Jehovini sluge vole pomagati jedni drugima (2. Kor. 8:4). No ponekad nam je za to potrebna hrabrost. Naprimjer, kad u nekom području izbije rat, starješine znaju da njihova braća i sestre trebaju ohrabrenje, podršku, a možda i duhovnu ili materijalnu pomoć. Iz ljubavi prema ovcama starješine su spremni riskirati i vlastitu sigurnost da bi im pružili ono što im je potrebno. U takvim situacijama važno je da budemo poslušni kako bismo ostali ujedinjeni. Zato slušaj upute koje dobiješ od svoje podružnice (Hebr. 13:17). Starješinstvo treba redovito analizirati što se sve poduzelo kako bi braća u skupštini bila spremna za krizne situacije. Osim toga, starješinstvo treba redovito razmatrati upute naše organizacije o tome što učiniti kad dođe do neke katastrofe (1. Kor. 14:33, 40). Budi hrabar, ali i oprezan (Izr. 22:3). Postupaj razborito. Nemoj se nepotrebno izlagati opasnosti. Uzdaj se u Jehovu. On ti može pomoći da pomažeš svojoj braći i da istovremeno paziš na svoju sigurnost (w24.07 4 odl. 8; 5 odl. 11).

Kralj David je poznavao Jehovu i uzdao se u njega. Kad su ga progonili njegovi neprijatelji, među kojima je bio i kralj Šaul, David se molio Jehovi za pomoć. Nakon što je Bog uslišio njegovu molitvu i spasio ga, David je rekao: “Živ je Jehova!” (Psal. 18:46). Time nije htio reći samo da Bog postoji. Prema jednom biblijskom priručniku, David je u tom retku izrazio čvrsto uvjerenje da je Jehova “živi Bog koji uvijek pomaže svojim slugama”. On je iz osobnog iskustva znao da je Jehova živi Bog. Budući da je bio čvrsto uvjeren u to, mogao je ustrajno služiti svom Bogu i hvaliti ga (Psal. 18:28, 29, 49). To što smo uvjereni da je Jehova živi Bog može nam pomoći da mu revno služimo. To uvjerenje daje nam snage da izdržimo kušnje i motivira nas da i dalje dajemo sve od sebe u službi Bogu. Isto tako, jača našu odlučnost da ostanemo bliski s Jehovom (w24.06 20–21 odl. 3–4).

Što možemo naučiti iz riječi koje je apostol Pavao uputio Solunjanima? Kad čujemo nešto što nije u skladu s onim što smo naučili iz Biblije ili kad do nas dođe neka bombastična ili šokantna priča, trebamo biti mudri i razboriti. U bivšem Sovjetskom Savezu naši neprijatelji potrudili su se da braća dobiju pismo koje je navodno stiglo iz našeg glavnog sjedišta. To pismo koje je kružilo među braćom potaknulo je neke da osnuju zasebnu, neovisnu organizaciju. Pismo je izgledalo vjerodostojno. No braća koja su vjerno služila Jehovi nisu se dala zavarati. Shvatili su da ono što je pisalo u pismu nije bilo u skladu s onim čemu su bili poučeni. Danas neprijatelji istine ponekad koriste suvremenu tehnologiju kako bi izazvali pomutnju među nama i razjedinili nas. Umjesto da se “brzo pokolebamo u svom prosuđivanju”, možemo se zaštititi tako da preispitamo je li ono što čujemo ili pročitamo u skladu s istinama koje smo naučili (2. Sol. 2:2; 1. Ivan. 4:1; w24.07 12 odl. 14–15).