Zašto spasiti tropske kišne šume?

SVJETINA žestoko bodreći promatra nogometnu utakmicu. Žele da igra vječno traje. No, stalno pucaju u igrače. Jedan za drugim, mrtvi su izneseni s igrališta. Kako se igra skraćuje, svjetina postaje razjarena.

Gotovo jednako je i s krčenjem šume. Ljudi se raduju šumama, ustvari, ovise o njima. No, nastavljaju s ubijanjem jednako vrijednih igrača: pojedinih vrsta biljaka i životinja čije je složeno međusobno djelovanje ono što održava šumu na životu. Ipak, ovo je više od igre. Krčenje šuma utječe na tebe. Dotiče kvalitet tvog života, čak i ako nisi nikad vidio tropsku kišnu šumu.

To je golema raznolikost živih oblika, koju znanstvenici zovu biodiversa, tako da neki tvrde da je to najveća prednost tropskih kišnih šuma. Na jednoj petini kvadratne milje malezijske tropske šume raste možda oko 835 vrsta drveća, više nego u SAD i Kanadi zajedno.

Ipak, ova bogata životna zajednica je krhka. Jedan znanstvenik je pojedine vrste usporedio sa zakovicama na avionu. Što se više zakovica rasklima treskom, to više drugih počinje slabiti uslijed jačeg pritiska. Ako je ova usporedba osnovana, naš planet je oštećeni “avion”. Budući da se šume smanjuju, neki procjenjuju da se svake godine izgubi deset tisuća biljnih i životinjskih vrsta, te da je sadašnji tempo izumiranja oko 400 puta brži nego što je ikad bio u povijesti planeta.

Znanstvenici žale za potpunim gubitkom spoznaje koji proizlazi iz nestanka različitih živih oblika. Kažu da je to kao kad bi zapalili knjižnicu prije nego bi pročitali knjige koje se u njoj nalaze. No, ima također očevidnijih gubitaka. Naprimjer, u SAD oko 25 posto propisanih lijekova na bazi je biljaka iz tropskih šuma. Jedan takav lijek izazvao je kod akutne leukemije, od koje se obolijeva u djetinjstvu, omjer jenjavanja nekih simptoma sa 20 posto u 1960-im godinama na 80 posto u 1985. godini. Tako, prema World Wildlife Fundu, tropske kišne šume “predstavljaju ogromnu ljekarnu”. Bezbrojne biljke još nisu ni otkrivene a kamoli ispitane za moguću medicinsku upotrebu.

Osim toga, malo nas zna da se mnogi plodovi koje koristimo u ishrani dobivaju od biljaka koje potječu iz tropskih kišnih šuma. (Vidi okvir na stranici 17.) Do današnjeg dana znanstvenici izdvajaju gene iz otpornih raznih vrsta tih biljaka i koriste ih u svrhu poboljšavanja otpornosti prema bolesti na njihovim nježnijim potomcima, domaćim usjevima. Na taj način su, što se tiče gubitaka usjeva, uštedjeli stotine milijuna dolara.

Osim toga, mi ne znamo koja još hrana iz tih šuma može postati omiljena po cijelom svijetu. Većina stanovnika Sjeverne Amerike ne zna da su, pred samo sto godina, njihovi preci gledali na bananu kao na čudno egzotično voće, i da su za svaku pojedinačno umotanu plaćali dva dolara.

Svjetski prizor

Krajnja žrtva krčenja šuma je sam čovjek. Kako? Posljedice na okoliš cijele Zemlje šire se poput valova dok kruže svijetom. Osvrnimo se još jednom na pravu tropsku kišnu šumu. Kao što i samo ime govori, njeno glavno obilježje je kiša. Dnevno može pasti i preko 200 mm, godišnje preko 9 000 mm kiše! Tropska kišna šuma je savršeno konstruirana da savlada tu provalu pljuska.

Šumska nadstrešnica razbija snagu kapljica tako da one ne mogu isprati zemlju. Mnogi listovi su šiljastog oblika ili imaju vrškove o koje se razbijaju velike kapljice. Na taj način oslabljeni pljusak pada jednakomjerno i lagano udara dolje o zemlju. Vrškovi omogućavaju također da listovi brzo odstrane vodu tako da ona može ispariti i vratiti vlagu u atmosferu. Mreže korijenja upijaju 95 posto vode koja dopre do šumskog tla. Kao cjelina, šuma upija oborine poput gigantske spužve, a zatim je polako otpušta.

No, kad nema šume, kiša direktno i snažno pada na nezaštićeno tlo, i odnosi ga na tone. Naprimjer, u Obali Bjelokosti, u zapadnoj Africi, na jednom hektaru tropske kišne šume koja se nalazi na blagoj padini godišnje se izgubi tristoti dio jedne tone zemlje. Na istoj površini od jednog hektara, ukoliko je šuma iskrčena, gubi se godišnje 90 tona zemlje obrađenog područja, odnosno 138 tona zemlje neobrađenog područja.

Takav način gubitka zemlje šteti više nego uništavanje tla obrađivanjem ili ispašom. Ironično je da su brane, koje prouzročuju ogromno krčenje šume, same njime razorene. Zatrpane blatom koje su rijeke nanijele iz iskrčenih područja, one se brzo začepe i postaju beskorisne. Obalna područja i mrijestilišta također su uprljana prekomjernim blatom.

Utjecaji na kišu i vremenske prilike čak su strašniji. Rijeke koje teku iz tropskih kišnih šuma kroz cijelu godinu uglavnom su pune. No, bez šume koja regulira pritjecanje vode u rijeke, one se kod neočekivanih kiša preliju a zatim presuše. Nastaje ciklus bujica i suša. Taj utjecaj na kišna razdoblja mogao bi se proširiti na tisuće kilometara površine, budući da tropska kišna šuma isparavanjem pridonosi gotovo polovici vlage u lokalnoj atmosferi. Na taj način, krčenje šuma je možda doprinijelo i poplavama u Bangladešu i sušama u Etiopiji, koje su u prošlom desetljeću odnijele mnogo žrtava.

No, krčenje šuma može također štetno djelovati na klimu čitavog planeta. Tropske kišne šume nazvane su zelenim plućima Zemlje, jer udišu ugljični dioksid iz zraka i koriste ugljik kod stvaranja debla, glavnih grana i kore. Kad se šuma spali, sav taj ugljik prelazi u atmosferu. Problem je u tome što čovjek uskladištava tako mnogo ugljičnog dioksida u atmosferi (i spaljivanjem fosilnih goriva i uništavanjem šuma) da je možda već započeo tok grijanja cijelog svijeta, nazvan efektom staklenika, koji prijeti da će rastopiti zemaljske polarne pokrove od vječnog leda i podignuti morsku razinu, poplavljujući obalna područja.a

Stoga nije čudno što su ljudi širom svijeta uključeni u tu krizu. Ima li pomoći? Nudi li se neko rješenje? Kakva nada postoji u toj žalosnoj situaciji?

[Bilješke]

[Okvir na stranici 20]

Dar tropskih kišnih šuma

Nalazi li se neki dio tropske kišne šume upravo sada u tvojoj blizini? Razmotrimo neke vrste hrane koja potječe iz tih šuma širom svijeta: riža, kukuruz, slatki krumpir, manioka (kasava ili tapioka), šećerna trska, banane, naranče, kava, rajčica, čokolada, ananas, avokado, vanilija, grejpfrut, raznovrsno zrnevlje, mirodije i čaj. Polovica svjetskih hranjivih usjeva potječe od biljaka koje su stigle iz tropskih kišnih šuma! A to je samo neka hrana.

Razmotrimo lijekove: Alkaloidi iz povijuša upotrebljavaju se za opuštanje mišića prije kirurškog zahvata; aktivni sastojci hidrokortizona protiv upala; kinin protiv malarije, digitalis za liječenje slabog srca, diosgenin u pilulama za kontrolu rađanja, a ipekak za izazivanje povraćanja, koji svi potječu od biljaka iz tropskih kišnih šuma. Druge biljke pružaju obećanja u borbi protiv AIDS-a i raka, kao i protiv proljeva, groznice, ujeda zmije, konjunktivitisa i ostalih očnih poremećaja. Nepoznato je koliko još drugih lijekova možda leži sakriveno. Znanstvenici su istražili manje od 1 posto biljnih vrsta koje rastu u tropskoj kišnoj šumi. Jedan botaničar se žalio: “Uništavamo ono za što čak ne znamo da li postoji.”

Iz šuma koje iščezavaju dolaze čak i daljnji proizvodi: lateks, smole, voskovi, kiseline, alkoholi, začini, saharoze, boje, vlakna poput onih što se upotrebljavaju za pojaseve za spasavanje, guma koja se koristi za pravljenje gume za žvakanje, bambus i trska — što je sve samo po sebi temelj za ogromnu svjetsku industriju.

[Grafički prikaz/slika na stranici 18]

(Vidi publikaciju)

Uloga šume

[Slika na stranici 19]

Posljedice iskrčenja