Nosioci virusa AIDS-a — koliki će pomrijeti?
KAD je 1981. prvi puta izoliran virus AIDS-a, zdravstveni radnici su procijenili da će 5 do 10 posto onih koji imaju virus dobiti bolest i umrijeti. No, pokazalo se da virus ima dugi period inkubacije. Može potrajati pet i više godina prije nego simptomi postanu vidljivi.
Sada, kad su stekli osam godina iskustva, neki zdravstveni radnici procjenjuju da će se kod 40 ili 50 posto ili više onih koji nose virus AIDS-a razviti bolest i da će umrijeti. U izvještaju AIDS i treći svijet stoji: “Kaže se da kompjuterski model predviđa da će se kod 50% nosilaca HIV-a potpuno razviti AIDS u roku od pet godina, a kod 75% u roku od sedam godina.” (Izraz HIV dolazi od riječi “Human Immunodeficiency Virus” [Virus pomanjkanja ljudske imunosti], a to je virus AIDS-a.)
U toj se publikaciji nadalje kaže: “Mnogi medicinski stručnjaci, kao i većina virologa, sada smatraju da će se stopa smrtnosti među nosiocima HIV-a vrlo približiti brojki od 100% ... Vjerovanje da će oni na kraju umrijeti temelji se na činjenici da se svake godine kod sve više ljudi koji su uhvatili virus prije tri, četiri ili pet godina sada doista razvija bolest. A djelomično se to vjerovanje bazira i na proučavanjima samog virusa.” Naravno, to su procjene. Samo će vrijeme pokazati da li će se one doista ostvariti.
Dr. Anthony Faucim istraživač na Nacionalnom zdravstvenom institutu u SAD, kaže da se kod oko 90 posto onih koji su pozitivni na antitijela HIV-a u roku od pet godina pojavi neka vrsta oštećenja imunološke funkcije.
Čak ako i od 50 do 100 milijuna onih za koje se predviđa da će u skoroj budućnosti biti nosioci tog virusa umre “samo” 50 posto, to znači da će negdje u sljedećem desetljeću biti na milijune smrtnih slučajeva godišnje. Iz jednog izvora dolazi procjena da će samo u Africi biti na desetke milijuna smrtnih slučajeva.
Uspoređen s ratom
Posljedice pošasti AIDS-a u gubicima života, društvenoj šteti i financijskim troškovima uspoređuju se s posljedicama velikih ratova.
Naprimjer, u SAD je već umrlo oko 40 000 ljudi. Kaže se da će zaraženo biti njih još milijun do dva milijuna. Procjenjuje se da samo u New Yorku između 250 000 i 400 000 stanovnika ima virus. U nekim dijelovima grada AIDS je postao najzaraznije oboljenje novorođenčadi.
Iako se stopa porasta kod nekih visoko rizičnih skupina u SAD usporila i još nije došlo do eksplozije AIDS-a među heteroseksualcima, čega se pribojava, broj smrtnih slučajeva ipak će u bliskoj budućnosti biti visok. Američki centar za kontrolu bolesti u Atlanti procjenjuje da će do kraja 1991. 200 000 Amerikanaca pomrijeti od AIDS-a. Očekuje se da će u jednoj godini, 1991, pomrijeti više od 50 000. A do kraja 1992 — za samo četiri godine — možda će više Amerikanaca pomrijeti od AIDS-a nego što ih je pomrlo u prvom svjetskom ratu, korejskom ratu i vijetnamskom ratu zajedno.
Časopis The Futurist kaže: “AIDS bi krajem ovog stoljeća mogao pobiti više ljudi nego što ih je pobijeno u svim našim ratovima (naroda)”.
Predviđaju se nevjerojatni troškovi. Procjenjuje se da u SAD iznose 50 000 dolara ili više godišnje po svakom pacijentu. Dakle, u godinama koje dolaze godišnje će se zahtijevati milijarde dolara za plaćanje pacijentove skrbi. Neki se pribojavaju da sistemi zdravstva neće moći izlaziti na kraj s brojem pacijenata ili s troškovima.
Još gore je u Africi
U Africi je možda samo nekoliko ratova učinilo ono što sada čini AIDS. Britanski list New Scientist primjećuje: “AIDS neobuzdano juri Afrikom.” U jednom je članku u danskom Politikenu stajalo: “Glavni službenik Ugande za pitanje AIDS-a kaže: ‘Ukoliko se nešto ne promijeni, svaki će drugi odrasli stanovnik Ugande biti pozitivan na HIV u 2000. godini.’ Skoro polovica svih slučajeva AIDS-a u Africi su žene u godinama za rađanje. U Ruandi su jedan od svakih pet slučajeva AIDS-a djeca. U Zambiji će se ove godine roditi 6 000 beba s AIDS-om. Među 800 prostitutki ispitanih u Najrobiju, njih 9 do 10 zaraženo je HIV-om. A te žene spavaju prosječno godišnje s 1000 mušterija.”
“Ako nešto ne učinimo, kontinent će umrijeti”, kaže belgijski stručnjak Peter Piot. Jonathan Mann, koji predvodi kampanju WHO-a, kaže: “Alternativa bi bila dati se na Afriku, kad svijet ne bi bio jedina planeta. Ali, epidemiju se ne može zaustaviti ni u jednoj zemlji prije nego što je se zaustavi u svima.”
Zato mnogi autoriteti s područja medicine smatraju da je svjetska katastrofa AIDS-a već počela. Generalni sekretar UN Javier Pérez de Cuéllar naziva to “svjetskim sukobom” koji “nam prijeti svim posljedicama rata”.
Na neki način to je gore nego rat. Zašto? Jer nema kraja na vidiku, slučajeva ima sve više, a “pogođeni” se ne oporavljaju.
[Istaknuta misao na stranici 5]
‘Mnogi sada smatraju da će se stopa smrtnosti među nosiocima HIV-a vrlo približiti brojki 100 posto’
[Istaknuta misao na stranici 5]
“AIDS bi krajem ovog stoljeća mogao pobiti više ljudi nego što ih je pobijeno u svim našim ratovima”