Što kaže Biblija?

Da li se tvoja religija dopada Bogu?

“NEKA svatko bude spašen na svoj način”, s ponosom je rekao pruski kralj Fridrih Veliki, misleći na religioznu toleranciju u svojoj zemlji. Danas, dva stoljeća kasnije, mnogi Nijemci vjeruju da se ove riječi temelje na Bibliji, pa ih navode kao dokaz da su različiti vjerski pravci samo različiti putevi do jednog te istog Boga.

No, pitajmo se: Zar ne postoji samo jedan Bog? Ako postoji, javlja se protupitanje: Zašto se na različitim putevima koji navodno vode k istom Bogu naučavaju tolike suprotnosti o njemu? Kako to spojiti sa činjenicom da on “nije Bog nereda, nego mira?” (1. Korinćanima 14:33).

Mnogo “bogova” i mnogo “gospodara”?

Točno je, doduše, da je kršćanski apostol Pavao rekao: “Tako mi znamo ... da nema Boga osim jednoga.” No, zapazimo da je rekao i slijedeće: “jer ako ima, bilo na nebu, bilo na Zemlji, takozvanih bogova — kao što zbilja ‘bogova’ i ‘gospodara’ ima mnogo, mi nemamo nego jednoga Boga oca” (1. Korinćanima 8:4-6, ST). Pavao je time nedvojbeno rekao da će neki ljudi obožavati bogove koji uopće ne postoje. Kršćani znaju da je samo jedan “Bog kome je ime Jehova” dostojan obožavanja (Psalam 83:18, NS).

‘Jedan Bog otac’

Otac kome leži na srcu dobro njegove djece i koji ih želi zaštititi od opasnosti, postavlja im smjernice i temeljna načela. On, doduše, uzima u obzir njihove individualne potrebe i granice, ali traži od svakoga da se drži istih mjerila.

Nebeski otac cijelog čovječanstva uvažava svakog pojedinca, ali on očekuje od svih razumom obdarenih stvorenja da slušaju zakone i da žive prema istim temeljnim načelima, koja se ne razlikuju od osobe do osobe ili od zemlje do zemlje. Ako je pobačaj grijeh za katolike, zašto bi to onda bio manji grijeh za članove neke liberalne protestantske crkve? Ili, ako je za američke fundamentaliste grijeh uz obrok piti vino ili pivo, zašto bi to bio manji grijeh za evropske katolike?

Plodovi obilježavaju pravu religiju

Nakon što je u 8. stoljeću prije naše ere Asirija osvojila sjeverno desetplemensko kraljevstvo Izrael, doselili su u Samariju ljudi iz drugih dijelova asirskog carstva. Novi su stanovnici postupali “u skladu sa svojim prijašnjim religijama”. No, jesu li te religije bile samo različiti putevi približavanja pravom Bogu Jehovi? Ne, jer u tekstu jasno čitamo: “Nije bilo nikoga tko se bojao Jehove i držao se njegovih zakona i sudskih odluka ...” (2. Carevima 17:34, NS).

Konačno, religije koje ne uvažavaju Božje zakone ne mogu se dopadati Bogu. U to ubrajamo i temeljno načelo koje je izrekao Isus: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubav među sobom”. Kako može neka religija zastupati ‘Boga ljubavi’ ako njenim vjernicima nedostaje taj prepoznatljivi plod prave religije? (Ivan 13:35, NS; 1. Ivanova 4:8).

Religija koja uistinu zastupa pravog Boga mora pomoći ljudima da postanu takvi kakav je i on sam: puni ljubavi, radosni, miroljubivi, strpljivi, prijazni, dobri, blagi, koji se mogu svladavati (Galaćanima 5:22, 23). Ona mora proizvesti ljude koji posjeduju jaku vjeru, koji poštuju Božja moralna mjerila i mjerila ponašanja. “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati”, rekao je Isus uzevši za usporedbu jedno drvo. ‘Samo oni koji vrše volju Božju ući će u kraljevstvo nebesko’. Što to govori o nekoj religiji ako njeni pripadnici donose loše plodove? (Matej 7:16-23).

Upitaj se: Kako postupa većina pripadnika vjerskih zajednica u vrijeme rata, iako su bili poučeni da je zabranjeno ubijati? Na kakvom su glasu kad je riječ o rastavi braka, te o predbračnim i izvanbračnim spolnim odnosima, iako je prema njihovoj vjerskoj nauci brak sveto uređenje?

Riječi suprotne postupcima

Godine 1982. jedan je docent na nekom sveučilištu u Istočnoj Evropi, na pitanje zašto je postao Jehovin svjedok, odgovorio slijedeće: “Utvrdio sam da na Zemlji postoji samo jedna religiozna organizacija koja je u stanju jasno ocrtati ograničenje relativne slobode. Ono što me tokom proučavanja s Jehovinim svjedocima posebno uvjerilo u to jest činjenica da ta organizacija posjeduje snagu tražiti od svojih članova da se pridržavaju tih granica.”

Mogu li to za sebe reći i sve ostale religije? Godine 1986. u svojoj božićnoj poruci papa Ivan Pavao II pozvao je da se stiša tutnjava mržnje. Rekao je: “Samo bi ljubav mogla izmijeniti lice našeg planeta.” No, u kojoj je to mjeri uspjela postići katolička crkva u svojim vlastitim redovima? I zašto među vjernicima svih religija vlada tako malo mira, ako su sve one samo različiti putevi do “Boga mira”? (Filipljanima 4:9).

Oni su pronašli odgovor

Krešo je bio razočaran svojom crkvom jer “ona gotovo sve podnosi, a ne poučava dovoljno snažno”. Darko je bio zaprepašten kad je utvrdio da njegov svećenik ne vjeruje onome što piše u Bibliji. Goran je osjećao da “službi Božjoj mora pripadati više od slušanja propovijedi i pjevanja pjesama”. Sva ova trojica nalaze danas zadovoljstvo koje proizlazi iz sudjelovanja u obuhvatnom obrazovnom programu kojeg provode Jehovini svjedoci.

Nemoj se dati svjetovnim načinom razmišljanja navesti na vjerovanje da ‘svatko može biti spašen’. Proučavanje Biblije pomoći će ti saznati više o Jehovi, jedinom pravom Bogu i o njegovom Sinu Isusu Kristu. A to će te dovesti do jedine prave religije koja zastupa Boga na dostojan način.