Jesu li katastrofe “Božje djelo”?
KAD se u stara vremena zatresla Zemlja i zaljuljalo se tlo pod nogama, vjerovalo se da to prouzročuje neko podzemno biće. Prirodne pojave kao što su grmljavina, sijevanje i oluja nadaleko su smatrane znakom svađe među bogovima.
Stoga se pokušavalo spriječiti te katastrofe posredstvom religioznih obreda, u nadi da će to umiriti bogove. “U pretežnom dijelu povijesti”, čitamo u knjizi Disaster! “čovjek je vračanjem, mitologijom i religijom pokušavao objasniti prirodne katastrofe koje su ga pogađale”.
Predodžba da Bog prouzročuje katastrofe oborena je time što je pojam “Božja sila” na našem govornom području potisnut izrazom “viša sila”. Ipak, u zemljama engleskog govornog područja zadržavao se pojam “Act of God” (Božje djelo), prije svega na području prava. Jedan je engleski pravnik 19. stoljeća objasnio: “Uvijek mi je bilo jasno da ta primjena ne znači Božje djelo u biblijskom smislu riječi ... Pod tim se izrazom razumije neka neobična, nepredvidiva i neotklonjiva okolnost”.
Kada je katastrofa od Boga?
Da bismo mogli utvrditi potječe li neka katastrofa od Boga ili ne, potrebno je najprije objasniti kriterije ili uvjete pod kojima bi se moglo govoriti o “višoj sili” u smislu “Božje sile”.
U Bibliji je Bog nedvojbeno označen Svemogućim (2. Mojsijeva 6:3). Ali, o njemu čitamo i slijedeće: “Njegova su djela savršena, jer su mu svi putevi pravda. Bog vjernosti u koga nema nepravde; pravedan je on i čestit” (5. Mojsijeva 32:4, NS).
Spoznaja da je Jehova pravedan, čestit i nepromjenjiv olakšava utvrditi kriterije, prema kojima je moguće odlučiti dolazi li neka katastrofa uistinu od Boga. Pri tome igraju ulogu tri ključna činioca: 1. Događaj je uvijek u skladu s Božjim naumom. 2. Bog opominje prije nego zahvaća. 3. Bog daje jasna uputstva, slijeđenjem kojih biva omogućeno preživljavanje.
Uzimajući u obzir ova gledišta bit će korisno osvijetliti dva slučaja u kojima je katastrofa uistinu došla od Boga. Prvi slučaj se dogodio u vrijeme Noa, dakle pred više od 4 300 godina.
Stvarni slučaj “Božje sile”
Kako je izgledalo na Zemlji u Noino vrijeme? U Bibliji čitamo da je “čovjekovo nevaljalstvo na Zemlji bilo izuzetno veliko i da je svaka pomisao njegova srca bila uvijek samo zla. Zemlja se iskvarila u očima pravog Boga i napunila se Zemlja nasilja” (1. Mojs. 6:5, 11, NS).
Stoga je Bog odlučio istrijebiti zle ljude sa Zemlje svjetskom katastrofom. Kao “vlasnik” Zemlje, Stvoritelj je imao potpuno pravo postupiti na taj način sa izopačenim čovječanstvom.
Ali, Bog nije previdio izvanrednu besprijekornost Noa i njegove obitelji. On im je zajamčio da će ih, budu li slijedili njegova uputstva, sačuvati tijekom dolazećeg potopa (1. Mojsijeva 6:13-21). Jesu li se Noa i njegova obitelj držali tog dogovora? U Bibliji čitamo: “Noa je učinio sve onako kako mu je zapovijedio Bog, sve je onako učinio” (1. Mojsijeva 6:22, NS).
Da li se Nou isplatilo biti poslušnim? Da, jer kako izvještava apostol Petar, Bog je sačuvao na sigurnom Nou “propovjednika pravde sa sedam drugih, kad je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi” (2. Petrova 2:5, NS). Bog se uistinu brine za svoje sluge, on ih obavještava i brine se da budu pošteđeni u vrijeme njegova zahvata. U Biblija nalazimo odgovarajuće jamstvo: “Suvremeni Gospodin Jehova ništa neće učiniti, a da ne otkrije povjerljive stvari svojim slugama, prorocima” (Amos 3:7, NS).
Drugi slučaj “Božje sile”
Drugi slučaj “Božje sile” odigrao se stoljećima nakon potopa. Zbog moralne izopačenosti predstojalo je gradovima Sodomi i Gomori uništenje od Božje ruke. U gradu se nije moglo naći niti deset pravednika! Bilo ih je samo troje: Lot i njegove dvije kćeri.
Kakvo su stajalište imali stanovnici tih dvaju gradova? Ponašali su se poput muževa koji su bili zaručeni za Lotove kćeri. Kad ih je Lot pozvao da napuste grad naočigled prijetećeg uništenja Božjom rukom, postupili su na slijedeći način: “U očima svojih (budućih) zetova ispao je kao da šalu zbija” (1. Mojsijeva 19:14, ST).
Kad su Božji glasnici stigli Lotu u posjete “građani Sodome, mladi i stari, sav narod, do posljednjeg čovjeka, opkoliše kuću”. S kojom namjerom? Neprestano su vikali Lotu: “Gdje su muževi koji noćas dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da bismo imali odnos s njima”. Predstavimo si: Htjeli su opteretiti Božje glasnike svojim spolnim perverzijama! Posljedica toga bila je da su oba grada uništena Božjom rukom, radi svog nemorala (1. Mojsijeva 19:4, 5, 23-25, NS).
Da se i ovdje radilo o slučaju “Božje sile” proizlazi iz slijedećeg jasnog objašnjenja: “Osudio je (Bog) na propast gradove Sodomu i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i postavio ih za primjer budućim bezbožnicima” (2. Petrova 2:6, 7 (ST); Juda 7).
Katastrofe ne “Božjom silom”
Gledano izbliza, mnoge katastrofe koje bivaju katkada označene Božjim kaznenim sudom, u svarnosti su prouzročili ljudi. Ima nesumnjivo i nesreća koje su posljedica oslobađanja prirodnih sila, primjerice kad nastupe potresi i cikloni.
Biblija je prorekla pojavu katastrofa u ovim “posljednjim danima” — prouzročenih od ljudi, kao i prirodnih katastrofa — ali s tim u vezi nema nikakovih uputstava kako bi se danas trebalo ponašati, da bismo se zaštitili od tih katastrofa (Matej 24:3-12; 2. Timoteju 3:1-5). Zašto nema? Zato jer te katastrofe ne prouzročuje Bog. Ipak, Biblija objašnjava zašto one bez razlike pogađaju i dobre i zle ljude.
Kad su prvi ljudi prezreli jasna Božja uputstva, nisu više bili sigurni da ih neće zadesiti katastrofe. “Sigurno ćeš umrijeti”, tako je glasilo Božje upozorenje (1. Mojsijeva 2:17, NS). Apostol Pavao je objasnio dalekosežnost posljedica njihova načina postupanja, objasnivši da “kroz jednog čovjeka ... smrt se proširi na sve ljude” (Rimljanima 5:12, NS).
No, s time je bilo povezano više toga. Neposlušnost prvih ljudi značila je odbijanje Božjeg vodstva i skrbi. Oni su odbacili Boga kao vladara, ali i kao vladara nad njihovom domovinom Zemljom. Izgubivši njegov nadzor, izgubili su i njegovu zaštitu u katastrofama.
Od kakvog je sve to značaja za naš naraštaj? To znači da “vrijeme i nepredviđeni događaji” snalaze svakoga. To znači da ne znamo što bi nas moglo zadesiti. Kao što se ribe zapletu u mrežu i ptice ulove u zamku, tako “se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje”, primjerice kad ih smrt “iznenada zatekne” (Propovjednik 9:11, 12, NS).
Sudovi mogu, doduše, u pravnom smislu označiti prirodne katastrofe ili neku drugu nesreću “Božjom silom”, ipak sila Najvišega ne igra pri tom nikakovu ulogu.
Daljnji slučaj “Božje sile”
Opisujući vrhunac posljednjih dana sadašnjeg sustava stvari, dane u kojima živimo od 1914. godine, Isus je rekao opominjući: “Tada će biti velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta ..., ne niti će je ikada više biti” (Matej 24:21, NS). Taj će događaj označiti kraj sadašnjeg nepravednog sustava stvari na Zemlji. Vrhunac nevolje bit će Harmagedon — “rat velikog dana Boga svemogućeg”. To će u stvarnosti značiti najveću nesreću za sve koji budu ostali “dio svijeta” (Otkrivenje 16:14-16; Ivan 17:14; 2. Petrova 3:3-13).
Kakav će to biti sud? On neće obuhvatiti sve bez razlike, nego samo one “koji ne (htješe) upoznati Boga, niti poslušati dobru vijest o našem Gospodinu Isusu” (2. Sol. 1:8-10, ST). Za sve koji budu poslušali Božje upozorenje, koji će poput Noa i njegove obitelji slijediti Božja uputstva, taj sud neće predstavljati katastrofu. Taj će događaj sa sigurnošću biti slučaj “više sile” u smislu “Božje sile”, jer će on zaštititi svoje sluge. To je eto razlika u odnosu na druge katastrofe u kojima gube živote i dobri i zli ljudi. (Vidi Izaija 28:21.)
Što nam daje jamstvo da će dolazeća “velika nevolja” biti slučaj “Božje sile”? Mi možemo biti sigurni u to, jer nevolja udovoljava slijedećim kriterijima:
1. Suglasna je s Božjim objavljenim naumom: Taj se sastoji u pripremanju svršetka sadašnjeg bezbožnog sustava stvari (Jeremija 25:31-33; Sofonija 3:8; Otkrivenje 16:14, 16; 19:11-21).
2. Predupozorenje: Već skoro sedam desetljeća Jehovini svjedoci jasno upozoravaju na svršetak ovog sustava stvari, objavljujući dobru vijest o nastupajućem Božjem Kraljevstvu. Njihovo se djelovanje nastavlja sve do današnjih dana, tako da trenutno ima na cijeloj Zemlji preko tri milijuna Jehovinih svjedoka (Matej 24:14; Djela apostolska 20:20). Kad Jehovini svjedoci dođu slijedeći put k tebi, zapitaj ih za njihovu vijest. Sigurno je uputno ponašati se drugačije od ljudi Noina vremena, koji prema Isusovim riječima, “nisu ni zamijetili”, i tako izgubiše živote u potopu (Matej 24:37-39).
3. Uputstva za preživljavanje: Biblija upućuje poziv: “Boj se pravoga Boga i drži njegove zapovijedi” (Propovjednik 12:13, NS). Ključ za preživljavanje leži u poznavanju i držanju Božjih zapovijedi. Isus je jasno rekao: “Ovo znači vječni život; da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, NS). Jehovini svjedoci će rado pomoći svakome da upozna Božja uputstva.
Osim toga, u Božjoj Riječi nalazimo obećanje: “Uzdaj se u Jehovu i drži se puta njegova. ... Vidjet ćeš kako će se istrijebiti zli” (Psalam 37:34, NS). Onaj tko danas posluša Jehovina uputstva i uvaži ih, dokazuje da posjeduje tu nadu. To ga i pred Bogom i pred ljudima označava osobom, koja nastoji vršiti Božju volju, dolazeći time u obzir za preživljavanje. “Svijet prolazi ..., a tko tvori volju Božju, ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:15-17, NS; Matej 28:19, 20).
Za sve koji se bave dolazećim slučajem “Božje sile” i poduzimaju korake potrebne za preživljavanje, postoje uistinu dobri izgledi, jer će oni smjeti doživjeti početak jednog novog razdoblja pod Božjim Kraljevstvom (Matej 6:9, 10). Što će u tom novom sustavu biti učinjeno u svrhu zaštite ljudi od nesreća i prirodnih katastrofa?
Božanska zaštita pred katastrofama
Kakvo li će to biti prekrasno vrijeme mira i obnove, kad Božje Kraljevstvo neograničeno zavlada! Divno je oslikati si blagoslove povezane s pokoravanjem Isusu Kristu, od Boga postavljenom nebeskom kralju.
Vrijedno je zapaziti što je radio Isus u vrijeme svog zemaljskog postojanja, kako bi dao ljudima predukus svoje kraljevske vladavine; liječio je bolesne, hromi su prohodali, slijepi progledali, gluhi opet čuli, nijemi progovorili, da čak je uskrsavao mrtve (Matej 15:30, 31; Luka 7:11-17).
Pod vladavinom Božjeg Kraljevstva Bog će — tako je u Bibliji zajamčeno ljudima — “otrti svaku suzu s njihovih očiju, smrti više neće biti, ni žalosti, ni jauka, ni boli neće biti više. Prijašnje stvari prođoše” (Otkrivenje 21:4, NS).
Isusovo djelovanje na Zemlji predočava na koji će način pomagati svojim podanicima u dolazećem novom sustavu. A kako je sa zaštitom od prirodnih katastrofa? Prisjetimo se događaja kad je Isus spriječio nesreću, umirivši oluju. Njegovi se učenici, ispunjeni strahom, upitaše: “Tko je taj da ga slušaju čak vjetar i more?” (Marko 4:37-41, NS). Budući da ga prirodne sile u potpunosti slušaju, on će se kao nebeski kralj novog sustava moći pobrinuti da prirodne katastrofe nikada više ne nanesu štetu ljudima.
Božje kraljevstvo će odstraniti sve štete nanesene Zemlji i njenom ekološkom sistemu, bilo od strane ljudi ili kroz prirodne katastrofe. Biblijsko obećanje glasi: “Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, neka ljiljan procvjeta. ... jer će u pustinji provreti voda i u stepi potoci” (Izaija 35:1-7, ST).
U okvirima jedinstvenog programa poučavanja svi će ljudi u novom sustavu biti poučavani da dobro rade, da se brinu za svoje bližnje i za Zemlju, jer kako čitamo “stanovnici plodne zemlje sigurno će se učiti pravdi” (Izaija 26:9, NS). Zahvaljujući od Boga posredovanoj pouci diljem svijeta, te usavršavanju ljudi u duhovnom i tjelesnom pogledu, neće više biti grešaka, koje se mogu pripisati ljudskoj nesavršenosti. Neće se primjerice više događati da bi se netko na temelju sebičnog rasuđivanja služio metodama rada, koje mogu izazvati nesreću.
Danas nije nitko siguran da ga neće zadesiti katastrofa prouzročena od ljudi ili oslobađanjem prirodnih sila. Katastrofa koja bi nas trebala najviše zaokupljati je “velika nevolja”, slučaj “Božje sile” u kojoj će naći svoj kraj sadašnji zao sustav stvari. To će otvoriti put u novo razdoblje, svima koji ne previđaju rok u kojem je još moguće upoznati istinu. Oni će sigurno moći reći: “Pravi je Bog za nas Bog spasavajućih djela” (Psalam 68:20, NS). Dakle, svi koji danas pokazuju od Boga zahtijevanu mudrost, u Božjem će novom sustavu “bezbrižni ostati i spokojni živjeti bez straha oda zla” (Priče Salamunove 1:33, ST).
[Okvir na stranici 5]
Obilježja “Božje sile”:
1. Događaj je uvijek u skladu s Božjim naumom.
2. Bog opominje prije nego zahvati.
3. Bog daje jasna uputstva za preživljavanije.
[Slika na stranici 6]
Sodoma i Gomora bili su ništeni “Božjom silom”
[Slika na stranici 8]
Isus je pokazao svoju moć nad prirodnim silama, umirivši prijeteću oluju