Možemo li znati postoji li Bog?
POSTOJI istaknuta indicija o postojanju Stvoritelja, ono što mi svi u sebi imamo. Mi to svakodnevno koristimo u većem ili manjem obimu i to uzimamo kao gotovu činjenicu. Težina mu iznosi oko 1,5 kg, veličine je otprilike kao grejpfrut, liči pomalo na oljušteni orah, a leži zaštićen u lubanji. Da, to je ljudski mozak.
Međutim, ovaj jednostavan opis nikako ne može biti dostatan za takvu začuđujuću kreaciju. Francuski neurobiolog dr Jean-Pierre Changeux opisuje ga ovako: “Ljudski mozak je gigantski sklop desetina milijardi isprepličućih neuronalnih paukovih mreža u kojima se odvijaju milijarde električnih impulsa, nadomješteni s vremena na vrijeme jednim bogatim nizom kemijskih signala. Anatomska i kemijska organizacija ovog stroja je fantastično komplicirana” (“Neuronalni čovjek”).
Prema neurologu dr Richardu Restaku, svaki od 100 milijardi neurona, odnosno živčanih stanica, “može imati preko tisuću sinapsi — spojnih veza između živčanih stanica. Kod nekih stanica unutar moždane kore, broj tih veza dostiže i do dvjesto tisuća.”
Dr Changeux proračunava da “na jedan kubni milimetar dolazi oko 600 milijuna sinapsi”. Jedan kubni milimetar je poput glavice pribadače! Koliko, dakle, sinapsi, odnosno veza, sačinjava mozak? Dr Restak odgovara: “U mozgu bi moglo biti od deset do stotinu bilijuna sinapsi, a svaka od njih radi kao mali računar koji registrira signale koji pristižu kao električni impulsi”. Što to znači? Kako kaže Restak: “Ukupni broj veza u ogromnoj mreži moždanog neuronalnog sistema zaista je astronomski”.
Kako se prenose informacije?
No, to nije kraj priče. Neuroni mozga su povezani preko granajućih vlakanaca zvanih dendriti. Dr Restak kaže: “Procjenjuje se da dužina dendrita u ljudskom mozgu iznosi više od nekoliko stotina tisuća milja”. A sve to u zbijenoj moždanoj masi koja se nalazi u tvojoj lubanji!
No, kako se prenose informacije u tom zadivljujućem svijetu mozga? Kako se premošćuje sinaptička pukotina između stanica široka 0,000025 mm? “Jednostavnim” pretvaranjem električnog impulsa u kemijski signal koji premošćava pukotinu kao neuroodašijač. Postoje desetine različitih kemikalija koje djeluju kao neuroodašiljači, od kojih nekoliko igraju također “potpuno različite uloge na nekom drugom mjestu u organizmu” (“Neuronalni čovjek”).
Stanimo i razmislimo o onome što smo upravo pročitali. Može li takva složena stvar, stisnuta u tako mali lubanjski prostor, zaista biti rezultat slijepe prirode ili nekog neupravljanog procesa pokušaja i pogreški? Ili je to zadivljujuće djelo jednog Stvoritelja?
“Najneobičniji fenomen”
Ljudski mozak je odgovoran za provaliju koja postoji između čak i najinteligentnije životinje i prosječnog čovjeka. Dr Ornstein i dr Thompson pišu u knjizi “Začuđujući mozak”: “Sposobnost ljudskog uma da uči, — da uskladištava i prisjeća se informacija — to je najneobičniji fenomen u biološkom svijetu. Sve što nas čini ljudima — jezik, razmišljanje, znanje, kultura — rezultat je te izvanredne sposobnosti.”
Ako vas se ovaj uvid u mozak istinski doima, ne biste li bar trebali razmotriti mogućnost da je jedan inteligentan Kreator i Stvaratelj odgovoran za ovako kompleksni organ? Biblijski pisac i pravnik Pavao ovako je zaključio: “Jer sve što ljudi mogu znati o Bogu leži jasno pred njihovim očima... Njegove nevidljive osobine, to jest njegova vječna moć i božanstvo, vidljive su, još od početka svijeta okom razboritosti, na onome što je načinio” (Rimljanima 1:19, 20, The New English Bible).
Čudo u maternici
Razmotrimo još jedno pitanje koje možda još više pobuđuje zanimanje: Kako se kompleksni mozak razvio iz jedne jedine oplođene stanice u maternici majke? Evolucionist, dr Restak, komentira: “Neki brzopleto odgovaraju da je to sve genetski programirano, zaboravljajući na tren da je program beznačajan pojam bez programera”. Međutim, pošto evolucionisti općenito ne vjeruju u postojanje jednog uzvišenog “programera”, oni traže alternativno objašnjenje. Pa, što nalazimo kad proučavamo razvoj mozga od tog malenog oplođenog jajašca usađenog u majčinu maternicu?
Dr Restak kaže: “U ljudskom embriju se ne može naći ništa slično mozgu sve do otprilike trećeg tjedna. (Tada je embrijo veličine oko 6 mm.) Nakon toga se mozak, zajedno s ostatkom centralnog nervnog sistema, počinje odmatati iz ovojnice stanica koje okružuju embrio”. To je lako ustvrditi, no sjetimo se, započeli smo sa samo jednom oplođenom stanicom. Zatim ta stanica potiče nevjerojatnu seriju multiplikacija koje će tokom devet mjeseci dostići omjer od 250 000 novih neurona u minuti sve dok se potpuno ne oblikuje ljudski mozak sa 100 milijardi stanica!
Ne čudimo se što su neki znanstvenici zauzeli ponizno stanovište proučavajući mozak! Dr Miles Herkenham kaže: “Uvijek će biti nešto što će nas zapanjiti, zadiviti, natjerati nas na poniznost... Ljudski mozak je jednostavno najčudesniji organ koji postoji”.
Takva poniznost bi nas trebala dovesti do toga da iza ljudskog mozga stoji jedan izvanredni um i neusporediva inteligencija. Sam Stvoritelj je rekao: “Jer, vaše misli nisu moje misli, nit’ su moji putevi vaši putevi ... Jer, koliko je nebo više od Zemlje, toliko su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli” (Izaija 55:8, 9, NS).
Tisuće indicija
Postoji još bezbroj indicija koje ukazuju na to da je nešto veće od slijepog slučaja odgovorno za ogromnu raznovrsnost i kompleksnost života na zemlji. Na primjer, ugrađeni instinkt seljenja u ptica i riba zbunjuje znanstvenike. Odakle potječe ta instinktivna sposobnost?
“The New York Times” je nedavno pisao: “Svakog proljeća i jeseni milijuni roda, pelikana, jastrebova, orlova i drugih velikih ptica lete iznad Izraela na svom putu između Evrope i zapadne Azije i Afrike, tražeći najkraći put oko Sredozemlja.” Zašto oni jednostavno ne lete preko tog mora? Izvještaj nastavlja: “Za razliku od malih ptica koje mogu u jednom danu preletjeti preko vode, veće i teže ptice moraju lebdjeti i kliziti na stupcima toplog zraka koji se podiže sa tla ... Ptice klize s vrha jednog toplinskog sloja na dno drugog i ponavljaju taj proces čitavim putem do Afrike i nazad.” A to sve bez mape ili kompasa i, u mnogim slučajevima, bez prethodnog iskustva!
Proračunavanje vremena migracije je također impresivno. Isti časopis kaže: “Svaka vrsta skoro svake godine dolazi u isto vrijeme i kroz isti zračni koridor. Na primjer, 4. IX 1984. g. i 4. IX 1985. g. jastrebovi su započeli svoju paradu nad Izraelom, u prosjeku 220 000 njih u dva dana.” Tko je programirao ovu instinktivnu sposobnost i usadio je u gene ovih ptica? Nitko? Ili je to bio jedan mudri Stvoritelj?a
Glavni kamen spoticanja za vjerovanje u Boga
Zbog čega mnogi iskreni i obrazovani ljudi još uvijek ne vjeruju u Boga iako su suočeni sa ovako iscrpnim dokazima postojanja jednog mudrog Stvoritelja? Nekoliko faktora možda utječe na njihovo razmišljanje.
Na primjer, religija je stoljećima opisivala Boga kao Trojstvo koje osuđuje duše na vječno mučenje u paklenoj vatri. Isto tako, religija je projicirala izvrnutu sliku o sebičnom Bogu koji pušta da naši voljeni pomru kako bi svoje nebo napunio stanovnicima. Drugi su primijetili kako religije često propovijedaju jedno, a rade drugo. Nije čudo što su se mnogi ljudi okrenuli od Boga.
Još jedan razlog zbog kojeg mnogi sumnjaju u postojanje Boga je ljudska patnja. Kako može jedan pravedan Bog dopuštati toliko mnogo patnje kroz čitavu ljudsku povijest? Ako je Svemoguć, zašto ne ukine ratove i patnje?
[Bilješka]
a Daljnje detaljne informacije o porijeklu života vidi u knjizi “Život — Kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?” koju je 1985. g. objavilo Udruženje Kule stražare, Biblije i traktata.
[Slika na stranici 10]
(Vidi publikaciju)
Mozak ima i do 100 milijardi ovakvih neurona, sa tisućama kilometara dendrita i bilijunima sinapsi
Dendrit
Sinapse
Axon
“Sposobnost ljudskog mozga da uči... je najčudnovatiji fenomen u biološkom svijetu” (“Zadivljujući mozak”).
[Slika na stranici 11]
Za devet mjeseci jedna oplođena stanica postaje dijete s mozgom koji se sastoji od oko 100 milijardi stanica
[Slika na stranici 12]
Migracioni instinkt je još jedan dokaz o visokoj mudrosti stvaranja