio kad sam 28. srpnja 1993. uzeo u ruke jutarnji New York Times i na naslovnoj stranici ugledao veliku fotografiju krštenja snimljenu u Moskvi! Uz sliku je pisalo: “Puštanje religije s lanca u Rusiji dovelo je obraćenike na moskovski stadion Lokomotiva na masovno krštenje Jehovinih svjedoka.”

Supruga i ja tek smo se dan ranije vratili iz Rusije. Bili smo prisutni prilikom tog krštenja, kada se krstilo 1 489 ljudi. Kršćanska ljubav koju su nam pokazali Rusi te njihov interes za duhovne stvari uistinu su nas zadivili. Jedno iskustvo koje smo doživjeli nakon završetka programa u nedjelju uvečer ilustrira to.

Kad smo se metroom vraćali u hotel, sjeo sam kraj jednog mladića, u dobi od nekih 18 ili 19 godina. Uručio sam mu biblijski traktat Ima li nade za naše mrtve? na ruskom.a Nakon što ga je kratko pogledao, proslijedio ga je svojoj majci. Stoga sam mladiću dao još jedan. Nato je on ukazao na pitanje postavljeno u uvodu: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?” te skeptičnim tonom upitao, na engleskom: “Vjerujete li u to?” (Job 14:14).

Okrenuo sam se prema njemu kako bih ga mogao pogledati pravo u oči te sam mu s čvrstim uvjerenjem odgovorio: “Stvarno vjerujem u to!” Brzo sam dodao: “Razmisli o tome. Naš život kao inteligentnih, misaonih ljudi jest čudo. Neko Više Biće mora biti odgovorno za zakone koji su upravljali našim razvojem u živuće ljude. Stoga ja vjerujem da ovo Vrhovno Biće može i ponovno stvoriti mrtvu osobu kako bi opet živjela.”

Mladić je odmah počeo čitati traktat. Kad je završio, dao sam mu brošuru Brine li se Bog zaista za nas? na ruskom.* Želio je saznati više, no mi smo morali sići na sljedećoj stanici. Iako su mladić i njegova majka te večeri morali žuriti na vlak, sišli su s podzemne željeznice s nama kako bismo još nekoliko minuta razgovarali. Nakon što sam ukratko ukazao na naš program proučavanja Biblije, pokazao sam mu adrese na zadnjoj stranici brošure na koje je mogao pisati za daljnje informacije.

Sljedećeg smo dana otputovali iz Rusije, no susreti poput ovoga ostavili su neizbrisiv utisak.

Rusija u našim mislima

Neprestano sam razmišljao o nevjerojatnom broju novih koji su kršteni nakon što je u ožujku 1991. u bivšem Sovjetskom Savezu konačno ukinuta zabrana Jehovinih svjedoka. Hitro je organizirano sedam kongresa za ljeto 1991. i 7 820 osoba uronjeno je u vodu. Zatim je na ljetnim kongresima 1993. godine — uključujući i onaj kojem smo prisustvovali u Moskvi — podronjeno 11 238 osoba.

Evangelizacijska revnost Svjedoka u Rusiji nije prošla nezamijećeno od strane mnogih Rusa. Kad razmišljate o reakciji Rusa na biblijska učenja, to se doima čudesnim.

‘Kako je moguć tako rapidan porast?’ pitali smo se. ‘Koliko su ti Rusi stvarno utvrđeni u kršćanskim učenjima?’

Kad nam je jedan bračni par iz Moskve ponudio da nam organizira smještaj ukoliko opet posjetimo Rusiju, počeli smo praviti planove za putovanje. Naše iščekivanje puta još je više poraslo kad smo dobili dodatne izvještaje o neobičnom zanimanju Rusa za biblijske istine.

Srdačna ruska obitelj

S koferima u rukama, 24. srpnja pristigli smo na mjesto gdje ćemo odsjesti za vrijeme našeg boravka u Moskvi — stan koji se nalazio na drugom katu jedne zgrade udaljene oko deset minuta hoda od zgrade naših prijatelja. Od obitelji kod koje smo trebali odsjesti, samo je petnaestogodišnja Kaća bila kod kuće da nas dočeka. Bila je nedjelja uvečer i ostatak obitelji još je uvijek bio u kršćanskoj službi.

Ubrzo su se i drugi članovi obitelji počeli vraćati kući — Galina, majka; mlađa kći, trinaestogodišnja Ksenija; i konačno, Viktor, otac. Nitko od njih nije znao engleski, a ni mi nismo znali ruski. Komuniciranje je bilo relativno lako dok bi naši prijatelji, koji govore engleski, bili prisutni da prevode, no bilo je teško kad bi oni otišli. Služili smo se rusko-engleskim rječnikom i opisnim gestama. S Kaćom i Ksenijom dobro smo mogli komunicirati, budući da su učile jezik gluhih.

Cijela obitelj krštena je u isto vrijeme, prije samo dvije godine. Viktor je sluga pomoćnik u skupštini, a djevojke su koristile svoje školske praznike kako bi provele više vremena u službi. Ni u školi nisu oklijevale govoriti o svojoj vjeri. Ustvari, njihovo je propovijedanje čak privuklo pažnju vlasti izvan njihove školske oblasti. Zadivilo nas je kad smo saznali da ova obitelj vodi 28 tjednih biblijskih studija sa zainteresiranim osobama!

Jasno je da je svaki član obitelji usredotočen na proučavanje Biblije i kršćansku službu, i mogli smo vidjeti kako je to obogatilo njihov život. Zračili su srećom (Djela apostolska 20:35).

Dobro upoznati s Biblijom

Prije nego što bismo uvečer legli u krevet, postavljao sam obitelji pitanja o biblijskim recima. Prvo sam pitao što kaže Otkrivenje 21:3, 4. Djevojke su skoro jednoglasno odmah citirale redak. Zatim sam upitao za Izaiju 2:4. Znale su i taj redak te su čak pokretima pokazivale prekivanje mačeva u plugove.

Nastavio sam s recima iz Izaije koji govore o vladavini Kraljevstva i blagoslovima novog svijeta, naime, Izaija 9:6, 7; 11:6-9; 25:8; 33:24; 35:5, 6; i 65:21, 22. Bez gledanja u svoje Biblije, članovi obitelji mogli su prepričati sadržaj svakog retka. Djevojke su povremeno pokazivale da znaju redak time što bi koristile opisne geste, kao naprimjer kad se radilo o djetetu koje vodi lava.

Jedne druge večeri razmatrali smo retke koji govore o Božjem identitetu, koncentrirajući se na one koji pokazuju da je Isus podređen Bogu te da Bog i Isus nisu jedno u smislu da su jedna osoba već da su jedno u smislu da su jedinstveni. Obitelj je znala prepričati sadržaj redaka kao što su Ivan 10:30, Ivan 17:20, 21 i 1. Korinćanima 11:3. Supruga i ja bili smo zadivljeni njihovim odličnim poznavanjem Biblije.

U utorak se ujutro nas desetak sastalo kako bismo se zajedno metroom odvezli do prekrasnog parka, gdje smo dva i pol sata razgovarali s ljudima o Bibliji. Razdijelili smo se i radili u parovima. Jedan od mojih partnera bila je Nadija, ruska djevojka koja je lijepo nastupala prilikom pristupanja ljudima i uključivanja ljudi u razgovor. Vješto je usmjeravala pažnju na Božje misli u Bibliji. Pomislio sam u sebi: ‘Ovo je iskusan objavitelj.’ Bio sam zapanjen kad sam kasnije saznao da joj je tek 17 godina te da je krštena samo dva mjeseca!

Doživjeli smo mnogo takvih iskustava, koja su nam predočila da je situacija u Rusiji jedinstvena. Od pada komunizma Rusi su se pokazali revnima za ispitivanje biblijskih učenja. Skoro svi su dobro obrazovani i vole čitati. Čak i mladi dobro čitaju i shvaćaju, što je bilo očigledno kad smo posjetili jednu rusku obitelj koja je upoznala biblijsku istinu dok su Svjedoci još bili zabranjeni.

Sinčić tog bračnog para rekao je da želi postaviti jedno pitanje. Iznio je svoj zahtjev uz pomoć prevodioca. Bio sam toliko dirnut time da sam mu rekao kako ću njegov zahtjev, napiše li ga, proslijediti izdavačima Probudite se! Odmah je sjeo i napisao pismo. Slijedi prijevod onoga što je napisao. Pismo je prikazano na 25. stranici.

“Serjoža iz Rusije piše Društvu Kula stražara. Imam sedam godina i već idem u propovijedanje s tatom i mamom. Volim s ljudima razgovarati o Božjem Kraljevstvu. Također volim čitati časopis Probudite se! On u Rusiju na ruskom dolazi samo jednom mjesečno, a na engleskom jeziku dvaput mjesečno. Jako bih volio imati ovaj časopis dvaput mjesečno, zato što ga jako, jako i jako volim. Molim vas učinite to.”

Nije nam bilo lako ostaviti prijatelje koje smo upoznali u Moskvi. U kratkom smo ih vremenu jako zavoljeli.

Uspoređeni s ranim kršćanima

Noćnim vlakom otputovali smo za Tallinn u Estoniji. Tamo smo vidjeli prekrasne nove objekte iz kojih se sada rukovodi djelom u toj bivšoj republici Sovjetskog Saveza. Tri dana kasnije vlakom smo otputovali za Sankt Petersburg. Na oba mjesta sukršćani su nas pitali za djelo propovijedanja u Moskvi. “To što sam bio tamo i vidio rast”, odgovorio sam im, “pomoglo mi je bolje razumjeti ono što je zapisano u prvoj polovici 17. poglavlja Djela apostolskih te u pismima Solunjanima.”

Uvijek me oduševljavalo to što je skupština u Solunu izgleda bila uspostavljena u roku od samo nekoliko tjedana službe koju je apostol Pavao tamo proveo. Zadivilo me i to što je u roku od nekih godinu dana Pavao tim novim kršćanima napisao dva pisma o tako dubokim duhovnim stvarima kao što su uskrsnuće, činjenica da će biti “uzeti u oblake”, ‘dan Gospodinov [‘Jehovin’, NW]’, povik “mir je, i nema se šta bojati”, te “dolazak [“prisutnost”, NW] Gospodina našega Isu[sa Kri]sta” (1. Solunjanima 4:13-17; 5:1-3; 2. Solunjanima 2:1, 2). Revna aktivnost tih ranih kršćana proizvela je, ustvari, u prvom stoljeću jedno čudo — u jako kratkom vremenu proizvela je zrelu, duhovno jaku međunarodnu organizaciju propovjednika. Desetak godina kasnije Pavao je pisao da je ‘Radosna vijest’ “propovijedana svakom stvorenju pod nebom”! (Kološanima 1:23, St; naglašeno od nas).

Čini mi se da se ono što se događa u Rusiji može usporediti s onime što se događalo u prvom stoljeću.

Napori da se održi korak s rastom

Rusija je najveća zemlja na zemaljskoj kugli, te je stoga pružanje vodstva tisućama objavitelja koji tamo propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu očigledno velik posao (Matej 24:14).

O onima koji su u prvom stoljeću čuli za kršćanstvo Biblija kaže: “I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodinu” (Djela apostolska 11:21). Kako li se samo dobro ove riječi mogu primijeniti na našu kršćansku braću u Rusiji! Neka bi rusko polje ostalo zrelo za duhovnu žetvu i neka bi se još tisuće priključile dragocjenoj prednosti pomaganja daljnjim zainteresiranim osobama na putu koji vodi u život. (Prilog suradnika.)

[Bilješka]

[Slike na stranicama 24 i 25]

Gore: Obitelj kod koje smo odsjeli. Iznad i desno: Svjedočenje u parku. Dolje desno: Serjoža i njegovo pismo

[Slika na stranici 26]

Novi objekti Watch Towera u Tallinnu u Estoniji