Papir — svestrani proizvod

ZAMISLI nešto tako svestranog, da iz njega možeš piti, u to možeš nešto zamotati, obrisati nos s njim, pisati po njemu, oblačiti se u njega, načiniti namještaj od njega, pa čak i jesti s njega! Nemoguće? No, takav proizvod već postoji i to već veoma dugo vremena.

Taj svestrani proizvod je papir. Možda obični papir nekako gubi čar zbog kompjuterskih naprava. Usprkos tome, papir je imao vrlo velik utjecaj na tvoj život. Prije pronalaska papira, pisanje je bilo nespretan proces, klesanjem slova u kamenu, te urezivanjem riječi na glinenim pločicama za pisanje. Znanje je, prema tome, bilo rezervirano za nekolicinu privilegiranih. Papir je pomogao da se sve to promijeni.

Sve je počelo, kada su Egipćani pronašli mudar način iskorištavanja vodene trske zvane papirus. Oni bi narezali stabljiku u tanke trake, te ih tanko redali preklapajući ih. Tada je drugi sloj traka bio pod pravim kutem (90°) postavljen na prvi, te na vrhu bi zalijepili. Tada su cijelu stvar potpuno sprešali i osušili na suncu. Zatim su to ispolirali i dobili razmjerno glatku površinu za pisanje.

Po svoj prilici papirus se je upotrebljavao već u vrijeme biblijskog patrijarha Abrahama. Iako tada izrada nije bila jednostavna, ipak je taj način još uvijek bio bolji od rezbarenja na kamenu. Tako je papirus postao značajno sredstvo komuniciranja u drevnim vremenima. U stvari, rani prijepisi Biblije su bili napisani na papirusu. Doduše, upotrebljavali su se također i drugi materijali za pisanje, kao što je bio fini pergament, obično pravljen od teleće kože. Međutim, papirus je ostavio trajan biljeg. Od njega i potječe naziv “papir” na mnogim jezicima, pa i na našem.

Od krpa do drvenih debala

Papir od starih krpa? Moglo bi zvučati čudno, ali to je bio slijedeći korak u razvoju izrade papira. Stare krpe, znači, sadrže celulozu — glavni sastojak papira. Tako su kinezi, oko 105. n. r. vr. izumili proizvodnju papira iz kašaste smjese starih krpa, kore drveća, konoplja, te čak ribarskih mreža!

Trebalo je mnogo vremena, da se ta kineska umjetnost izrade papira proširi u druge zemlje, te je u 12. stoljeću dosegla do Evrope. U 15. stoljeću kad je Gutenberg započeo tiskati svoju čuvenu Bibliju, papir je već bio na sceni — spreman za posao kao voljan sluga. Papir je prema tome dao poticaj za brže širenje znanja za vrijeme renesanse. Međutim, dramatična su otkrića u proizvodnji papira tek trebala doći.

Kako je rasla potreba za papirom, uskoro se je iscrpila zaliha starih krpa. Ljudi su se tada počeli baviti idejom da bi mogli upotrijebiti drvo, kao glavni sastavni dio. Međutim, problem je bio u tome, kako na najlakši način pretvoriti deblo u papirnatu kašu. U 19. stoljeću su otkrili kemijski postupak, koji je lagano obavio taj posao. Izumitelji su napravili stroj, koji je proizvodio papir u neprekidnim rolama. Sve je bilo spremno za suvremenu papirnu revoluciju — masovnu proizvodnju papira!

Današnja proizvodnja papira

Iako je usavršena suvremena tehnologija, proizvodnja papira se nije bitno promijenila. Počinje ili u prirodnim šumama, ili u šumarcima drveća, koje su specijalno uzgajali za pravljenje papira. (Neki južnoafrički proizvođač papira zasadi preko 12 milijuna sadnica godišnje.) Drveće se posječe, debla zdrobe, a zatim se kuhaju u kašastu masu. Ta se kaša pročišćava i izbijeljuje, te šalje u stroj za proizvodnju papira, nazvan stroj s dugim sitom.

Kako taj stroj radi? Prvo kaša dođe po traci do oblikovanog dijela stroja, s gustim žičanim sitom. Drvena vlakna se sama usmjeravaju u smjeru putovanja, što omogućava jednakomjernu razdiobu vlakanaca, a također i strukturu papira. Tu masu sito bočno trese, da bi se vlakna splela. To daje papiru čvrstoću. Voda otječe kroz sito uslijed sile teže i pomoću usisnih komora pod sitom.

Sada kaša za papir ulazi u prešu stroja. U toj kaši zadržava se još 80 do 85 posto vlage i mnogi valjci skupa sa usisavanjem, otklanjaju vodu i tako učvršćuju bale papira. Zatim prelazimo u dio za sušenje. Ovdje svitak (bala) papira ‘teče’, preko parom grijanih cilindera, koji isparavanjem otklanjaju još preostali dio vode. Da li je time gotovo? Ne bezuvjetno. Za neku vrstu papira osušena bala prolazi još kroz jedan sistem valjaka, koji izravnavaju sve neravnine i daju papiru glatkiju površinu. Završeni proizvod je sada spreman da se namota na role i zatim izreže na željene veličine.

Možda se pitaš, kako je moguće nadgledavati taj proces, pri takvoj brzini? No, suvremena tehnologija je usavršila odličan sistem za kontroliranje proizvodnje na samom stroju. Osjetljive naprave neprekidno motre pokretnu balu. Beta zrake se mogu upotrijebiti za provjeravanje osnovne težine, a papir može proći kroz magnetsko polje, da bi se ustanovila njegova debljina. Infra crveni refleksi, mogu se upotrijebiti za mjerenje količine vlage. I, naravno, upotrebljavaju se kompjuteri za kontroliranje prolaska papira, koji putuje kroz različite faze proizvodnje.

Učiniti papir korisnim

Kako to, da je papir toliko svestrano upotrebljiv? Iako se većina papira proizvodi iz drvene kaše, koriste se također i drugi materijali, kao što su trave ‘esparto’,a šećerna trska (ostatak kod proizvodnje šećera) i bambusa. Isto tako se još uvijek upotrebljava platno, pamuk, i konoplje, naročito za vrijednosne papire i posebne (specijalne) vrste papira, kao na primjer, biblijski papir. Što će se dogoditi, kada se ta različita vlakna upotrijebe u različitim kombinacijama? Papir ima različite kvalitete.

Razmotrimo pergament papir i bugačicu. Iako su potpuno različiti, oni su napravljeni iz istih vlakana! Upotrebljavaju se samo različiti postupci čišćenja i izrade. Kako je to moguće? U stvari, jednostavnom upotrebom različitih dodataka, možemo dobiti različite kvalitete papira. Kaolin daje papiru glatkiju površinu, jer popunjava praznine među vlaknima. Bijeljenje i bojanje poboljšava boju. Titanov dioksid poboljšava neprozirnost, tako da se tisak ne vidi na drugoj strani. Formaldehidne smole pomažu da papir ostane čvrst iako se smoči — potrebna osobina za vrećice s čajem! Čak i rastopljeni parafin može biti ključni sastojak. Njime premazuju voštani papir.

Svestrane upotrebe papira izgledaju beskonačne. Ljepenka obložena plastikom se upotrebljava za knjižne ormare i stolice. Sintetska vlakna, kao na primjer najlon i orlon, se također upotrebljavaju sama ili pomiješana s drvenom kašom, za pravljenje papira, tkanini sličnim kvalitetama, koji se upotrebljavaju za odjeću i električne izolacije.

Zadovoljiti rastuću potražnju

Bilo je rečeno da se napredak suvremenog društva može mjeriti njegovom potrošnjom papira. Zanimljivo je, da je samo u Sjedinjenim Američkim državama u 1982. proizvodnja papira i ljepenki dosegla 67 milijuna tona. Ovi zapanjujući zahtjevi su potakli nove izazove za proizvođače.

Kao prvo, papirni mlini troše ogromne količine vode — 250 tona za 1 tonu drvene kaše! Kao što kaže britanski Godišnjak znanosti i budućnosti 1983., ‘veliki papirni mlini koriste dnevno toliko vode, kao grad od 50 000 stanovnika’! Dakle, javlja se problem, što učiniti s otpacima papira.

Proizvođači su se otvoreno uhvatili u koštac s tim problemima. Glavni nasad u Južnoj Africi obrađuje kućne otpatke i koristi već upotrebljenu vodu za pranje trupaca. To uvelike smanjuje potrošnju vode. Slijedeća popularna strategija je sakupljanje otpadnog papira i njegova ponovna prerada. U SAD se više od 25 posto vlaknastih materijala, koji se koriste u proizvodnji papira, dobiva iz otpadnog papira.

Vrijeme će pokazati, da li će proizvođači biti u stanju zadovoljiti potrebe rasipnog stanovništva s mogućnostima iscrpljenog planeta. Sigurno je, da će potrošnja papira još uvijek biti velika. Izdavači ovog časopisa upotrebljavaju ogromne količine papira, štampajući Biblije i biblijsku literaturu. U tom velikom djelu niti ne pomišljaju da bi odustali od tog posla (Matej 24:14). Prosvjetni radnici, industrijalci, znanstvenici, poslovni ljudi i domaćice će također nastaviti upotrebljavati papir.

Kad ćeš slijedeći put uzeti u ruke knjigu, napisati pismo ili jesti iz papirnatog tanjura, uzmi si trenutak vremena i razmisli o važnosti, korisnosti i neophodnosti tog jednostavnog, ali ipak tako svestranog proizvoda — papira!

[Bilješka]

[Slika na stranici 25]

Johan Gutenberg i njegov štamparski stroj. Bez papira ne bi se mogla štampati Biblija

[Slika na stranici 26]

Veliki štamparski stroj