Da li je praznovjerje bezopasno?
KAD je jedna grupa studenata psihologije naslonila ljestve na jedan zid u poslovnom dijelu Londona, prolaznici su se suočili s dilemom: ostati na pločniku i proći ispod ljestava ili sići s pločnika i skrenuti promet. Na svakih deset pješaka sedam ih je zaobišlo ljestve.
Doista, mnogi priznaju da su bar malo praznovjerni. Što je s tobom? Osjećaš li ponekad potrebu da kucneš po drvu, da prekrižiš prste, ili da si baciš malo soli na lijevo rame? Ako je tako, jesi li se ikad zaustavio da razmisliš zašto?
Neki ne smatraju da je praznovjerje tako opasno. Pisac Robertson Davies objašnjava: “Parapsihologija, leteći tanjuri, čudesna liječenja, transcedentalna meditacija ... osuđeni su, a praznovjerje se samo ne odobrava”.
Bezopasno ili opasno?
“Svako ponašanje ima svoje značenje”, kaže dr Alan Dundes, profesor etnologije. “Ljudi ne bi držali običaje kad oni ne bi značili nešto za psihu”. Ta praznovjerna vjerovanja nisu ništa drugo nego “prozor u psihu”. Zašto, dakle, ne otvorimo taj prozor da vidimo koji razlozi stoje iza toga?
Psiholog Edward Hornick kaže da su “praznovjerja jedna od boljih životnih uporišta”. No, zar se ne slažeš da vrijednost jednog uporišta, ili potpornja, ovisi o tome kakav mu je temelj? Na primjer, stolica koja stoji na tvom čvrstom kuhinjskom podu predstavlja dobro, bezopasno uporište. No, bi li sjeo na tu stolicu ako se ona nalazi na živom pijesku? Naravno da ne bi.
Isti faktor određivanja može se primijeniti i na praznovjerje, “dobro životno uporište”. Kakav mu je temelj? Zasniva li se ono na čvrstim biblijskim naukama ili, možda, na lažnim religioznim predodžbama koje su poput živog pijeska?
‘To mi zvuči nategnuto’, možda misliš, ‘ne vidim kakve veze ima izbjegavanje ljestava, kucanje o drvo i slični običaji sa religioznim vjerovanjima’. Međutim, veza postoji. Uzmimo, na primjer, praznovjerje s ljestvama.
Ponekad je mudro zaobići ljestve da bi se izbjeglo padanje alata, no nije li istina da neki ljudi izbjegavaju ljestve i onda kad nema opasnosti da bi izbjegli “lošu sreću”? No, na čemu se zasniva taj običaj? Pa, ljestve naslonjene na zid sačinjavaju trokut. A trokut, kako objašnjava “Encyclopedia of Superstitions” (Enciklopedija praznovjerja), “uvijek je predstavljao simbol Trojstva”. Na taj način, hodati ispod ljestava predstavlja isto što i izazivanje, prkošenje Trojstvu i prodiranje u sveti prostor, a kako kaže ista knjiga, to bi značilo “raditi u korist zloga”. Međutim, predstavlja li Trojstvo čvrsto biblijsko učenje?
Upravo suprotno, učenje o Trojstvu ima svoje porijeklo u starim poganskim religijama. Božja riječ, međutim, opovrgava predodžbu o Trojstvu. Ona kaže da je Jehova viši od Krista (Ivan 14:28; 1. Korinćanima 11:3). Tako je praznovjerje s ljestvama utemeljeno na lažnoj religioznoj predodžbi. Isto je i s bacanjem soli na lijevo rame.
Sol, konzervans, simbol je života i dobre sreće. Ako, prema praznovjernom običaju, prospeš malo soli, to znači da umiruješ đavla i demone. A budući da su oni uvijek tebi slijeva, ti moraš malo soli baciti na svoje lijevo rame. Zar to umirivanje ne znači isto što i pravljenje ustupaka? Da, a to je suprotno biblijskom upozorenju: “Suprotstavite se đavlu”, “niti dajte mjesta đavolu” i “stojte čvrsto protiv ... đavola” (Jakov 4:7, NS; Efežanima 4:27; 6:11, NS). Prema tome, i ovaj praznovjerni običaj temelji se na vjerovanju koje je suprotno Bibliji.
Opasno — na koji način?
‘To bi moglo biti točno, no kad ja izbjegavam ljestve i bacam sol na lijevo rame, ja uopće ne mislim o Trojstvu ili đavlu, kao ni o tome da im odajem čast’, mogao bi reći. ‘To je samo navika. Kako mi to može štetiti?’ Ovako: Ako znaš da se neki praznovjerni običaji temelje na lažima, a i dalje se njih držiš, tada si poput onoga tko zna da njegova stolica stoji na živom pijesku, a kaže: ‘Ja jednostavno neću misliti na živi pijesak, pa mi neće naškoditi’, pa i dalje sjedi na toj stolici (Otkrivenje 22:15). On je u opasnosti, a to si možda i ti. Zašto?
Moglo bi se desiti da postaneš sve ovisniji o praznovjerju i, prije nego toga budeš svjestan, praznovjerje će ovladati tvojim životom. A budući da se praznovjerje temelji na laži, mogao bi postati rob ‘oca laži’, sotone (Ivan 8:44). A to bi opet moglo dovesti do ropstva jednoj drugoj praksi koja se temelji na laži — do spiritizma.
Doista, na prvi pogled praznovjerje izgleda bezopasno, no sagledaj ga malo bolje i uvidjet ćeš da je i beskorisno i opasno.
[Okvir na stranici 20]
“Ne zaboravimo također da praznovjerni običaji nude nezreloj osobi mogućnost da za svoju lošu sreću okrivi neke sile izvan nje” (“Praznovjeran? Eto zašto!”)