Uništeno u jednoj sekundi!
ZAMISLIMO da lutamo kroz područje zelenog sumraka, između poduprtih stupova stabala koja se uspinju nad našom glavom do 15 katova. Iznad nas je prostrani zaplet života, najgušća i najbogatija ekosfera na Zemlji. Drveće je isprepleteno desecima ili čak stotinama metara dugačkim povijušama, i omotano biljkama koje su našle sigurno uporište na deblima i granama. Ustajali zrak staklenika prožet je mirisom bujnog tropskog cvijeća.
To je tropska kišna šuma. No, ona je više od lijepog kraja, više od magličaste šume s nadsvođenim hodnicima kroz koje dopiru zraci svjetlosti. Ona je nevjerojatno složen mehanizam čiji sastavni dijelovi međusobno surađuju velikom preciznošću.
Život, koji je ovdje izobilan i raznolik, ne može se usporediti s drugim dijelovima kopnene površine na našem planetu. Tropske kišne šume pokrivaju samo 6 posto kopnenog područja Zemlje, ali imaju više od pola svih vrsta biljaka i životinja. Proizvode oko trećinu svih živih tvari na Zemlji. Daleko iznad nas, šumska nadstrešnica predstavlja dom egzotičnim insektima i pticama, majmunima i drugim sisavcima. Većina njih uopće se nikad ne spusti na zemlju. Drveće im pruža hranu i stan, a one ih zauzvrat oprašuju ili jedu njihove plodove, razbacujući njihovo sjemenje.
Kiše, koje padaju svaki dan, natapaju šume i napajaju njihov složeni životni ciklus. Kiša ispire lišće i rasipa bogato hranjivu kašu kojom se hrane biljke epifiti, koje rastu na drveću. Zauzvrat, epifiti pomažu drvetu da iz zraka uzima svoju glavnu hranu, dušik. Mnogi epifiti imaju lisne “rezervoare” koji sadrže mnogo litara vode, stvarajući tako visoko u zraku minijaturne akvarije koji predstavljaju stanište žabama, salamanderima i pticama.
Bilo koja hrana koja padne na šumsko tlo brzo nestane. Sisavci, nebrojeni kukci, kao i mikroorganizmi, zajednički sudjeluju u pretvaranju zrnevlja, životinjskih lešina i lišća u otpadne tvari koje tlo žudno prima sebi. Kad bismo razgrnuli nanos pod nogama, našli bismo debeli spužvasti prostirač bijelih vlakana, mrežu od korijenja i gljiva. Te gljive pomažu korijenju da brzo apsorbira hranjive tvari prije nego ih kiša ispere.
No, sada pretpostavimo da je naše lutanje kroz tropsku kišnu šumu bilo ograničeno na malo područje, na prostor veličine jednog manjeg nogometnog igrališta. Iznenada, čitavo to šumsko područje nestaje. Potpuno je uništeno — u samo jednoj sekundi! I dok s užasom promatramo, područje do našeg, koje je iste veličine, potpuno je izbrisano u sljedećoj sekundi, i drugo u idućoj; tako redom. Konačno, stojimo sami na praznoj ravnici, na zemlji koja je jako izgorjela pod zasljepljujućim tropskim suncem.
Po nekim procjenama, takvim tempom se u svijetu uništavaju tropske kišne šume. Neki procjenjuju da je on čak i brži. Prema časopisu Newsweek, svake godine je sravnato sa zemljom područje veličine pola Kalifornije. Časopis Scientific American od septembra 1989. godine smatra da se radi o području veličine Švicarske i Nizozemske zajedno.
Bez obzira na površinu, šteta je užasna. Krčenje šuma dovelo je do uzbune širom svijeta, a ponajčešće je u središtu pažnje u jednoj zemlji.
Karakterističan slučaj: Brazil
Godine 1987. satelitske snimke bazena Amazonije pokazale su da je omjer krčenja šuma samo tog područja, prema nekim procjenama, veći od omjera krčenja šuma čitavog planeta! Kako su ljudi spaljivali šumu s namjerom da je iskrče, tisuće vatri osvjetljavale su noći. Dimni oblak bio je veličine Indije i tako gust da su se morali zatvoriti neki aerodromi. Prema jednoj procjeni, svake godine bazen Amazonije gubi jedno područje tropske kišne šume veličine teritorija Belgije.
Brazilac José Lutzenberger, koji se bavi problemima čovjekove okoline, nazvao je to “najvećim holokaustom u povijesti života”. Po čitavom svijetu ekološki aktivisti dižu uzbunu. Objavljuju u javnosti loše stanje tropskih kišnih šuma. Čak se na majicama i na rock koncertima proklamiralo: “Spasite tropsku kišnu šumu.” Nakon toga je nastupio financijski pritisak.
Brazil ima preko stotinu tisuća milijuna dolara inozemnog duga, i samo za plaćanje kamata mora potrošiti oko 40 posto svoje dobiti od izvoza. Jako je ovisan o stranoj pomoći i zajmovima. Tako su međunarodne banke prestale izdavati zajmove koji bi se mogli koristiti za uništavanje šuma. Razvijene zemlje su ponudile da će zamijeniti dio brazilskog duga za povećanje zaštite svoje okoline. Američki predsjednik Bush čak je zamolio Japan da ne pozajmljuje Brazilu fondove za izgradnju autoceste kroz netaknute kišne prašume.
Svjetska dilema
Za mnoge Brazilce sav taj pritisak miriše na pokvareno licemjerstvo. Razvijene zemlje odavno imaju desetkovane vlastite šume, i jedva da bi dozvolili bilo kojoj stranoj sili da ih u tome priječi. SAD u ovom trenutku uništavaju posljednju od svojih vlastitih kišnih šuma. To, dakako, nisu tropske, već umjerene kišne šume sjeverozapadnog Pacifika. Nestat će i svi životni oblici.
Zbog toga je krčenje šuma svjetski problem, ne samo brazilski. Upravo sada su gubici tropskih kišnih šuma najkritičniji. Preko polovice tih gubitaka javlja se izvan Brazila. Centralna Afrika i jugoistočna Azija druge su dvije velike svjetske oblasti tropskih kišnih šuma u kojima također šume brzo nestaju.
Posljedice koje nastaju krčenjem šuma isto su tako od svjetskog značaja. To znači glad, žeđ i smrt milijuna ljudi. To je problem koji direktno utječe na naš život. Ima veze s hranom koju jedemo, lijekovima koje koristimo, klimom tamo gdje živimo — možda čak i s budućnošću čovječanstva!
No, možda se pitamo: “Kako mogu te tropske kišne šume imati tako dalekosežne posljedice? Što ako one nestanu za nekoliko desetljeća, kao što neki stručnjaci predviđaju? Hoće li to zaista biti tako velika tragedija?”
Prije nego što možemo odgovoriti na ta pitanja, najprije moramo postaviti jedno drugo: Prije svega, gdje leži uzrok uništavanja tropskih kišnih šuma?