Radovati se muzici — u čemu je ključ?
U ANTIČKOM svijetu vladao je golem nemoral i idolopoklonstvo. Stoga je apostol Pavao smatrao nužnim pružiti vrlo snažan savjet u vezi kršćanskog ponašanja. Skupštini u Efezu je napisao: “Ovo, dakle, govorim i svjedočim u Gospodinu, da ne hodite više kao što narodi hode u beskorisnosti svog uma, dok su im misli u tami i otuđeni su od života koji pripada Bogu, zbog neznanja koje je u njima, zbog neosjetljivosti njihovih srca” (Efežanima 4:17, 18, NS).
Nije li to isto tako dobar opis onoga što vidimo danas? U to je uključeno i područje muzike. Većina suvremene glazbe odraz je načina života koji je ‘otuđen od Boga’. Riječi pjesama često pokazuju ‘neosjetljivost srca’, u njima nema prijaznosti i suosjećanja.
Ali, Pavao je u svom savjetu otišao korak dalje, rekavši: “Oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti, da sa svom pohlepom čine nečistoću svake vrste (Efežanima 4:19, ST).
To ‘činjenje nečistoće svake vrste’ umnogome se odražava u današnjoj muzici. Tekstovi i glazba podilaze generaciji zagrezloj u seks, nasilje, drogu i zadovoljstva. Kako na sve to trebaju gledati kršćani? Pogledajmo daljnje Pavlove riječi: “A vi niste naučili takvog Krista, samo ako ste ga čuli i u njemu stojeći poučeni kako je u Isusu istina” (Efežanima 4:20, 21, ST).
Potrebna je ‘duhovna obnova’
Kako možemo ovaj savjet primijeniti u slučaju muzike koja odražava duh svijeta? Ako imamo “um Kristov”, tj. ako imamo duševni stav poput njega, mi nećemo željeti slušati muziku koja je “zemaljska, životinjska, demonska” (1. Korinćanima 2:16; Jakov 3:15, NS).
No, netko bi mogao upitati: ‘Kako da promijenim svoj glazbeni ukus?’ Ponovo nam Pavao pomaže, jer kaže: “Treba [vam] odložiti prošli način života, to jest staroga čovjeka, koga rastaču zavodljive požude, te se iz dana u dan obnavljati duhovno i umno” (Efežanima 4:22, 23, Raspudić).
Tu leži odgovor: duhovna i umna obnova. To uključuje mnogo više od našeg ukusa u muzici. Potrebno je preškolovanje, izgrađivanje mjerila i vrijednosti. To znači promjenu našeg načina razmišljanja, drugačiju postavku kriterija. A to znači na stvari gledati sa stanovišta Boga i Krista. Pavao to jasno izražava: “Bilo da jedete ili pijete ili bilo što drugo činite, sve činite na Božju slavu” (1. Korinćanima 10:31, NS).
Današnja muzika uglavnom ne donosi slavu Bogu. Upravo suprotno, ona prezire vrijednosti za koje se nalažu kršćani i za koje su mnogi bili spremni umrijeti u zatvorima i koncentracionim logorima. Zašto bismo onda trebali smatrati žrtvom ako načinimo promjene u našem glazbenom ukusu na taj način da ‘ne ljubimo svijet ili ono što je u svijetu’? (1. Ivanova 2:15-17).
Dobra glazba — u čemu je ključ?
Ako zbog svog obzira prema biblijskim načelima odbacujemo ponižavajuću muziku, čime je možemo zamijeniti? Pa, zašto ne bismo istraživali nova područja u muzici? Možda ćemo u njima više uživati i bit će nam draža od onih prijašnjih. Naprimjer, prijašnji rock muzičar rekao je o promjenama koje je poduzeo slijedeće:
“Morao sam uložiti napor da bih sa lakog rock zvuka prešao na prihvatljivu popularnu vrstu muzike i na dublju klasičnu muziku. Ali kad sam shvatio da je ta muzika sadržajnija i da se više ne mogu poistovjećivati sa duhom koji je većim dijelom izražen u današnjoj muzici, to je postajalo sve lakšim i sve me više zadovoljavalo. Odjednom mi je ta muzika postala dobra. Shvatio sam da sam mnogo propustio zbog svoje predrasude prema drugim vrstama muzike.”
Postoji velik dijapazon klasične muzike, kao i folk muzike i određenih vrsta moderne muzike koje imaju dobru melodiju, neiskvarene tekstove i ne izražavaju način razmišljanja suprotan biblijskim načelima. Ključ leži u tome da se pronađe i uživa u muzici koja neće loše utjecati na naše razmišljanje, muzici koja je ‘pravedna, čestita, na dobru glasu, kreposna i hvalevrijedna’ (Filipljanima 4:8).
Uloga muzike u kršćanskom životu
Za neke je način uživanja u dobroj muzici taj da pjevaju ili nauče svirati neki instrument. Veliko zadovoljstvo može proizaći iz solo ili skupnih izvedbi zajedno s obitelji ili prijateljima. Međutim, kao u svemu, potrebna je ravnoteža. Rekreacija ili opuštanje nikad ne bi trebalo dominirati kršćanskim životom. Kad bi se to dogodilo, čak bi i dobra muzika, zbog pretjeranosti, imala loše posljedice. Kršćanin bi u tom slučaju bio u opasnosti da postane ljubitelj zadovoljstava umjesto ljubitelj Boga (2. Timoteju 3:4).
Muzika je također sastavni dio našeg obožavanja Jehove. Azaf i njegova braća su u starom Izraelu pjevali: “Dajte hvale Jehovi; prizovite njegovo ime, objavite djela njegova među narodima! Pjevajte mu, spjevajte mu pjesmu, bavite se njegovim čudesnim djelima.” (1. Dnevnika 16:8, 9, NS). Da, muzikom se može slaviti Boga i ugoditi mu.
Melodije Kraljevstva koje koriste Jehovini svjedoci u svojim Kraljevskim dvoranama temelje se na biblijskim citatima, psalmima, molitvama i naukama. Zar se ne možemo i toj svetoj muzici snažno radovati? I zar ne bismo svoju radost trebali pokazati tako da te pjesme pjevamo osjećajno i oduševljeno? Zar čak i u prigodama kad smo izvan Kraljevske dvorane ne možemo svoj život uljepšati ovim divnim pjesmama zvanim Melodije Kraljevstva?
U orkestralnoj verziji tih pjesama svi izvođači su Jehovini svjedoci. Neki od njih su profesionalni muzičari koji sviraju u simfonijskim orkestrima. Drugi, uključujući spomenutog rock muzičara, talentirani su mladi ljudi koji se raduju mnogim vrstama pristojne muzike. Oni ne smatraju da su nešto izgubili zato što su odbacili muziku koja odražava zemaljske, demonske stavove. Njihov lijep primjer pokazuje da i mi, ukoliko se pri svom izboru damo voditi biblijskim načelima, možemo pronaći mnogo radosti u muzici, bilo svjetovnoj ili svetoj (Efežanima 5:18-21).