Prodavači smrti — jesi li kupac?
“Onome tko puši izrečena su sva moguća upozorenja da to ubija, a to je i moje mišljenje. Mislim da to ubija. Mislim da će svaka luda koja uvlači dim u trbuh patiti. U životu nikad nisam popušio ni jednu cigaretu, a na njima sam stekao bogatstvo . . . Jedini način na koji smo izgradili ovu zemlju je taj što smo ludama u svijetu prodavali duhan.” (James Sharp, dugogodišnji uzgajivač duhana iz Kentuckyja, u djelu Larryja C. Whitea “Merchants od Death — The American Tobacco Industry”).
Ova iskrena primjedba govori mnogo, ali na nekoliko pitanja ipak još nije odgovoreno. Zašto više od milijardu ljudi širom svijeta puši? Što ih nagoni da podržavaju naviku za koju se zna da je smrtonosna? Konačno, priča o duhanu je u osnovi ista kao i priča o drogi — ponuda i potražnja. Ako nema unosnog tržišta, ponuda se povlači. Zašto, dakle, ljudi puše?
Ključna riječ je ovisnost. Kad nikotin jednom u tijelu nađe uporište, dolazi do redovite, svakodnevne potrebe za dozama nikotina. U sprezi sa ovisnošću je navika. Određene situacije, uspostavljene navikom, potiču želju za cigaretom. To bi moglo biti odmah nakon jutarnjeg ustajanja ili uz prvu šalicu kave, uz piće poslije ručka, kod pritisaka na poslu ili prilikom raznih kontakata, ili pak prilikom opuštanja. Deseci naočigled beznačajnih navika mogli bi predstavljati prekidač kojim se “uključuje” potreba za pušenjem.
Zašto su pušili?
Probudite se! je intervjuirao nekoliko bivših pušača da bi utvrdio koji su poticaji za pušenje. Naprimjer, tu je Ray, star 50-tak godina, bivši oficir američke mornarice. On objašnjava: “Imao sam 9 godina kad sam prvi puta zapušio, ali ozbiljno sam počeo s tim u 12. godini. Sjećam se da sam zbog pušenja izbačen iz izviđača.”
Probudite se!: “Što vas je zainteresiralo za pušenje?”
Ray: “Htio sam biti pravi muškarac. Znate, muževno je pušiti. Sjećam se da su u to vrijeme na reklamama prikazivani vatrogasci i policajci kako puše. Kasnije, u mornarici, imao sam napet posao oko navigacije, i mislio sam da mi pušenje pomaže utoliko što mi ublažava stres.
Pušio sam oko kutiju i pol dnevno (30 cigareta) i nijedan dan ne bih započeo bez svoje cigarete. Naravno, uvlačio sam dim. Pušenje nema svrhe ako ne uvlačite dim.”
Bill, profesionalni umjetnik iz New Yorka, također star 50-tak godina, ispričao je sličnu priču:
“Počeo sam kao dečko od 13 godina. Želio sam biti poput odraslih. Kad me to jednom uhvatilo u svoj zagrljaj, nisam mogao prestati. Cigareta je bila poput prijatelja u toj mjeri da sam, kad bih odlazio na spavanje i shvatio da u kući nemam nijedne cigarete, ustajao, ponovno se oblačio i, bez obzira kakvo je bilo vrijeme, izlazio da kupim kutiju cigareta za naredni dan. Pušio sam do jedne do dvije kutije na dan. Priznajem da sam bio ovisnik. A u isto vrijeme puno sam pio. To dvoje upravo kao da je išlo zajedno, naročito u raznim barovima, gdje sam proveo mnogo vremena.”
Mlada i otvorena Amy počela je pušiti kad je imala 12 godina. “U početku je to bilo na nagovor vršnjaka. Kad sam imala 15 godina umro mi je otac, pa me taj stres nagnao da nastavim. No, u kasnijim godinama na mene su utjecale reklame, posebno ona: ‘Daleko si dogurala, mala’. Bila sam djevojka od karijere, školovala sam se za medicinsku sestru. Ubrzo sam već pušila tri kutije na dan. Moje omiljeno vrijeme za pušenje bilo je nakon večere i kad god bih telefonirala, a to je bilo često.” Je li zapazila bilo kakve loše posljedice? “Ujutro sam kašljala i imala sam glavobolje, a nisam više ni tjelesno bila u formi. Ostajala bih bez daha penjući se stepenicama do svog stana. A imala sam samo 19 godina!”
Bivši avijatičar Harley, koji sada ima oko 60 godina, počeo je puštiti u dobi od 5 godina! Zašto? “U Aberdeenu, u Južnoj Dakoti, odakle sam rodom, pušila su sva djeca. Pušenje je bilo znak čvrstog karaktera.”
Harley ne okoliša u vezi toga zašto je pušio: “To je za mene bilo čisto zadovoljstvo. Uvlačio bih dim duboko u svoja pluća i tamo ga zadržavao. Volio sam praviti i kolutove od dima. Došao sam do toga da bez cigarete ne mogu. Dan je započinjao i završavao s cigaretom. U vojsci sam pušio tri kutije na dan i cijeli paket mjesečno.”
Bill, Ray, Amy i Harley prestali su pušiti. Jednako su učinili i milijuni drugih — samo u SAD preko 43 milijuna. Ali, prodavači duhana ne odustaju. Oni stalno ciljaju na nova tržišta.
Jesi li TI meta?
Budući da se u industrijaliziranim nacijama mnogi muški pušači odriču pušenja, a mušterije se gube i putem prirodne i pušenjem izazvane smrti, duhanske kompanije morale su potražiti nova tržišta. U nekim slučajevima promijenile su svoju reklamnu strategiju u nastojanju da povećaju prodaju. Pokroviteljstvo na sportskim priredbama, kao što su turniri tenisa i golfa, djelotvoran su način da se stvori tobožnja čista slika o pušenju. Drugi način promjene strategije tržišta su na koja se cilja. Jesi li i ti jedna od njihovih potencijalnih mušterija?
Cilj broj jedan: žene. Desetljećima je manjina žena pušila, a i njima su za to poticaj svojim primjerom davale filmske glumice, kao naprimjer Gloria Swanson, koja je 1917. godine pušila kao 18-godišnja djevojka. Ona je zapravo jednu od svojih prvih uloga dobila zbog onoga što je objasnio režiser: “Vaša kosa, vaše lice, način na koji sjedite, način na koji pušite cigaretu . . . Vi ste baš ono što ja želim.”
U 1940-im godinama je Lauren Bacall, koja je glumila u filmovima zajedno sa svojim suprugom, teškim pušačem, Humphreyom Bogartom, također predvodila svojim filmskim pušenjem. Ali ženska strana tržišta cigaretama uvijek je zaostajala za muškom stranom. A tako i statistika o raku među ženama. Sada one hvataju korak — i u pušenju i u raku pluća.
Posljednjih godina razvijen je novi trend u reklamiranju, djelomično zbog suparničke uloge žene u društvu, kao i zbog profinjenog utjecaja reklama za cigarete. Kakva se poruka upućuje ženama? Kompanija Philip Morris, koja proizvodi cigarete raznih vrsta, između ostalog proizvodi i cigarete “Virginia Slims” namijenjene suvremenoj ženi. Njihov je slogan privukao Amy: “Daleko si dogurala, mala.” Reklama prikazuje produhovljenu, suvremenu ženu sa cigaretom među prstima. Ali neke se žene sada moraju zapitati koliko su daleko dogurale. U posljednje dvije godine rak pluća je po smrtnosti nadmašio rak dojke.
Druga vrsta cigareta cjenka se sa ženama: “50 besplatno po kartonu!” U nekim ženskim časopisima čak se nalaze i kuponi za besplatne kutije cigareta!
Seks je još jedan lak način da se cigarete učine naizgled privlačnijima. Kod jedne vrste cigareta poziva se: “Pronađite veći užitak.” U poruci je sadržan i oglas koji kaže: “TRAŽI SE — visoka, tamnoputa strankinja za dugotrajnu vezu. Zahtjev je dobar izgled i dobar ukus. Šifra: Žudno tražim pušačko zadovoljstvo.” Cigareta koju se nudi je “visoka” i u tamnom papiru. Zaista domišljato!
Veza sa modom još je jedna udica koja se upotrebljava za žene. Jedna vrsta cigareta reklamira se kao “Slavlje stila i ukusa YVES SAINT LAURENTA”. Još jedan mamac upotrebljava se za žene opterećene težinom. Reklama sadrži fotografiju mršavog modela, a cigarete se nazivaju “ultra laganima — najlakša moguća vrsta”.
Zašto proizvođači cigareta ciljaju na žene svijeta? Svjetska zdravstvena organizacija pruža očigledan razlog kad procjenjuje da “u zemljama u razvoju puši 50 posto muškaraca, a samo 5 posto žena, u usporedbi sa 30 posto oba spola u industrijaliziranom svijetu.” To je dakle ogromno netaknuto tržište za prodaju duhana, bez obzira na krajnju cijenu koja se mora platiti zdravljem. A trgovci duhanom imaju uspjeha. Prema izvještaju The New York Timesa, u izvještaju načelnika zdravstvene službe SAD od januara 1989. godine stoji da ‘djeca, naročito djevojčice, puše u sve mlađoj dobi’, a to uključuje i djecu iz osnovne škole. U jednom drugom izvoru se kaže da je posljednjih godina u SAD broj pušačica u mladenačkoj dobi porastao za 40 posto. Ali žene nisu jedina meta proizvođača smrti i bolesti.
Rasna meta
U svojoj knjizi Merchants od Death — The American Tobacco Industry (Trgovci smrti — Američka duhanska industrija), Larry C. White kaže: “Crnci predstavljaju dobro tržište za proizvođače cigareta. Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku pokazuje da je još 1986. godine [u SAD] bio veći postotak crnih nego bijelih pušača . . . Ne iznenađuje da crnci puše više nego bijelci, jer su oni posebna meta za ponudu cigareta.” Zašto su oni posebna meta? Prema časopisu The Wall Street Journal, oni predstavljaju “skupinu koja se teže odriče te navike.” Stoga je crni klijent često “lojalni” klijent, ‘dok nas smrt ne razdvoji’.
Kako se duhanske kompanije usredotočuju na crnu populaciju? Autor White kaže: “Cigarete se obilno reklamiraju u časopisima za crnce kao što su Ebony, Jet i Essence. Proizvođači cigareta su 1985. godine potrošili 3,3 milijuna dolara samo na reklame u listu Ebony.” Jedna duhanska kompanija priređuje i godišnju modnu reviju usmjerenu ka tržištu za crnkinje. Tu se dijele besplatne cigarete. Jedna druga kompanija svojevremeno je bila redoviti pokrovitelj jazza festivala, a sada nastavlja podupirati muzičke festivale koji su popularni kod crnaca. Ukoliko je crna populacija posebna meta? Zastupnik Philipa Morrisa kaže: “Crno tržište je jako značajno. To je vrlo snažno tržište.”
Ali, postoji još važnije tržište za duhanske gigante — ne samo rase ili skupine nego cijele nacije!
[Istaknuta misao na stranici 7]
“Cigareta je bila poput prijatelja”
[Okvir na stranici 9]
PUŠENJE i Buergerova bolest
Nedavni slučaj iz Kanade, o kojem izvještava Maclean’s, pokazuje da se još jedna bolest može pripisati pušenju. Roger Perron počeo je pušiti sa 13 godina. U 27. godini obolio je od Buergerove bolesti i morali su mu amputirati nogu ispod koljena. Upozorili su ga da će se bolest ponovo pojaviti ukoliko nastavi s pušenjem. Maclean’s izvještava: “Ali Perron se nije obazirao na upozorenje, i 1983. godine liječnici su mu morali amputirati i drugu nogu. Nakon toga je Perron . . . konačno prestao pušiti.” Sada on tuži jednu duhansku kompaniju zbog nanesene štete.
Što je Buergerova bolest? “Najčešće se javlja kod muškaraca koji puše. Bolest karakterizira upalna reakcija arterija, vena i živaca, što dovodi do zadebljanja stijenki krvnih žila uslijed infiltracije bijelih krvnih stanica. Prvi simptomi su obično modrice na koljenu ili prstu i osjećaj hladnoće u oboljelom udu. Budući da su i živci upaljeni, može se pojaviti oštra bol i stezanje malih krvnih žila koje kontroliraju ti živci. Prekomjerno aktivni simpatički živci također mogu prouzročiti prekomjerno znojenje nogu, iako su stopala hladna . . . Ishemijski čirevi i gangrena uobičajene su komplikacije uznapredovale Buergerove bolesti.
Uzrok Buergerove bolesti je nepoznat, ali budući da se uglavnom pojavljuje kod mladih muškaraca koji puše, misli se da je to reakcija na nešto što sadrže cigarete. Glavni način liječenja sastoji se u tome da se prestane pušiti” [naglašeno od nas] (The Columbia University College of Physicians and Surgeons Complete Home Medical Guide).
[Okvir na stranici 9]
PUŠENJE i srčani udari
“Iako je većina ljudi sasvim svjesna povezanosti između pušenja i raka pluća, kao i drugih plućnih bolesti, mnogi još uvijek shvaćaju da je pušenje i glavni faktor rizika kod srčanog udara. Izvještaj načelnika zdravstvene službe SAD u vezi pušenja i zdravlja procjenjuje zapravo da je 225 000 smrtnih slučajeva u Amerikanaca svake godine prouzročenih kardiovaskularnim oboljenjima direktno povezano sa pušenjem — što je daleko veći broj od smrtnih slučajeva uslijed raka ili plućnih oboljenja koja se pripisuju pušenju.
Pušači često pitaju da li cigarete koje sadrže niske doze katrana i nikotina smanjuju rizik za kardiovaskularne bolesti. Izgleda da odgovor glasi ‘ne’. Neke filter cigarete ustvari povećavaju količinu ugljičnog monoksida koji se udiše i tako ih čine opasnijima za srce nego što su to cigarete bez filtera” [naglašeno od nas] (The Columbia University College of Physicians and Surgeons Complete Home Medical Guide).
[Slika na stranici 8]
Reklame za cigarete ciljaju na žene i uspijevaju