Ono što bi žene trebale znati o raku dojke

BROJ oboljelih od raka dojke u porastu je na svim kontinentima. Prema nekim procjenama, do 2000. godine dijagnosticirat će se u svijetu otprilike milijun novih slučajeva raka dojke godišnje.

Je li ijedna žena zaštićena od ove bolesti? Može li se išta učiniti u sprečavanju bolesti? I kakvu utjehu i podršku trebaju osobe koje se bore s ovim neprijateljem?

Uzrok raka kože u većini slučajeva su Sunčeve ultraljubičaste zrake. Kod većine slučajeva raka pluća uzrok je pušenje. No, nije utvrđen ni jedan jedini uzročnik raka dojke.

Međutim, prema novijim istraživanjima, genetički i hormonski te faktori okoline mogu utjecati na pojavu raka dojke. Žene izložene ovim faktorima mogle bi biti u većoj opasnosti.

Povijest bolesti u obitelji

Kod žene čiji član obitelji, naprimjer majka, sestra ili čak teta ili baka po majčinoj strani, boluje od raka dojke, postoji povećana vjerojatnost oboljenja. Ukoliko ih je nekoliko bolovalo od te bolesti, opasnost je veća.

Dr. Patricia Kelly, genetičarka iz Sjedinjenih Država, izjavljuje za Probudite se! da iako su uključeni nasljedni faktori, njima se može pripisati samo pet do deset posto svih slučajeva raka dojke. “Smatramo”, objašnjava ona, “da se mnoštvo drugih slučajeva treba pripisati ne-tako-jakim nasljednim faktorima koji djeluju u kombinaciji s okolinom.” Članovi obitelji koji imaju iste gene skloni su također tome da dijele istu okolinu.

Faktori okoline

“Očigledno postoje, široko shvaćeno, faktori okoline, koji su uključeni” u aktiviranje bolesti, kazala je znanstvenica Devra Davis komentirajući u časopisu Science. Budući da je ženska dojka jedan od dijelova tijela najosjetljivijih na rendgensko zračenje, kod žena izloženih ionizirajućem zračenju postoji povećana opasnost od raka dojke. Isto je i kod žena izloženih otrovnim kemikalijama.

Drugi utjecaj okoline jest prehrana. Neki smatraju da bi rak dojke mogao biti bolest nedostatka vitamina te ukazuju na pomanjkanje vitamina D. Ovaj vitamin pomaže tijelu apsorbirati kalcij, koji zauzvrat može pomoći u sprečavaju nekontroliranog rasta stanica.

Ostale studije povezuju masnoću u prehrani, ne kao uzrok, već kao tvar koja pospješuje rak dojke. Časopis FDA Consumer naveo je kako je stopa smrtnosti od raka dojke najveća u zemljama poput Sjedinjenih Država, gdje je visoka potrošnja masnoća i bjelančevina životinjskog porijekla. Časopis objašnjava: “Japanke su u prošlosti bile u manjoj opasnosti od raka dojke, no ta opasnost dramatično raste usporedo s uvođenjem zapadnjačkog stila u navike prehrane; to jest, sa niskomasne na punomasnu prehranu.”

Jedna nedavna studija ukazala je na to da velika količina kalorija koje se konzumiraju punomasnom prehranom može predstavljati ozbiljnu opasnost. Science News navodi: “Svaka suvišna kalorija povećava opasnost od raka dojke, uz to svaka suvišna kalorija dobivena iz masti predstavlja oko 67 posto veću opasnost nego kalorije iz drugih izvora.” Suvišne kalorije mogu donijeti i suvišne kilograme, a za žene prekomjerne težine smatra se da su u tri puta većoj opasnosti od raka dojke, osobito žene nakon menopauze. Masno tkivo proizvodi estrogen, ženski hormon koji može štetno djelovati u tkivu dojke, što dovodi do raka.

Osobna povijest bolesti i hormoni

U ženinoj se dojci nalazi bogat hormonalni milje koji tokom čitavog njenog života stvara promjene u dojci. Dr. Paul Crea, kirurg-onkolog, piše u Australian Dr Weekly: “Kod nekih će žena, međutim, izlaganje tkiva dojke dužoj hormonskoj stimulaciji (...) izazvati niz citoloških promjena koje konačno dovode do malignih [kanceroznih] promjena.” Iz tog razloga smatra se da postoji veća opasnost kod žena koje su rano dobile prvu menstruaciju, do 12. godine, ili su kasno ušle u klimakterij, sredinom pedesetih godina.

Dodatni estrogeni primljeni putem nadomjesnog liječenja estrogenom kao moguća veza s rakom dojke bili su predmet mnogih polemika. Dok neke studije ukazuju na to da nadomjesno liječenje estrogenom ne stvara povećanu opasnost, druge studije pokazuju značajnu opasnost kod dugotrajnih primalaca. Uzevši u obzir navedene studije, British Medical Bulletin iz 1992. naveo je kako postoji mogućnost da “ne-kontraceptivni estrogen povećava opasnost od raka dojke za 30 do 50 posto” nakon dugotrajne upotrebe.

Izvještaji o odnosu između oralnih kontraceptivnih sredstava i raka dojke ukazuju na malu opasnost od njihove upotrebe. Međutim, pojavljuje se podgrupa žena koje su u većoj opasnosti. Mlađe žene, žene koje nisu imale djece i žene koje su dugo vremena koristile kontracepcijske pilule mogu biti čak u 20 posto većoj opasnosti od raka dojke.

Međutim, od četiri žene oboljele od raka dojke, tri ih ne može ukazati ni na što posebno što je pospješilo obolijevanje od te bolesti. Stoga se postavlja pitanje, treba li se ijedna žena smatrati zaštićenom od raka dojke? FDA Consumer izvještava: “Sa stanovišta kirurga, sa svim bi se ženama trebalo postupati kao da se nalaze u određenoj opasnosti od raka dojke.”

Prema tome, žene su, osobito one u poznijim godinama, podložne ovoj bolesti. Dr. Kelly objašnjava da, iako postoje različiti uzroci raka dojke, ‘neki od njih, pretpostavljam, nastupaju samo zbog starenja, a i zato što dolazi do nepravilne diobe stanica.’

Zašto su osjetljive

Ispitivanje građe ženske dojke objašnjava zašto je tako osjetljiva na rak. U njoj se nalaze kanalići, sitni prolazi, koji usmjeravaju mlijeko iz kesica u kojima se stvara mlijeko do bradavice. Uz rub kanalića nalaze se stanice koje se neprestano dijele i mijenjaju prema ženinom mjesečnom ciklusu, pripremajući je za trudnoću, laktaciju i dojenje djeteta. Upravo se u ovim kanalićima razvija najviše tumora dojke.

U knjizi Alternatives: New Developments in the War on Breast Cancer, istraživačica Rose Kushner objašnjava: “Svaki redovni tok koji se stalno ometa ovim ili onim prekidom — čak i ako je on potpuno prirodan (...) — izložen je većoj opasnosti od pogrešaka.” Ona nadalje objašnjava: “Iscrpljena stanica dojke uvijek je uronjena u nekakav hormon koji zapovijeda: ‘Prestani to činiti. Počni ovo činiti.’ Ne začuđuje što tako mnogo stanica-kćeri izmakne kontroli.”

Rak dojke počinje kada se jedna nepravilna stanica podijeli, izgubi kontrolu nad vlastitim mehanizmom rasta i počne se umnožavati. Takve se stanice ne prestaju umnožavati te s vremenom zahvaćaju okolno zdravo tkivo, pretvarajući zdrav organ u bolestan.

Metastaza

Kada se rak zaustavi u dojci, malignost se može otkloniti. Ukoliko se rak dojke proširi do udaljenih mjesta u tijelu, to se naziva metastazirani rak dojke. To je najvjerojatniji uzrok smrti kod pacijentica oboljelih od raka dojke. Kako se stanice tumora umnožavaju u dojci i tumor se povećava, stanice tumora mogu tiho i potajno izići iz prvobitnog mjesta i prodrijeti kroz stijenke krvnih žila i limfnih čvorova.

Tada stanice tumora mogu putovati do udaljenih dijelova tijela. Umaknu li tjelesnom obrambenom sustavu koji sadrži prirodne stanice ubojice koje kruže krvlju i limfnim čvorovima, ove maligne stanice mogu se naseliti u vitalnim organima kao što su jetra, pluća i mozak. Tamo se mogu umnožiti i proširiti nakon što ove organe učine kanceroznima. Kad metastaza krene, ugrožen je ženin život.

Stoga, ključ za preživljavanje jest otkrivanje raka dojke u njegovom ranom stadiju prije nego što se imao prilike proširiti. Što svaka žena može učiniti kako bi poboljšala izglede za rano otkrivanje? Može li se, prije svega, išta učiniti kako bi se pomoglo spriječiti rak dojke?

[Istaknuta misao na stranici 4]

Od četiri žene oboljele od raka dojke, tri ih ne može ukazati ni na što posebno što je pospješilo obolijevanje od te bolesti.