Zapaljen dom obožavanja
U NEDJELJU poslijepodne, 4. listopada 1992, jedan pomahnitali čovjek upao je u malu Kraljevsku dvoranu, smještenu na drugom katu jedne zgrade u Wŏnjuu, u Republici Koreji, koja je s preko 90 obožavatelja bila prepuna. Nekoliko puta je uzviknuo: “Izvedite moju ženu!” Kad ga je čula, njegova je žena brzo izišla kroz stražnji izlaz za slučaj opasnosti.
Čovjek je izlio kanistar benzina po tepihu ispred glavnog ulaza. Zatim je, usprkos preklinjanja prisutnih, zapalio tepih. Benzin je doslovno eksplodirao bacajući plamene jezike i crni dim sve do stropa, prema podiju, a zatim natrag po cijeloj dvorani. U roku od nekoliko sekundi, veliki broj prisutnih našao se u vatri. Plameni jezici i dim sukljali su kroz sve prozore.
Mnogi su pobjegli kroz stražnji izlaz ili izišli kroz prozore i stali na uski prag prozora. Otuda su se popeli na krov susjedne zgrade te tako sišli na zemlju. Drugi su jednostavno skočili s drugog kata. Nakon što je istrčao iz zgrade, palikuća je s prezirom udario povrijeđene koji su bili skočili na zemlju.
Putujući nadglednik, koji je iznosio posebno javno predavanje, povikao je: “Brže, spasite djecu!” Preživjeli vjeruju da su on i njegova supruga mogli pobjeći da nisu pokušavali pomoći drugima. Našli su se među onih 15 koji su poginuli; sve skupa, povrijeđeno je još 26 drugih. Jedan drugi čovjek, koji je kasnije umro u bolnici, riskirao je svoj život kako bi pomogao starijima da izađu.
Oni koji su poginuli nalazili su se u prednjem dijelu dvorane. Putujućeg nadglednika i njegovu suprugu nadvladao je gusti dim te su se ugušili. Devet obitelji izgubilo je po nekog člana; troje poginulih bila su djeca, u dobi od 3, 4 i 14 godina. Pravo je čudo što nije poginulo više ljudi, s obzirom da je prostor bio skučen, a vatra je onemogućila bijeg kroz glavni ulaz.
Sedam vatrogasnih kola i 30 vatrogasaca brzo je stiglo na mjesto događaja, no brzina plamena već je odnijela živote. Vatra je ugašena u roku od sat vremena. Međutim, zbog intenziteta vatre, identificiranje poginulih bilo je izuzetno teško i trajalo je preko dva sata.
Policija Wŏnjua kasnije je uhapsila čovjeka koji je zapalio vatru i optužila ga za ubojstvo i podmetanje požara. Dok se nalazio u policijskom pritvoru, izvršio je neuspjeli pokušaj samoubojstva.
Izdržala brutalno postupanje
Kad se potpaljivačeva žena počela više zanimati za učenja Biblije, postala mu je navika prijetiti joj. Sredinom rujna, oko dva tjedna prije nego što je putujući nadglednik posjetio skupštinu Jehovinih svjedoka Wŏnju, palikuća je pretukao svoju ženu tako da se onesvijestila. Nakon što je došla k sebi, polio ju je razređivačem za lak i zapalio vatru. No, čim je vatra počela gorjeti, došao je k sebi te ju je brzo ugasio.
Te tragične nedjelje čovjek je zahtijevao od svoje žene da ne ide u Kraljevsku dvoranu. Iako je on pobjesnio, ona se nije dala zastrašiti. Smatrala je da u ovoj stvari vezanoj za obožavanje ona treba poslušati Boga, a ne niti jednog čovjeka, uključujući i svog supruga (Djela apostolska 5:29; Jevrejima 10:24, 25). Tako je otišla na sastanak.
Nakon što je Kraljevska dvorana izgorjela, muževljev je advokat pokušao izvršiti pritisak na ženu kako bi potpisala izjavu da je njen muž bio naveden počiniti taj odvratni čin jer je ona odbila napustiti fanatičku religiju i jer mu nije bila dobra supruga. Međutim, nije potpisala izjavu. Odbila je kompromitirati istinu time što bi stavila do znanja da se ova užasna tragedija dogodila zbog toga što je ona proučavala Bibliju.
Vikend nakon tragedije, na pokrajinskom sastanku Jehovinih svjedoka, žena je sprovela u djelo svoju odluku da se krsti u znak svog predanja za služenje Jehovi Bogu, Suverenu svemira (Psalam 83:18).
Pomoć sa svih strana
Čim je vijest o tragediji došla do ureda podružnice Jehovinih svjedoka u Ansungu, udaljenog od Wŏnjua nekih 100 kilometara, poslana je pomoć povrijeđenima i njihovim obiteljima, kao i članovima obitelji poginulih. Osiguran je ne samo novac, već su i kršćanski starješine iz podružnice poslani da odrede kakva bi još pomoć mogla biti potrebna.
Učinjene su pripreme da se skupština preseli u jednu drugu Kraljevsku dvoranu u Wŏnjuu, a za one kojima je to bilo potrebno učinjene su i druge pripreme. Pomoć je uskoro počela pristizati od sukršćana diljem Republike Koreje. U stvari, mnogi su ljudi, odmah nakon nesreće, došli iz drugih gradova i ponudili pomoć. Karakterističan je bio poklon u iznosu od 1 200 dolara koji je poslala skupština koja ima 75 Svjedoka, dok je druga skupština, koja se sastoji od 87 osoba, poklonila 2 200 dolara.
Kršćanski starješine u skupštini u kojoj se dogodila ova tragedija učinili su što su god mogli da bi pomogli drugima, no i sami su bili među onima koji su pretrpjeli najveće gubitke. Dvoje djece predsjedavajućeg nadglednika smrtno je stradalo, jedan drugi kršćanski starješina izgubio je sina, dok je treći starješina zadobio veoma teške opekotine na licu. Usprkos gubicima koje su pretrpjeli, ovi kršćani kao i skupština u cjelini ostali su smireni i čvrsti u vjeri.
Nekoliko dana nakon ovog tragičnog događaja, predstavnici ureda podružnice održali su zajedničku sahranu. Prisustvovalo je mnogo Svjedoka koji su došli iz cijele zemlje, pokazujući tako svoju ljubav i brigu za svoje prijatelje. Primljeni su izrazi saučešća od mnogih podružnica Jehovinih svjedoka iz različitih dijelova svijeta.
Šef jedinice obavještajne službe u mjesnom policijskom odjelu prisustvovao je sahrani i bio je impresioniran ponašanjem Svjedoka. Primijetio je kako su bili tihi i smireni i kako su ljubazno postupali prema onima koji su pretrpjeli gubitke u vatri. Na sprovodu je bio i direktor Ureda za društvo i industriju. Kasnije, kad je saznao za poklone s ljubavlju poslane iz cijele zemlje, rekao je da se to ne bi moglo učiniti bez vjere. Zamjenik gradonačelnika Wŏnjua također je pokazao iskreno zanimanje. Rekao je da je on osobno bio impresioniran smirenošću, međusobnom ljubavlju i organizacionim sposobnostima Svjedoka.
Ova tragedija samo je daljnji dokaz da živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1, NW). Za očekivati je da će se užasne stvari poput ove događati. No, Jehovini svjedoci u Wŏnjuu nisu obeshrabreni. Odlučni su nastaviti svoje obožavanje jedinog pravog Boga, Jehove, te ustrajati u vršenju njegove volje. (Izvjestio dopisnik Probudite se! iz Republike Koreje.)
[Slike na stranici 26]
Desno: Kraljevska dvorana i (dolje) izgorjeli podij gdje su mnogi poginuli
Dolje: Suh Sun-ok, koja je u požaru izgubila dvoje djece, i koju tješi jedan Susvjedok te Shim Hyo-shin, kršćanski starješina čije je dvoje djece povrijeđeno