Tražio sam jednostavniji život kroz drogu

SJEDIO sam u slabo osvjetljenoj ćeliji na starom prljavom komadu pjenaste gume. Kroz misli su mi prolazili događaji tog dana. Kako smo mogli biti tako glupi i dati se uhvatiti!

Da smo samo ostali mirni i da nismo paničarili policija nam ne bi prilazila. Da smo se bar riješili tih opušaka marihuane i da smo sakrili tu vrećicu trave prije nego što je policija pogledala u pepeljaru. Kako sam se upleo u sve to? Misli su mi odlutale nekoliko godina unazad ...

Kao tinedžer bio sam visok i mršav i zato se osjećao nezgrapno i nezgodno. Bio sam izuzetno stidljiv i imao sam malo prijatelja. Međutim, htio sam biti popularan u školi, htio sam biti iznad stvari, intelektualan. Postepeno sam počeo puštati kosu, nositi izlizane traperice i s ostalim sličnim momcima sjedjeti otraga u razredu.

I tada jednog dana dok sam bio s nekim momcima vani na mjestu određenom za pušenje do mene je došla jedna cigareta marihuane. Nisam želio da na mene prezirno gledaju, pa sam se pridružio pušenju. Uskoro sam se našao u novom krugu prijatelja. Barem sam stekao određenu mjeru popularnosti i imao mnogo prijatelja.

Kasnije sam počeo uzimati jače droge. Sve je to bilo uzbudljivo i pustolovno, vući se okolo, drogirati se i činiti druge stvari koje za sobom povlači takav raspušteni način života Počeo sam sebi govoriti kako bi život bio mnogo jednostavniji kad bi svi pušili travu. Zašto? Jer ti to pomaže da cijeniš ljepotu oko sebe i da se opustiš, i zato je to sigurno dobro za tebe. Tako sam razmišljao. Ali sada, u ovoj prljavoj ćeliji, stvarnost me udarila po glavi.

Moji roditelji nisu znali da ja uzimam drogu. Kako će biti povrijeđeni kad saznaju! Nakon što je protekla čitava vječnost, vrata ćelije su se otvorila. Stražar mi je rekao da je moj otac tu i da je položio kauciju za mene. Bila je to napeta vožnja kući.

Otac je pozvao odvjetnika da mi pomogne na sudu. On je bio prijatelj obitelji i bio je zapanjen kad je čuo da sam upao u nevolju. Kasnije na policijskoj stanici odvjetnik je razgovarao u moju korist s mjesnim službenicima vlasti. Napeto sam iščekivao ishod.

Konačno je odlučeno da me se pusti, jer nisam nikad prije bio hapšen. Odvjetnik mi je ljubazno savjetovao da svoje zanimanje usredotočim na druge stvari, a ne na drogu. Rekao sam mu da ću to sigurno učiniti. Ali, riječi vrijede manje od djela.

Depresija i pokušaj samoubojstva

Nastavio sam se družiti sa starim prijateljima. Tako sam zbog pritiska svojih vršnjaka ponovo počeo uzimati drogu. Nakon nekog vremena nestalo je uzbuđenja, ali više nisam mogao bez nje. Potreban mi je bio stimulans da mogu pobjeći od svakodnevnih problema koji su me okruživali i da mogu izdržati dan. Moji prijatelji i ja nismo se mogli zabavljati bez droge. Čak i jednog divnog dana prilikom skijanja na jezeru mrmljali smo i govorili: “O, da bar imamo malo trave!”

Konačno sam počeo proživljavati razdoblja duboke depresije. Život nije imao smisla. Ničemu se nisam radovao osim tome da uzmem drogu. Počeo sam razmišljati o samoubojstvu. Jednog dana sam progutao gotovo sve što sam našao među lijekovima svoje bake pokušavajući da se otrujem. Ali, na svoj očaj, probudio sam se slijedećeg jutra.

Jedne večeri kad nisam uzeo drogu popeo sam se na krov naše kuće. Jednostavno me zapanjila ljepota noći. Bio je puni mjesec, veliki sivi oblaci plovili su po nebu, a visoki borovi svijali su se na povjetarcu. ‘Stoji li netko iza te nepomućene ljepote i reda u prirodi?‘ pitao sam se. ‘Ima li život kakvu višu svrhu osim da se živi poput životinje s težnjom da se zadovolji fizičke želje?‘ Postajao sam svjestan svojih duhovnih potreba.

Počeo sam čitati o reinkarnaciji, o Zen Budizmu. Pronašao sam i jednu staru Bibliju, oprašio je i započeo čitati “Novi zavjet”. Tu sam pronašao neke misli koje su mi se dopale, kao što su npr. Isusove riječi: “Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima” (Matej 7:12).

‘Tko na svijetu primjenjuje ovo?’ pitao sam se. ‘Tko mi može objasniti Bibliju?’ Zato sam odlučio da ću obići crkve da bih to utvrdio. Ali, zbog svoje stidljivosti nisam se mogao odlučiti da iziđem iz svog kamiona i uđem u bilo koju od njih.

Odgovor u knjizi iz antikvarijata

Jedne večeri sam se pokušao moliti Bogu. “Molim te pomozi mi da pronađem one koji doista primjenjuju biblijska načela”, tražio sam. Tjedan dana kasnije razgledavao sam knjige u antikvarijatu. Jedna mala knjiga pod naslovom “Istina koja vodi do vječnog života” privukla je moj pogled. Kupio sam je i cijelu pročitao. Objašnjavala je glavne nauke Biblije i izjave potkrijepila biblijskim citatima. Odlučio sam poslušati savjet dat na stranici 138 u vezi posjećivanja sastanaka u jednoj od Kraljevskih dvorana Jehovinih svjedoka.

Nikad prije nisam razgovarao ni sa jednim Svjedokom. Ali, sjetio sam se da mi je majka jednom rekla da je čovjek koji joj je tapetirao pokućstvo bio Svjedok. Upozorila me da nikad s njim ne razgovaram o religiji jer će me zavesti. Potražio sam ga u telefonskom imeniku i nazvao ga, te ga upitao gdje je Kraljevska dvorana.

Tapetar me sačekao u predvorju dvorane i uveo unutra. Upoznao me sa svakim pored koga smo prošli. Bio sam iznenađen kako se svi međusobno poznaju i kako je dvorana ispunjena prijateljskim razgovorom, a ne tiha kako sam mislio da bi trebalo biti u jednoj crkvi. Sigurno sam im čudno izgledao, obučen u majicu i traperice i s kosom koja mi je padala preko ramena i niz leđa. Ali, nitko me nije naveo na to da se osjećam drugačijim. Izrazili su mi dobrodošlicu.

Nakon sastanka me g. Parciacepe, tapetar, upitao želim li proučavati Bibliju. Prihvatio sam. Kako je studij napredovao uvidio sam potrebu da načinim promjene u svom životu. Promijenio se moj način oblačenja i moj izgled. Oslobodio sam se droge. Umjesto starih drugova sada sam imao nove prijatelje među Jehovinim svjedocima.

Odvjetnik i njegov klijent

Godine 1979, oko godinu dana nakon što sam kršten kao Jehovin svjedok, bio sam u mogućnosti započeti s pionirskom službom. Prvog ljeta u toj službi dogodilo se nešto neočekivano.

Jedan od svjedoka, po zanimanju pravnik i starješina u skupštini, odlučio je posjetiti neke mjesne pravnike u gradu da bi im ispričao nešto o našim uvjerenjima. Poveo me sa sobom. Pokazalo se da je jedan od tih pravnika bio upravo onaj koji mi je prije nekoliko godina pomogao kad sam bio uhapšen radi posjedovanja droge.

Moj sudrug je objasnio svrhu naše posjete, a zatim me predstavio. Dok smo se rukovali na njegovom licu pojavio se izgled iznenađenja i nevjerice, a zatim se široko osmjehnuo i uzviknuo: “Ladd Stansel! Nikad te ne bih prepoznao! Kako si se izmijenio!”

Kad je prošao početni šok pokazao sam mu knjigu koju sam prvu pročitao i rekao: “Ova mi je knjiga zaista pomogla da shvatim biblijska načela i da uvidim koliko je važno načiniti takve promjene. Volio bih vam dati jedan primjerak”. Uzevši knjigu, ljubazno mi je zahvalio. Dok smo odlazili pitali smo se kako je to na njega utjecalo.

Nekoliko dana kasnije smo to i saznali. Moja majka i moj sudrug pravnik primili su vrlo dirljiva pisma od mog bivšeg odvjetnika. Pisao je da je bio svjedokom jednog čuda — pretvaranja nesigurnog tinedžera koji uzima drogu u dobrog mladića koji sada može doprinijeti zajednici.

Tih posljednjih sedam godina mnogo je doprinijelo mom sazrijevanju. Godine 1981. prihvaćena je moja molba za dobrovoljni rad u Betelu, u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u New Yorku. Moj život je prošle godine postao još bogatiji kad sam se vjenčao sa Sue, koja mi se pridružila u služenju u Betelu.

Prema tome, droga mi nije pojednostavnila život — upravo suprotno! Kad sam se ostavio droge i počeo služiti svom Stvoritelju, Jehovi Bogu, tada je moj život postao jednostavan i ispunjen zadovoljstvom i srećom (Matej 6:22). (Ispričao Ladd Stansel.)

[Slika na stranici 13]

Ladd i Sue Stansel danas