Mladi pitaju...

Kako mogu biti sretan kao jedinac?

“MRZIM to. Mrzim to”, vikala je 16-godišnja Sue Ann. No, Al, koji je od nje mlađi dvije godine, rekao je: “Volim što sam jedinac”.

Oboje, naravno imaju svoje razloge. No, može li biti da je Sue Ann previše naglasila nepovoljne, a Al je uglavnom vidio povoljne strane? Kako ti — posebno ako si jedinac — gledaš na to? Osjećaš li isto što i Sue Ann ili kao Al? Ili pomalo kao svatko od njih?

Pokušaj razumjeti zašto

Obitelj s jednim djetetom je nesumnjivo svjetski standard. No, stopa nataliteta je u nekim zemljama, naročito Sjevernoj Americi, pala toliko nisko da će mnogi milijuni djece koja se sada rađaju biti jedinci. A u Kini, koja od 1979. godine provodi drastičan program kontrole rađanja, procjenjuje se da ima 35 milijuna obitelji sa samo jednim djetetom. Dok je nekoj djeci možda teško prihvatiti takvu situaciju, Elke, jedna mlada žena koja je odrasla kao jedinica, kaže da joj je pomoglo to što je znala zašto. “Razumjela sam razloge svojih roditelja”, objašnjava ona, “i mislim da je to važno da bi dijete-jedinac bilo sretno i zadovoljno”.

Razlozi mogu biti socijalne, zdravstvene, ili neke druge osobne prirode. Ili to jednostavno može biti stvar ekonomije. Jesi li, na primjer, znao da u Velikoj Britaniji i SAD troškovi podizanja jednog djeteta do njegove odrasle dobi mogu znatno preći 100 000 dolara? Pomnoži to sa dva, tri ili četiri i razumjet ćeš zašto neki roditelji kažu ‘jedno je dovoljno’.

Kakav god bio razlog tome, dijete-jedinac ne treba biti nepotrebno uznemireno za svoju budućnost. Jedna studija koju su 1954. godine objavili edukatori Cutts i Moseley pokazala je da se jedinci ne pokažu baš previše različitima od drugih. A u novije vrijeme je dr Alice Loomer, pišući za “Parent’s Magazine”, rekla da, premda će na nekoga utjecati to što je jedino dijete, “ono što je važnije od same činjenice da je jedino dijete je to kako se svi uvjeti života te mlade osobe kombiniraju da bi ga načinili jedinstvenom osobom kakva jest”.

Očito ne možeš izmijeniti svoju situaciju, pa tajna sreće leži u tome da uživaš u prednosti što si jedino dijete i da ne ističeš, odnosno da smatraš nevažnima nepovoljne strane toga. Još bolje, pokušaj izvući korist iz tih nepovoljnih strana. Kako?

Pretvori negativne strane u pozitivne

POMANJKANJE DRUŠTVA: Iz druženja s braćom i sestrama učiš da je svaki pojedinac drugačiji i da treba učiti poštivati mišljenje drugih. To ti može pomoći da i u školi lakše saobraćaš sa drugom djecom. No, ako ti nedostaje društvo kod kuće, tada ga nastoj potražiti negdje drugdje, jer ćeš inače biti usamljen. Mogao bi postati sklon tome da se povlačiš u sebe i da završiš kao usamljenik. To se mora izbjeći, jer, kao što je jedan mudri stari kralj upozorio: “Tko se odjeljuje, težit će za vlastitim sebičnim željama; protivit će se svakoj praktičnoj mudrosti” (Priče Salamunove 18:1, NS).

Tada si, zapravo, možeš izabrati “braću” i “sestre”, uz odobrenje roditelja, naravno. Al u tome vidi pravu prednost i kaže: “Gledam sve svoje prijatelje koji imaju takvu balavu braću i sestre, i oni svi mrze jedni druge i stalno se svađaju. Kakav je to sukob!” Naravno, nije tako u svim obiteljima, no to je vjerojatno dovoljno čest slučaj.

Budući da imaš manje društva u kući, imat ćeš više vremena za proučavanje, razmišljanje ili razvijanje određenih vještina. Mnogi jedinci su prevladali osjećaj usamljenosti ili nedostatak društva tako što su mnogo čitali. Tako vjerojatno nije bez razloga da se dijete-jedinca često smatra prerano sazrelim, djetetom koje će vjerojatno razviti bogatiji rječnik, onim koje će postići neki akademski uspjeh.

PREVIŠE PAŽNJE: “Kao jedinom djetetu roditelji su mi posvećivali previše pažnje”, kaže Thomas i smatra to prednošću. Naravno, pretjerana roditeljska pažnja može biti nepovoljna po dijete jer se ono može razmaziti i postati samoživo. Ili može postati mali tiranin. No, gledajući s pozitivne strane, ako smatraš da tvoji roditelji imaju premalo vremena za tebe — kao što je slučaj kod mnoge djece — zamisli koliko bi gore bilo kad bi ih morao dijeliti s nekolicinom braće i sestara. Zapravo ti nepodijeljena pažnja tvojih roditelja može pomoći da brže sazriješ, da se lagodno osjećaš u društvu odraslih, i da možeš s njima na njihovom nivou razgovarati.

DRUŠTVENE VEZE: Razlog zbog kojeg se Sue Ann žali što je jedino dijete je slijedeći: “Kad si sam, nemaš nikakvih veza ... Teško je ugovoriti sastanke. Trebaš izlaziti s dečkom najbolje prijateljice tvoje prijateljice, ili tako nešto ... Voljela bih da imam braću. Stariju braću”. Međutim, ti si mudra da sačekaš da ne ugovaraš sastanke dok nisi dovoljno stara da se udaš. A ako je prijateljstvo ono što želiš, ne zaboravi da se društvene veze mogu ostvariti i kroz prijatelje i prijateljice. S druge strane, pomanjkanje društvenih kontakata s članovima suprotnog spola tokom prijemljivih tineđerskih godina i nije tako loša stvar. U današnjem svijetu koji je lud za zadovoljstvima i prenatrpan seksom to čak može biti zaštita.

Misli na druge

Kao jedinac, možda se slažeš s Jayem, koji kaže: “Lijepo je to što ni sa kime ne trebam dijeliti svoju odjeću, auto, ni bilo što”. To je možda lijepo, no gledajući dugoročnije, ako naučiš dijeliti s nekim, čak i onda kad to ne moraš, to će te više usrećiti. Istina, ti nemaš braću i sestre s kojima bi mogao nešto podijeliti, no vjerojatno imaš rođake, a sigurno je da imaš prijatelje. A što ima loše u tome da podijeliš nešto sa svojim roditeljima?

Petar je zahvalan za vrijeme koje njegovi roditelji utroše učeći ga da radi svojim rukama: “Načinio sam mnoge poklone, svakakve, sve što sam mogao zamisliti”, kaže on, “i to me naučilo da možete druge usrećiti i pritom sebe učiniti najsretnijim od svih”. Da, neka netko dokaže neistinitost uzrečice “više usrećuje davanje nego primanje” (Djela apostolska 20:35, NS).

Razvijaj oko za potrebe drugih. Možeš li nekome uputiti riječ ohrabrenja? Možeš li nekome pomoći materijalno? Možeš li obaviti nešto za bolesne i stare? Ako si Jehovin svjedok, možeš li biblijsko znanje podijeliti s drugima ili pomoći sukršćanima da pohađaju sastanke ili da se uključe u kršćansko propovijedanje?

Slijedi pozitivne primjere

Biblija spominje jednu mladu osobu koja je bila “jedinica”. Znaš li tko je to bio? Okreni 11. poglavlje Knjige o sucima i pročitaj izvještaj o Jeftinoj kćeri, od 29. do 40. retka.

Jeftina kćer očito nije bila usamljeno dijete, budući da Biblija kaže da je imala svoje “druge”. I očito je da nije bila samoživo ili razmaženo dijete. Kad je od nje bilo zatraženo da udovolji zahtjevima u skladu sa zavjetom njenog oca, ona je bila spremna Božje interese staviti ispred prirodnih želja kao što je brak i majčinstvo. Mnogi mladi danas slijede njen primjer.

Uzmimo, na primjer, Thorstena, koji sada služi kao punovremeni sluga u jednoj evropskoj podružnici Udruženja Kule stražare. On kaže: “Da sam imao braću i sestre, vjerojatno se ne bih susretao s izvjesnim problemima. S druge strane, možda nikad ne bih doživio mnoge sretne trenutke koje sam doživio uz svoje knjige, i možda ne bih razvio duboko cijenjenje prema istini, prema cijelom bratstvu i prema službi kakvo sada posjedujem. Još uvijek povremeno volim biti sam. Ali nisam usamljen, jer sam naučio biti uvijek nečim zaposlen. Više nisam jedinac — bar ne u potpunosti”.

I ti možeš, poput Jeftine kćeri i poput Thorstena, pronaći sreću kao jedinac.