Muzičar koji je odabrao pravu harmoniju
“Probudi se!” intervjuira jednog poznatog muzičara iz Savezne Republike Njemačke
Hans, zašto si postao muzičar?
Još kao dijete oduševljavao sam se slušanjem muzike. Krajem 1950-ih godina bio sam oduševljen sviranjem gitara instrumentalne grupe The Shadows i The Ventures. U 11. godini počeo sam uzimati satove gitare.
Kasnije sam se zainteresirao za klasičnu gitarsku muziku i počeo sam je studirati kad sam imao 18 godina. Godine 1971. dao sam zadnje ispite i tako postao učitelj muzike. Tri godine sam poučavao mlade i davao satove na konzervatoriju. Tek tada sam počeo profesionalno svirati “ležernu” glazbu.
Pukim slučajem je instrumentalna kompozicija “Verde” koju sam svirao na gitari postala hit preko noći.
Kakvu ulogu igra muzika danas u tvom životu?
Još uvijek volim svirati i slušati muziku — i učim se živjeti s njom. Ali, sada, kao što već znaš, nešto sasvim drugo zauzima prvo mjesto u mom životu.
Kako je došlo do toga?
U januaru 1977. se našoj grupi pridružio novi bubnjar, Val. Čim smo saznali da je on Jehovin svjedok složili smo se da se ne uplićemo u njegovu vjeru, jer je religija osobna stvar.
Otišli smo na turneju i uskoro uvidjeli da se njegovi pogledi u vezi morala, pušenja i vjerskih praznika potpuno razlikuju od naših. To je dovelo do gotovo svakodnevnih živahnih razgovora. Val je odgovarao uz pomoć Biblije, i to je pobudilo moje zanimanje.
Kako si prije gledao na religiju?
Uvijek sam nekako vjerovao u Boga, ali nikad nisam svojom voljom odlazio u crkvu. Smatrao sam da se Bibliju može razumjeti samo onda ako se studira teologiju. Moja mi crkva, međutim, nikad nije mogla dati čvrst temelj za vjeru, a svećenici su me razočarali.
S druge strane, Val je zaista odgovorio na moja pitanja. Na primjer, kad god sam prije pitao odakle je Kain uzeo ženu nikad nisam dobio zadovoljavajući odgovor. Objašnjenje da je Kain oženio jednu od svojih sestara zadovoljilo me (1. Mojsijeva 4:17; 5:4).
Val me upoznao s Biblijom i ja sam je odmah počeo čitati. Čitao sam i biblijske publikacije koje mi je dao, a zatim sam ga počeo obasipati pitanjima. Rekao sam svojoj ženi Birgiti kakve divne stvari učim i ona se na moju radost pridružila našem redovitom biblijskom studiju. To je bilo krajem 1977.
Biblijski studij je, dakle, bio vrlo koristan?
Da, zaista. Otvorile su mi se oči i pronašao sam odgovor na jedno važno pitanje o kojem sam često razgovarao sa svojim prijateljima. Nikad nismo pronašli zadovoljavajući odgovor. Svatko je od nas izgradio svoju vlastitu životnu filozofiju.
Najviše me mučilo to što se rodiš, radiš, postigneš nešto i onda umreš. No, je li to sve? Kakav je onda smisao života? Neki se mladi ljudi, na primjer, razbole prije nego što su uopće počeli u potpunosti živjeti. Naravno, mnogi se ljudi tješe nejasnom nadom da nešto ima poslije smrti. Ali, to je slaba utjeha. Pored toga, vidio sam da ljudi nemaju načina da riješe situaciju neprijateljstva koja vlada među supersilama, a isto tako ni neprijateljstvo među pojedincima.
Duboko me se dojmilo kad sam shvatio koliko se može naučiti iz Riječi Božje, koja je napisana u našu korist. Ona ne nudi nejasnu nadu, nego sigurnu i dobro utemeljenu nadu. Proučavanje Biblije mi je pomoglo da ne postanem očajan zbog svjetskih problema, nego mi je zapravo pomoglo da uvidim kako da s njima iziđem na kraj.
Budući da je Val živio daleko, on je kasnije uredio da nas posjećuje bračni par Gerhard i Barbara koji su živjeli u blizini. On je bio muzičar poput mene. Povremeno sam sretao Gerharda prije dok sam radio u studiju, ali sada sam bio zadivljen kad sam vidio koliko se promijenio.
Kako se promijenio?
Sjećam se da je Gerhard bio pop muzičar s dugom kosom, divljeg izgleda lica, povremeno je uzimao drogu i živio raspuštenim životom. Sada se potpuno promijenio, tako da ga se skoro ne može prepoznati. Bio je miran, uravnotežen, te izgledao čisto i uredno. To je na mene ostavilo jaki dojam.
Odmah smo tri do četiri sata tjedno počeli proučavati Bibliju uz pomoć knjige Istina koja vodi do vječnog života. Budući da nisam pušio, nisam uzimao drogu i nisam vodio nemoralni život, mislio sam da ne trebam mnogo mijenjati svoj život. Međutim, kako sam upoznavao Boga, razumio sam da kršćani nisu dio svijeta koji je od njega otuđen, i to je izoštrilo moju savjest.
Što te toliko privuklo Jehovinim svjedocima?
Još uvijek se sjećam naše prve posjete Kraljevskoj dvorani. Ljudi su tamo bili toliko drugačiji od onoga na što sam navikao. Pozdravljali su jedni druge i odsijevali su ljubavlju i prijateljstvom — i harmonijom.
Još sam svjesniji toga postao na međunarodnom kongresu “Pobjedonosna vjera” koji je održan u Minhenu 1978. godine. I ovdje su prisutni bili obazrivi i pažljivo su slušali program. Odmah nakon kongresa trebao sam se profesionalno pojaviti pred sasvim “normalnom” bavarskom publikom. Tokom večeri su neki od prisutnih pod utjecajem alkohola izazvali tuču s noževima.
Još nešto je kod Jehovinih svjedoka bilo drugačije. U svjetu se velika huka pravi oko slavnih ličnosti. Gdje god sam se prije pojavio odmah se pronio glas: “To je Ricky King!” Ali, ovdje nije bilo tako. Mnogo mi je značilo to što su me oslovljavali mojim pravim imenom. Koristio sam se umjetničkim imenom koje sam registrirao u pasošu i na temelju kojeg sam mogao sklapati poslove samo u vezi s mojom profesijom.
S vremenom sam shvatio da su potrebne i druge promjene. Muzika mi je bila život. Sve se okretalo oko nje, a i moja supruga se prilagodila tom načinu života. Ah, sada sam shvatio da ne trebam biti toliko zaokupiran muzikom, da to nije najvažnija stvar u životu. Dalje smo napredovali i krstili se kao Jehovini svjedoci 1979. godine.
Možeš li nam iz vlastitog iskustva ispričati kakav utjecaj muzika ima na ljude?
Da. Muzika utječe na emocije i sklonosti i može ih pojačati. Neka vrsta muzike ima okrepljujući, opuštajući efekt na ljude i dovodi ih u prijateljsko raspoloženje. Ta vrsta muzike naglašava melodiju i harmoniju, a ne udaranje ritma.
No, uočio sam da “hard rock” muzika kod slušača stvara agresivno i nasilno raspoloženje, i to završava tučnjavom ispred bine. Udarački ritam te muzike potiče ljude da daju oduška svojim osjećajima.
Što misliš, što bi trebalo uzeti u obzir kod odabiranja muzike za slušanje?
Neke sam ploče bacio u smeće kad sam saznao da one unapređuju spiritizam i obožavanje đavla. Obično možete te ploče prepoznati po njihovom omotu i riječima pjesama.
Pogrešno je podcjenjivati utjecaj riječi pjesama. Pisci imaju za svaki ukus ponešto. Mlade muzičke grupe često komponiraju muziku koja se bazira na njihovim vlastitim problemima. To jako privlači mlade, koji često znaju riječi napamet. Riječi pjesama mogu ih ohrabriti da okuse “slobodu” zloupotrebe droge, alkohola, nemorala. Taj popustljivi trend danas je izgubio ponešto od svoje snage, budući da je potpuno uživanje “slobode” očito sa sobom donijelo svoje probleme.
I muzika za zabavu i ples može pobuđivati pogrešne želje. Izvođač pjeva o sreći i nježnosti, što kod slušača može izazvati dojam da to nedostaje njihovom partneru. Umjetnika se često identificira s onim što pjeva. Neki profesionalci koje ja poznajem su iz tog razloga pravi miljenici žena.
Kad netko uroni u taj svijet mašte, to može dovesti do toga da se idolizira izvođača. To može početi sasvim bezbolno tako da se zatraži autogram kao suvenir. No, neki su na umjetnika počeli gledati kao na svoj ideal, te su ga stavili na pijedestal i učinili ga svojim idolom. Možda vješaju slike te zvijezde na zid i počinju se odijevati i uređivati poput njega, i tako se odriču vlastite osobnosti. A kršćani trebaju imati na umu da obožavanje pripada jedino Bogu.
Kako uspiješ uskladiti profesionalne i kršćanske dužnosti?
Kad bih još uvijek morao zarađivati tako da idem na turneje s nekom grupom, tada više ne bih želio biti profesionalni muzičar. Kad sam prije morao tjednima putovati, zapazio sam da je pritisak svijeta postajao sve jači, te sam ostajao slabiji. Shvatio sam koliko su mi hitno potrebni tjedni kršćanski sastanci i druženje s ostalim kršćanima! Sad kad se moja situacija izmijenila, ja mogu preuzeti i dodatne odgovornosti kao starješina u mjesnoj skupštini Jehovinih svjedoka.
Sada komponiram i pišem kod kuće. Snimanje uslijedi kasnije u studiju. Ponekad se pojavljujem na pozornici na gala izvedbama, što znači da sam samo kratko vrijeme odsutan od kuće. Naravno, na Božić i za Novu godinu, kao i u vrijeme karnevala ne pojavljujem se na pozornici, iako muzičari najviše zarađuju u to vrijeme. Da sam stalno u pogonu, svirajući skoro svaku večer, to bi uništilo moju neprocjenjivu vjeru.
Vrlo sam radostan što sam pronašao biblijsku nadu u pravedni novi sustav, i želim tu nadu prenijeti što je moguće većem broju ljudi. Redovito idem u susjedstvu od kuće do kuće i nosim vijest Kraljevstva. Budući da si mogu organizirati vrijeme, oko podneva često vodim biblijske studije sa zainteresiranim osobama. Supruga i ja smo bili oduševljeni pomažući jednoj četveročlanoj obitelji da pronađe biblijsku istinu.
Kako gledaš na budućnost?
Kad god sam prije razmišljao o trci u naoružanju, gladi, zagađenosti okoline i drugim svjetskim problemima — i mislio da nema prave nade da se to promijeni — pitao sam se da li život ima uopće nekakav smisao. Sada na sve gledam drugačije, jer znam da Bog sve drži pod svojim nadzorom. Kako pokazuje Psalam 37:37, 38, budućnost onih koji su na Božjoj strani bit će “mirna”, a “bezbožnika će nestati sasvim”.
Riječi iz Otkrivenja 21:4 (NS) još uvijek me uzbuđuju: “I on (Bog) će otkriti svaku suzu s njihovih očiju. I smrti više neće biti, ni žalosti ni vike ni boli više neće biti. Što je prije bilo prošlo je”. To će značiti kraj bolesti i smrti, svega onoga zloga “što je prije bilo”. Zemlja će tada postati mirni raj.
Kao što je proučavanje Biblije unijelo u moj život pravu harmoniju, tako će Bog sva stvorenja dovesti u sveopću harmoniju mira. (Razgovor s Hansom Lingenfelderom.)
[Slika na stranici 12]
Moj život kao muzičara počeo se mijenjati 1977.
[Slika na stranici 14]
Hans (gitarist u sredini lijevo) uz svoju suprugu, raduje se druženju sa sukršćanima