Odupri se bezbožnim tradicijama!

“ISTINA će vas osloboditi”, rekao je Isus Krist (Ivan 8:32, St). Da, kršćanstvo oslobađa ljude — oslobađa ih ropstva praznovjerju, oslobađa ih vjerovanja u lažne nauke i lažnih nada, oslobađa ih ropstva ponižavajućim običajima.

Međutim, kao i u stara vremena, tako se i današnji kršćani često suočavaju s pritiscima da se vrate bivšim tradicijama (Galaćanima 4:9, 10). To ne znači da su svi popularni običaji štetni. Štoviše, kršćanin se može odlučiti da drži mjesne običaje koji su dobri i korisni. Ali kad se neki običaji suprote Božjoj riječi, kršćani ne čine kompromis. Zato su Jehovini svjedoci poznati kao oni koji odbijaju sudjelovati u proslavama Božića, rođendana i u drugim običajima koji nisu u skladu s Božjom riječi.

Takav hrabar stav često je izazvao mnogo podsmijeha i protivljenja od strane poznanika, susjeda i rođaka koji nisu u vjeri. To je naročito slučaj u nekim afričkim zemljama, gdje postoji širok izbor tradicija koje se obično obdržavaju na pogrebima, vjenčanjima i prilikom rođenja. Na osobu se mogu vršiti ogromni pritisci da se prilagodi — a to često uključuje prijetnje i nasilje. Kako tamošnji kršćani mogu ostati čvrsti? Je li moguće izbjeći sukob, a da se ne učini kompromis? Da bismo odgovorili na to, ispitajmo kako su vjerni kršćani izašli na kraj s nekim nebiblijskim tradicijama.

Praznovjerni pogrebni običaji

U južnoj Africi postoje brojne tradicije povezane s pogrebima i pokopima. Običaj je da ožalošćeni provedu cijelu noć — ili nekoliko noći — u kući žalosti, gdje stalno gori vatra. Ožalošćenima je zabranjeno kuhati, šišati se, pa čak i okupati se, sve dok se ne obavi pokop. Nakon toga trebaju se okupati u posebnoj mješavini trava. Jesu li takvi običaji prihvatljivi za kršćane? Nisu. Svi oni odražavaju vjerovanje u besmrtnost duše i bolestan strah od mrtvih.

U Propovjedniku 9:5 stoji: “Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.” Poznavanje ove istine oslobađa osobu straha od ‘duhova umrlih’. No, što treba učiniti kršćanin kad dobronamjerni rođaci zahtijevaju da sudjeluje u takvim obredima?

Razmotrimo iskustvo afričke Svjedokinje Jane, kojoj je umro otac. Kad je stigla u kuću u kojoj su pokojnika pripremali za ukop, odmah su joj rekli da ona i ostali članovi obitelji trebaju cijelu noć plesati oko leša kako bi umirili duh pokojnika. “Rekla sam im da kao Jehovin svjedok ne mogu sudjelovati u takvim običajima”, priča Jane. “Međutim, sljedećeg dana nakon pokopa stariji su rođaci rekli da će okupati ožalošćene članove obitelji, kao sljedeći korak zaštite od duha pokojnika. Ponovno sam odbila sudjelovati. U isto su vrijeme majku držali odijeljenom u nekoj kući. Svatko tko ju je želio vidjeti morao je prvo popiti nekakav alkoholni napitak pripravljen u tu svrhu.

Odbila sam sudjelovati u svemu tome. Umjesto toga, otišla sam kući kako bih pripremila obrok, koji sam odnijela u kuću gdje se nalazila majka. To je stvarno razočaralo moju obitelj. Moji su rođaci mislili da nisam normalna.” Čak su joj se rugali i prizivali zlo na nju, govoreći: “Budući da si odbacila našu tradiciju zbog svoje religije, mučit će te duh tvog oca. Zapravo, možda više nećeš moći rađati.” No, Jane se nije dala zastrašiti. Kakav je bio ishod? Ona kaže: “U to sam vrijeme imala dvoje djece. Sada ih imam šestero! To je posramilo one koji su me napali da nikad više neću moći rađati.”

Seksualno “čišćenje”

Jedan drugi običaj uključuje ceremonijalno čišćenje nakon smrti nečijeg bračnog partnera. Ako umre žena, njena će obitelj udovcu dovesti ženinu sestru ili neku drugu ženu koja je u bliskom srodstvu s pokojnicom. On je obavezan imati s njom spolni odnos. Samo nakon toga može se oženiti s kim hoće. Ista je stvar i kad umre muž. Smatra se da se tim običajem preživjeli bračni partner čisti od “duha” umrlog supružnika.

Svatko tko se odbije podvrgnuti takvom “čišćenju” izlaže se opasnosti da na sebe navuče gnjev rođakâ. Takva osoba može biti izolirana i podvrgnuta izrugivanju i izricanju prokletstva. No, kršćani ipak odbijaju sudjelovati u tom običaju. Oni znaju da je seks izvan braka prljav u Božjim očima, i da sigurno ne predstavlja neku vrstu “čišćenja” (1. Korinćanima 6:18-20). Osim toga, kršćani se trebaju ženiti “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39).

Kršćanka Violet iz Zambije izgubila je muža. Rođaci su joj nakon toga doveli nekog čovjeka, inzistirajući na tome da ima spolne odnose s njim. Violet je to odbila, a za kaznu joj nisu dozvolili da dolazi po vodu na javni izvor. Također su je upozorili da ne hoda glavnim putem kako joj se ne bi dogodilo neko zlo. Međutim, ona nije dopustila da je zastraše ni rođaci ni ljudi iz njenog sela.

Violet je kasnije bila pozvana na mjesni sud. Ondje je nepokolebljivo objasnila biblijske razloge zbog kojih odbija sudjelovati u nedopuštenim spolnim odnosima. Sud je donio odluku u njenu korist, izjavljujući da je ne mogu prisiliti da sudjeluje u mjesnim običajima i tradicijama koji se suprote njenim vjerovanjima. Zanimljivo je da se zbog njenog nepopustljivog odbijanja da učini kompromis smanjio pritisak na druge Svjedoke u tom selu koji su se kasnije suočili s istim problemom.

Afrička Svjedokinja Monika odoljela je sličnom pritisku kad joj je umro muž. Muževljeva je obitelj inzistirala na tome da joj dovedu drugog muža. Monika kaže: “Odbila sam jer sam čvrsto odlučila poslušati zapovijed iz 1. Korinćanima 7:39.” No pritisak ipak nije popuštao. “Prijetili su mi”, prisjeća se Monika. “Rekli su: ‘Ako odbiješ, nikada se više nećeš udati.’ Čak su tvrdili da su se neki moji sukršćani potajno očistili na takav način.” Međutim, Monika je ostala čvrsta. “Bila sam sama dvije godine, a zatim sam se ponovno udala na kršćanski način”, kaže ona. Monika sada služi kao opći pionir.

Spontani pobačaji i rođenja mrtvorođenčadi

Kršćani u južnoj Africi moraju izlaziti na kraj i s običajima povezanima sa spontanim pobačajima i rođenjima mrtvorođenčadi. Takvi su tragični događaji posljedica ljudske nesavršenosti — a ne božanske kazne (Rimljanima 3:23). No, ako žena ima spontani pobačaj, s njom se, prema nekim afričkim tradicijama, neko vrijeme treba postupati kao s izopćenicom.

Jedna žena, koja je nešto ranije imala spontani pobačaj, bila je stoga iznenađena kada je vidjela Svjedoka kako ide prema njenoj kući. Kad se približio, ona mu je doviknula: “Nemoj dolaziti ovamo! Prema našem običaju, ne bi trebalo posjećivati ženu koja je nedavno imala spontani pobačaj.” Međutim, Svjedok joj je rekao da Jehovini svjedoci donose biblijsku poruku svim ljudima i da ne gledaju na mjesne običaje u vezi s pobačajima. Zatim joj je pročitao Izaiju 65:20, 23, objašnjavajući joj da pod Božjim Kraljevstvom više neće biti spontanih pobačaja niti će se rađati mrtvorođenčad. Rezultat toga bio je da je žena prihvatila biblijski studij na domu.

Pokop mrtvorođenčadi također može biti popraćen praznovjernim običajima. Kad je Svjedok Joseph prisustvovao takvom pokopu, rekli su mu da svi prisutni moraju oprati ruke u nekakvim travama i razmazati taj lijek po grudima. Rekli su da to sprečava “duh” djeteta da se vrati i da im nanese štetu. Joseph je to obzirno odbio, jer je poznavao biblijsku nauku da mrtvi ne mogu nanositi štetu živima. No, neki su ga ipak pokušavali prisiliti da upotrijebi lijek. Joseph je ponovno odbio. Kad su drugi prisutni vidjeli neustrašiv stav tog kršćanina, i oni su odbili upotrijebiti te trave.

Izbjegavaj sukobe, ali ostani čvrst

Strah od živih, te bojazan da se ne bude izopćen mogu biti moćan pritisak da se učini kompromis. U Pričama Salamunovim 29:25 stoji: “Strašiv čovjek meće sebi zamku.” Prethodna iskustva pokazuju istinitost posljednjeg dijela tog retka: “A ko se u Gospodina uzda, biće u visokom zaklonu.”

Međutim, često je moguće izbjeći sukob. Naprimjer, ako je kršćanin pozvan na pogreb nekog rođaka, ne bi trebao čekati da se nađe u situaciji u kojoj je moguće učiniti kompromis. “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaćaju” (Priče Salamunove 27:12).

Bilo bi mudro taktično pitati koji će se točno običaji obdržavati. Ako nisu prihvatljivi, kršćanin bi mogao iskoristiti tu priliku kako bi točno objasnio zašto ne može sudjelovati, ali to treba učiniti “blago i s poštovanjem” (1. Petrova 3:16, St). Kad kršćanin unaprijed obzirno objasni svoj stav koji se temelji na Bibliji, njegovi su rođaci obično skloniji poštovati njegova vjerovanja, a manje su skloni služiti se prijetnjama i zastrašivanjem.

Bez obzira na to kako rođaci reagiraju, kršćanin ne može jednostavno učiniti kompromis obdržavajući tradicije koje sramote Boga — bez obzira na to kakvim ga prijetnjama ili zlostavljanjem obasipali. Mi smo oslobođeni praznovjernog straha. Apostol Pavao je bodrio: “Stojte dakle u slobodi kojom nas Kr[i]st oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti” (Galaćanima 5:1).

[Slika na stranici 29]

Mnogi vjeruju da osoba koja je upravo umrla može služiti kao posrednik i da može prenositi poruke davno umrlim rođacima