Zašto ljudi puše i zašto ne bi trebali pušiti
Glad u Africi ispunila je naslovne stranice novina u 1985. godini, no pušenje je ubilo preko dva milijuna ljudi. Glad je imala veliki odjek i pokrenula je svijet na akciju, ali pušenje nije izazvalo ni najmanju buru. Zaustaviti korištenje duhana bio bi najveći bankrot svih vremena, no nemoj čekati da se to desi. Moćne sile rade protiv toga.
PUŠENJE je postalo epidemijom svjetskih razmjera. Preko milijardu ljudi popuši bilijun cigareta godišnje. Godine 1964. je C. Everett Koop, vodeći kirurg u SAD, upozorio na opasnosti pušenja. Otada je postotak američkih pušača opao, ali je upotreba duhana porasla za 20 posto. Korištenje duhana u svijetu je poraslo za 75 posto. U razvijenim zemljama je ono dostiglo epidemijske razmjere, a u zemljama u razvoju u naglom je porastu. Bolesti povezane s pušenjem oduzimaju svake godine milijune života. Pet posto od svih smrtnih slučajeva u svijetu povezao je s duhanom. U Evropi i SAD taj postotak iznosi 20%, a u Kanadi 17%.
Vrhunska ironija i tragedija svega toga je istina koju je u vezi pušenja objavila Svjetska zdravstvena organizacija WHO (World Health Organization): “To je najvažniji zdravstveni problem u svijetu koji se može spriječiti”, Zašto, dakle, ljudi i dalje puše i žanju smrtonosnu žetvu duhana? Očito je, zbog čega to ne bi trebali činiti. No, zašto to ipak čine, to je malo dublja stvar.
Jedan bogato dokumentiran izvještaj kojeg je u siječnju 1986. objavio Svjetski institut u Washingtonu, D. C., iznosi gornje podatke i dodaje: “Duhan ubija 13 puta više Amerikanaca negoli to učine teške opojne droge, te osam puta toliko, koliko ih pogine u automobilskim nesrećama”. Duhan svake godine ubije više Amerikanaca, nego što ih je poginulo u II svjetskom ratu. Taj izvještaj također primjećuje: “Vlade provode skoro ratne operacije protiv proizvodnje marihuane i opijuma ili njihovog transportiranja, ali ne i protiv duhana, daleko smrtonosnije biljke”.
Što nauka više napreduje, to se više pokazuje smrtonosnost duhana. Svake godine preko dva milijuna pušača umire od srčanih oboljenja, raka pluća i emfizema. Pušačevo srce radi teže od nepušačevog. Ono ima prosječno osam do deset otkucaja više u minuti tokom dana a tri do pet otkucaja više za vrijeme spavanja. Jedno istraživanje koje je objavljeno u časopisu Science kaže slijedeće: “Pušenje duhana samo po sebi je najveći poznati uzrok raka u SAD, a doprinos duhana svim smrtnim slučajevima uzrokovanim rakom procjenjuje se na 30 posto”. U tih 30 posto uglavnom spada rak pluća. U Južnoafričkoj Republici je neki ovisnik, koji je popušio 90 cigareta dnevno, oštetio time očni živac i na taj način oslijepio — postao je žrtvom duhanske ambliopije — slabovidnosti.
Oslobođene za ropstvo?
Suvremene žene, koje su sada oslobođene, puše više i žanju veću žetvu. Nekad je bio rak dojke najveći ubojica američkih žena — danas je to rak pluća. Od 1950. godine vrtoglavo je porastao za 500 posto; prošle godine je uslijed njega umrlo 38 000 žena. Kod žena su također raširena oboljenja srca. Pušenje napada srce i cirkulaciju, te svake godine oko 800 000 žena ima srčane napade ili srčane udare. Žena s kroničnim bronhitisom koje puše ima oko milijun slučajeva više nego muškaraca. Kemikalije iz duhanskog dima prouzrokuju genetska oštećenja, koja mogu izazvati rak kod trudnih žena i njihovih fetusa. Jesu li današnje žene oslobođene? Možda, ali oslobođene da bi robovale duhanu, jednako kao i njihovi muški istovrsnici.
Da bi smanjili opasnost, neki pušači prelaze sa cigareta na lulu ili cigare. Prosinca 1985. je Journal of the American Medical Association (časopis Američkog medicinskog udruženja) i taj san pretvorio u dim. Duhan koji se koristi u lulama i cigaretama sadrži više nikotina, više kanceroznog katrana (koji prouzročuje rak) i stvara više plinova ugljičnog monoksida od duhana koji se koristi u cigaretama. Istraživanj pokazuju da mnogi, naročito tinejdžeri, vjeruju da je duhan za šmrkanje sigurna alternativa za cigarete. Ali, nije tako. Prošle godine je u SAD neki 19-godišnjak umro od raka usne šupljine. Njegova majka je pred kongresnim podkomitetom izjavila da je on počeo ušmrkavati duhan u dobi od 12 godina i nije htio prestati, jer na omotu tog duhana nije bilo upozoravajuće etikete i sportaši su ga reklamirali.
Kad žvačete ili usisavate navlažen duhan kojeg držite između obraza i desni, vi u stvari izazivate rak, oboljenje desni i ovisnost o duhanu. Rak se razvija na mjestu gdje duhan dodiruje obraz i desni, a malignost se širi često i na druge dijelove tijela. Takav duhan sadrži 20 ili više kancerogenih nitrosamina i policikličkih aromatskih hidrokarbonata, koji prouzročuju rak. Izvještaj Svjetskog instituta kaže da je u posljednjih 20 godina upotreba duhana za žvakanje i šmrkanje porasla za 40 posto, uz odgovarajući porast broja slučajeva raka usne šupljine.
Žrtve tuđeg dima
Pušači ne ugrožavaju samo svoje vlastito zdravlje, nego i zdravlje drugih. Više od deset studija prošle godine je pokazalo da pasivno pušenje — udisanje dima tuđih cigareta — uzrokuje rak pluća kod supružnika koji ne puše. Istraživanje provedeno u Japanu, Zapadnoj Njemačkoj, Grčkoj i Sjedinjenim Državama pokazuju da “supružnici pušača imaju tri puta veću vjerojatnost da će dobiti rak pluća, nego supružnici nepušača”. Neka studija je “procijenila da pasivno pušenje uzrokuje više smrtnih slučajeva uslijed raka u SAD, nego što je to čine svi industrijski zagađivači zraka”. Kanadski znanstvenici su izvijestili da ne postoji sigurna granica pasivnog pušenja. U takvom dimu ima oko 50 poznatih karcinogena i 3800 kemijskih sastojaka”. Neki medicinski časopis piše: “Što je više pušača s kojima netko živi, to je veći rizik od raka”.
A nije samo ispuhivanje dima ono što zagađuje zrak drugih. Između takvih ispuhivanja uzdiže se nepročišćeni dim sa cigareta, koje se drže u ruci ili koje leže u pepeljari. Taj dim je odgovoran za 85 posto dima koji se nalazi u prostoriji gdje se puši. On sadrži takve nadraživače kao što su formaldehid, amonijak, akrolein, nitrooksid, hidrokarbonati i složene tvari. Time obližnji nepušači udišu oko 50 posto više kancerogena, koji izazivaju rak.
Djeca, čiji roditelji puše, više pate od prehlade, gripe, bronhitisa, astme i upale pluća. Djeca čije majke puše imaju smanjenu sposobnost učenja. Istraživanja su pokazala da ona čitaju polaganije, a u školi mogu zaostajati po nekoliko mjeseci za djecom nepušača. Majke, koje puše dvaput češće rađaju djecu koja su ispodprosječne težine nego majke, koje ne puše. U Indiji 39 posto žena žvače duhan. Posljedice toga su bebe ispodprosječne težine. Časopis The Harvard Medical School Health Letter od srpnja 1985. godine ovako je zaključio svoj članak pod naslovom “Posljednji dahtaj?”: “Pušači bi trebali shvatiti da, kad zapale u prisutnosti svoje djece, to je zapravo jedan ne tako blagi oblik zlostavljanja djece”. A isto tako i zlostavljanja svih drugih koji su oko njih.
Zašto ljudi počinju pušiti?
No, kad imamo u vidu sve ovo, pitamo se zašto ljudi uopće počinju pušiti? Većina počinje pušiti još u tinejdžerskim godinama. Oni su posebna meta reklamiranja duhana, premda to proizvođači opovrgavaju. Ti proizvođači ne ciljaju na mlade s mnogo riječi, nego je njihov pristup profinjen i uspješan. Neki crtani film ovako oponaša njihove reklame: “Mi proizvođači duhana ne želimo da vi djeca pušite, ako ne želite izgledati poput odraslih”. Njihove reklame su upakirane u omiljene mamce, koji privlače omladinu: sportska kola, skijanje na vodi, surf-skijanje na dasci, kauboji, atlete, muškarčine i zavodljive žene — sve samo mladi, lijepi i veseli ljudi koji se zabavljaju. Poštenije bi bilo da se prikažu bolnice i groblja — no, tako se ne bi prodalo cigarete.
Mariel Hemingway, idol mnogih mladih ljudi, uznemirena je što tinejdžeri puše. Ona kaže: “Pretpostavljam da je to određena vrsta pobune, ali je glupa. Kad god vidim mlade ljude da puše, ne mogu a da ne kažem: ‘Pa zašto ti pušiš? Odrastao si u društvu u kojem se zna da je to smrtonosno!” Onaj tko puši, međutim, ističe se u svom društvu kao hladnokrvan, odrastao, produhovljen. Kad puše, tinejdžeri se osjećaju neovisnima, dok zapravo kapituliraju pred pritiscima svojih vršnjaka. Njima isto tako manipuliraju i proizvođači duhana. Ti proizvođači znaju da im budućnost leži u toj omladini. Kad ih se načini ovisnicima u njihovim mladim godinama, oni će vjerojatno biti dobre mušterije za čitav život.
Federalni zakon u SAD već zabranjuje reklamiranje cigareta na televiziji i radiju, ali u studenom 1985. je Američko medicinsko udruženje zatražilo “da se ta zabrana proširi i na sve druge duhanske proizvode i na — sve medije.” Odmah su se javili povici protesta iz duhanske i reklamne industrije. Time bi bila povrijeđena njihova prava iz Prvog amandmana ustava u vezi slobodnog trgovačkog govora! Budući da nisu uspjeli opovrći pitanja zdravlja, omladine i ovisnosti, proizvođači sada stvaraju nova sporna pitanja: njihova građanska prava i prava pušača. Na primjer, tvornica Philip Morris tvrdi: “Danas se može napadati to što ja pušim. Sutra će se možda napadati nečija prava da se moli ili da si odabere mjesto za život”. Pravo za koje su oni zapravo zabrinuti je “pravo” da se zarađuje novac prodajom droge.
Zašto je tako teško prestati?
Duhan sadrži nikotin. Nikotin je droga. Ona stimulira. Isto tako, ona izaziva ovisnost. Proizvođači duhana to opovrgavaju, ali vodeći kirurg u SAD, dr Koop, ukazuje na dr Williama Pollina, direktora Narodnog instituta za zloupotrebu droga, koji je rekao da je “nikotin droga koja izaziva najveću ovisnost u našem društvu”.
Milijarda pušača je ovisna o nikotinu. Malo će ih to priznati. ‘Ja mogu prestati kad god to želim’ to su jeftine riječi, koje se koriste kao psihološka utjeha. Kad jednom postaneš ovisan, veoma je teško odviknuti se. Milijuni pokušavaju, mnogi uspijevaju, ali više njih ne. U decembru 1985. je u jednoj studiji o duhanu i zdravlju vodeći kirurg u SAD izvjestio kako je jedna studija iz 1980. g. pokazala da je oko 60 posto pušača u SAD pokušavalo odlučno prestati pušiti. Međutim, više od 80 posto ih je ponovo propušilo tokom godina.
Prestati pušiti nije lako, ali je vrijedno borbe. Dakle, učini to. Učini to zbog sebe, zbog svog samopoštovanja, zbog svog zdravlja, zbog zdravlja svoje djece. Učini to također i radi drugih koji su oko tebe. Ovaj posljednji razlog je važan ako sebe smatraš kršćaninom. Ti moraš ljubiti svog bližnjeg. Ne može se reći da ga ljubiš ako mu zagađuješ zrak svojim otrovnim dimom (Matej 7:12; 22:39). Iz tog razloga korisnici duhana, koji su postali Jehovini svjedoci, prestaju s tom navikom, a Svjedoci koji su nekad prodavali duhanske proizvode više to ne čine.
Ne postoji lak način da bi se prestalo pušiti. Ako pušiš, ti si narkoman koji pokušava održati razinu nikotina. Oni koji su prestali pušiti znaju da nikotinska apstinencija (odmicanje) nije lagana. Međutim, milijuni slučajeva s duhanom povezanih bolesti godišnje snažan su poticaj da se prekine. Ali, za većinu pušača ti poticaji nisu tako jaki kao što je jaka ovisnost koja ih tjera da nastave. Stalno uzimanje (unošenje) nikotina, kako pokazuju nedavna istraživanja, može se usporediti s uzimanjem amfetamina, kokaina i heroina. Nikotin “zadovoljava tehničke kriterije droge koja izaziva ovisnost, kako pokazuju laboratorijska istraživanja, na taj način što utječe na funkcioniranje moždanih valova, na promjenu raspoloženja i služi kao biološka nagrada (nikotinski stimulans), koja izaziva neka ponašanja kako kod laboratorijskih životinja tako i kod ljudskih dobrovoljaca”.
Kad se pušačima dalo amonijev klorid, izlučivanje nikotina iz bubrega poveća se za šest puta. Oni su to nadoknadili tako što su pušili 20 posto više cigareta i tako su nadopunili razinu nikotina koja je bila potrebna organizmu. Članak u časopisu Science News pokazuje da zabrinuti pušači, koji prelaze na cigarete s niskim postotkom katrana “nadoknađuju to tako što udišu dublje i više dima”. Članak kaže da “ova samoregulacija razine nikotina može predstavljati daljnji dokaz da nikotin dovodi do fizičke ovisnosti. Zanimljivo je da su laboratorijska proučavanja pokazala da uzimanje nikotina intravenozno također izaziva stimulans i stoga uklanja potrebu za pušenjem.
Koji je najbolji način da se prekine s navikom pušenja? Slijedeći citati iz časopisa Health od veljače 1986. odražavaju općenito mišljenje: “Vlastita motiviranost je jedina stvar koja će spasiti pušača”. “Ne postoji čarobna pilula kojom ćete moći prestati pušiti”. “Svaki dan netko prestaje pušiti — čak i oni koji su jako ovisni o nikotinu i toj navici”. “Naglo prestajanje (odjednom) nije nikad nikoga ubilo i izgleda da je to najbolji način da se prekine pušenje”. “U konačnoj analizi, većina stručnjaka za prekid pušenja savjetuje da se pokuša brzo prekinuti s tom navikom: prestati odjednom i izbaciti sve pepeljare. Kad poraste želja za cigaretom, treba prošetati psa, trčati, okupati se, otići u kupovinu. Drugim riječima, treba raditi sve drugo samo ne pušiti!”
Ako pušiš i želiš prekinuti, poslušaj ove savjete iskusnih stručnjaka. Ako to nije dovoljno, poslušaj još važniji savjet Isusa Krista, koji je rekao: “Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe” (Matej 22:39). Prestani zato što ljubiš sebe, i prestani zbog toga što ljubiš svog bližnjeg kao samoga sebe.
[Okvir na stranici 19]
Uvodni članak iz časopisa Journal of the American Medical Association pisao je slijedeće o onome što se u tom članku naziva duhanoizmom:
“Mi se kao društvo još nismo probudili da bismo shvatili ozbiljnost štetnosti po zdravlje duhana. Mi moramo shvatiti da je duhanoizam najsmrtonosnija ovisnost u SAD danas i da traži veću cijenu u ljudskim životima i dolarima nego kokain, heroin, SIDA, prometne nesreće, umorstva i teroristički napadi, sve to zajedno.”
Svrativši pažnju na troškove od milijardu dolara godišnje za borbu protiv raka, članak kaže slijedeće: “Ono što nedostaje je isto takav rat protiv uzroka raka. ... Trenutno se procjenjuje da građani ove zemlje gube živote uslijed duhanoizma u omjeru od 1000 dnevno”.
U vezi borbe protiv duhanoizma i njegovog zlokobnog utjecaja na “rak, emfizem pluća, te kardiovaskularne bolesti”, uvodni članak preporučuje slijedeće: “Trebalo bi povećati porez na prodaju duhana da se izjednače troškovi koje društvo ima radi upotrebe duhana. Ako svaka kutija cigareta košta naše društvo i našu ekonomiju (sve nas) više od 2,60 dolara, tada bi se od onih koji žele pušiti trebalo zahtijevati znatno smanjenje državnih subvencija za uzgajanje duhana ... Oznake upozorenja se moraju nalaziti na svim duhanskim proizvodima ... Reklamiranje duhana mora se izbaciti iz svih javnih medija ... Poznate ličnosti i filmadžije ne bi trebali romantizirati pušenje”.
Uvodni članak zaključuje: “Vrijeme je za jasno sagledavanje i hrabrost. Bojni redovi su formirani. Čuje se zov trube”. — JAMA, 11. 4. 1986.
[Slika na stranici 17]
Smrtnost u Evropi i SAD 20% zbog pušenja
Smrtnost u svijetu 5% zbog pušenja
Smrtnost u Kanadi 17% zbog pušenja
[Slika na stranici 18]
Zbog pušača, koji su zatočeni nikotinskom ovisnošću, trpe i nedužne žrtve