Mladi pitaju:
Kako da nadvladam osjećaj rasne predrasude?
Istraživači u Sidneyu, u Australiji, napravili su anketu sa grupom djece raznih rasa od 9-13 godina starosti i dopustili im da izraze svoje osjećaje prema ljudima drugih rasa. Iako su neki mali australski bijeci pokazali predrasude prema manjinama, “i djeca iz svih etničkih skupina pokazala su predrasude prema drugim etničkim skupinama baš kao i australska djeca, a možda čak i više” (“The Journal of Psychology”).
MLADI nisu imuni na rasne predrasude. “U mojoj školi”, kaže 17-godišnja Lucy, “većina bijele djece jede u jednoj blagovaonici, a crne u drugoj.”
Kako ti gledaš na ljude drugih rasa? Iako možda u svom srcu znaš da su predrasude bezumne, nepoštene i zaostale, još uvijek nekako nisi na čisto u vezi toga. Istraživači Jane Norman i Myron Harris primjećuju: “Većina djece bijelaca i ne-bijelaca slaže se da ne žele imati predrasude. Ali, često se jedni prema drugima odnose ratoborno i s nepovjerenjem. Također su svjesni da će prijatelji i roditelji možda biti neprijateljski raspoloženi ukoliko oni previše prekorače rasne granice i ostvare bliskije kontakte.” Slične rasne napetosti postoje u mnogim zemljama.
Osjećaji nelagode u vezi pripadnika drugih rasa mogu zahvatiti i mlade kršćane koji su poučeni da nije ispravno gajiti predrasude. Možda žive u područjima u kojima je doticaj s drugim rasama ograničen ili gdje postoje velike rasne napetosti. Međutim, odakle potječu osjećaji rasne pristranosti?
Rasne predrasude na djelu
Imati predrasude znači unaprijed prosuđivati. Dakle, onaj tko ima rasne predrasude prosuđuje druge bez dokaznog materijala. Zaključuje da svaki pripadnik neke rase automatski posjeduje određene nepoželjne navike, karakterne crte ili stavove. On gaji tu pristranost i unatoč očiglednim činjenicama koje pobijaju njegove predodžbe. Naprimjer, on možda vjeruje da su svi članovi određene skupine ‘lijeni’ ili ‘neinteligentni’. Suočen s nekim iz te skupine tko je marljiv — ili čak nadaren, slavan — zaključuje da takva osoba sigurno predstavlja “izuzetak”. Nažalost, on ne zamjećuje individualne osobine.
Međutim, predrasuda nije urođena stvar. U djelu The Encyclopedia of Human Bahavior (Enciklopedija ljudskog ponašanja) stoji: “Promatranja izvršena po čitavom svijetu pokazuju da se djeca nepristrano igraju s pripadnicima drugih etničkih skupina, te ili nisu svjesna očitih tjelesnih razlika ili ih prihvaćaju sasvim normalno.” Enciklopedija nastavlja: “Do predrasuda u potpunosti dolazi učenjem, i stječu se u prvom redu kroz saobraćanje s drugim ljudima.” Izgleda da su roditelji, učitelji i vršnjaci sredstvo prenošenja rasnih pristranosti. Povremeno neugodna iskustva s pripadnicima drugih rasa samo ojačaju tu predrasudu.
Mnogi od nas, dakle, nesvjesno usvajaju stavove i poglede koji predstavljaju predrasudu. A često je potrebno doista veliko samoispitivanje da bi netko iskreno mogao spoznati takve osjećaje kod sebe. Naprimjer, možda imaš prijatelje koji pripadaju drugoj rasi. Ali, da li iza njihovih leđa praviš uvredljive, rasno usmjerene primjedbe? Da li, kad razgovaraš s tim prijateljima, stalno ističeš pitanje rasa, tako da se uvijek vraćaš na temu rasnih razlika ili da pričaš neukusne, omalovažavajuće šale? U knjizi The Nature of Prejudices (Priroda predrasuda) primjećuje se: “Iako su šale naizgled prijateljske, ponekad mogu prikrivati istinsko neprijateljstvo.” Nadalje, osjećaš li se u neprilici ili neugodno u javnosti s prijateljima druge rase? Da li automatski pretpostavljaš da pripadnici druge rase posjeduju određene talente — ili mane?
“Jako se ljutim na sebe zato što imam takve osjećaje”, žali se jedna mlada osoba koja je iskreno sagledala svoje predrasude “ali nikako ih ne mogu ugušiti.”
Kako Bog gleda na rase
Veliki korak u svladavanju tog problema je već taj što ga se zapaža. A pomaže i to da se razumije kako Bog gleda na različite rase. Pogledajmo, naprimjer, situaciju koja se odvijala još u prvom stoljeću. Stalne rasne napetosti između Židova i pogana utjecale su i na kršćansku skupštinu. Jednom je prilikom apostol Petar podlegao pritisku okoline i ‘počeo se povlačiti i kloniti’ od poganskih kršćana, te je čak odbio jesti s njima. Kad je apostol Pavao to uvidio, nije se složio s Petrom, nego “mu se u lice suprotstavio jer je zavrijedio osudu.” Rasne predrasude nisu se smjele tolerirati među kršćanima. Kao što je rekao apostol Pavao: “Bog ne gleda na čovjekovu vanjštinu” (Galaćanima 2:6, 11-14, ST).
U Djelima apostolskim 10:34, 35 (NS) dodaje se: “Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv čovjek koji ga se boji i vrši pravednost.” Istina je da neka rasa može imati drugačiju boju kože, crte lica ili drugačiju kosu od tvoje. Ali, budući da je Bog ‘od jednog čovjeka načinio svaki ljudski narod’, zadivljujuća raznovrsnost među rasama Božje je djelo! (Djela apostolska 17:26). Nadalje, Bog ne osuđuje prehranu, muziku, način oblačenja, govor i ukrašavanje koje je različito od rase do rase. Tako apostol Pavao, dok je djelovao među ne-Židovima, nije s prezirom gledao na njihove navike, iako su mnoge nesumnjivo bile suprotne njegovom židovskom odgoju. Pavao kaže: “Onima koji su bez zakona [ne-Židovima] bio sam kao bez zakona [pokazujući poštovanje prema njihovim običajima]” (1. Korinćanima 9:21).
Dakle, onaj tko gaji mržnju ili prezir prema ljudima druge rase jednostavno ne može ugoditi Bogu.
Nadvladati osjećaje
Ipak, riješiti se osjećaja koji već dugo postoje nije lako. Od pomoći može biti ako se o tome razgovara s bliskim prijateljem ili roditeljem. Od pomoći također može biti biblijski savjet da se ‘raširimo’ u svom ophođenju s drugima (2. Korinćanima 6:12, 13). Ako je moguće, ne ograničavaj svoje druženje na osobe svoje rase, kulture i društvenog položaja. The Encyclopedia of Human Behavior kaže: “Druženje i razgovor omogućuje pojedincima da se upoznaju i razumiju, a često se dešava da na taj način promijene stav jednih prema drugima”.
Mladić po imenu Chris, koji je živio u gradu u kojem su prevladavali bijelci, priznaje to: Nisam odgajan s predrasudama”, kaže on, “ali kad sam išao u srednju školu stalno sam bio na meti crnih momaka. Stekao sam dojam da oni samo stvaraju nevolje. Počeo sam ih se bojati. A pošto je dio grada u kojem su živjeli bio sav razrušen, zaključio sam da su crnci lijeni.”
Chris je, međutim, počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kad je saznao kako Bog gleda na tu stvar, njegovo se gledište počelo mijenjati. Kasnije je Chris počeo služiti u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u Brooklynu, u New Yorku, i određen je da služi u rasno miješanoj skupštini. “Sada sam se izravno suočio s tim problemom. Ali, počeo sam ih posjećivati kod kuće i jesti s njima.” Posljedica toga bila je dobra: “Shvatio sam da su isti kao i svatko drugi.”
Da, u kršćanskoj skupštini nalaze se ljudi “iz svakog naroda i plemena i puka i jezika” (Otkrivenje 7:9, NS). Upoznaj neke od njih. Zapazi kako, unatoč različitom porijeklu, uspijevaju surađivati u jedinstvu na način koji se dopada Bogu. Prestani na ljude gledati kao na pripadnike raznih skupina; upoznaj ih kao osobe, dopusti da svatko dokaže svoje djelo (Galaćanima 6:4). Saberi se i primijeni zlatno pravilo: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Matej 7:12, ST). Ako u tebi prevladavaju osjećaji nadmoćnosti, trudi se u molitvi primijeniti biblijski savjet da druge smatraš većima od sebe (Filipljanima 2:3).
Naravno, tvoja negativna gledišta nisu se pojavila preko noći, pa vjerojatno tako neće ni nestati. Ali, vremenom i marljivim trudom, zajedno sa ustrajnošću, osjećaj predrasude može se nadvladati.
[Okvir na stranici 14]
Je li crna rasa prokleta
Neki su pokušali opravdati svoje predrasude time što su tvrdili da je Bog prokleo crnu rasu. Međutim, takvo što nije zapisano u Bibliji. Istina je da se u 1. Mojsijevoj 9:25 (ST) kaže: “Nek je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek bude.” Međutim, taj često citirani stih ne govori ništa o boji kože. Osim toga, crna rasa vjerojatno potječe od Kanaanovog brata Kuša (1. Mojsijeva 10:6, 7; vidi Izaija 43:3, gdje se ime Kuš odnosi na afričku zemlju Etiopiju.) Kanaanovi potomci bili su očito svijetle puti, a ne crnci.