Pitanja čitalaca
Da li je Bog bio pristran kad je za rano vodeće tijelo izabrao ljude koji su bili istog rasnog i nacionalnog porijekla — svi su bili Židovi?
Ne, sigurno nije bio pristran. Svi oni koje je Isus najprije pozvao kao svoje učenike bili su Židovi. Zatim su, na Pentekost 33. n. e., Židovi i židovski prozeliti bili prvi koji su bili pomazani svetim duhom i koji su stoga došli u položaj da vladaju s Kristom na nebu. Tek kasnije su uključeni Samarićani i neobrezani neznabožački obraćenici. Dakle, razumljivo je da je vodeće tijelo u to vrijeme bilo sastavljeno od Židova, ‘apostola i starješina u Jeruzalemu’, kako se spominje u Djelima apostolskim 15:2. Bili su to muževi koji su imali širi temelj biblijske spoznaje i godine iskustva u pravom obožavanju, a imali su i više vremena da se razviju u zrele kršćanske starješine. (Usporedi Rimljanima 3:1, 2.)
Do vremena sastanka vodećeg tijela o kojem se izvještava u 15. poglavlju Djela apostolskih, mnogi neznabošci postali su kršćani. Tu spadaju Afrikanci, Evropljani i ljudi iz drugih područja. Ipak, nema zapisa da je itko od tih neznabožaca pridodan vodećem tijelu kako bi kršćanstvo bilo privlačnije ne-Židovima. Ti su novoobraćeni neznabožački kršćani bili ravnopravni članovi u “Izraelu Božijemu”, ali su poštovali zrelost i veće iskustvo židovskih kršćana, kao što su apostoli, koji su u to vrijeme bili dio vodećeg tijela (Galaćanima 6:16). Zapazi u Djelima apostolskim 1:21, 22 kako se visoko poštovalo takvo iskustvo (Jevrejima 2:3; 2. Petrova 1:18; 1. Ivanova 1:1-3).
Bog je mnoga stoljeća na poseban način postupao s izraelskom nacijom, iz koje je Isus izabrao svoje apostole. Nije bila greška ili nepravda što nijedan apostol nije došao iz današnje Južne Amerike, Afrike ili s Dalekog istoka. S vremenom su muškarci i žene iz tih krajeva dobili priliku da steknu prednosti koje su daleko veličanstvenije od toga da budu apostoli na Zemlji, članovi vodećeg tijela prvog stoljeća ili da prime bilo koje drugo zaduženje među Božjim narodom danas (Galaćanima 3:27-29).
Jedan je apostol bio potaknut da kaže kako “Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35). Da, koristi Kristove otkupnine na raspolaganju su svima, bez pristranosti. A pojedinci iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije bit će uključeni u nebesko Kraljevstvo i u veliko mnoštvo koje će vječno živjeti na Zemlji.
Mnogi su ljudi postali osjetljivi na rasno, jezično ili nacionalno porijeklo. Na to se ukazuje kad u Djelima apostolskim 6:1 čitamo o jednom spornom pitanju koje je prouzročilo gunđanje između grčkih i hebrejskih kršćana. Možda smo odrasli sa snažnim osjećajima o jeziku, rasi, etničkom porijeklu ili spolu, ili smo apsorbirali aktualne osjećaje. Budući da postoji velika mogućnost za to, bilo bi dobro da uložimo odlučne napore kako bismo oblikovali svoje osjećaje i reakcije u skladu s Božjim gledištem, a ono glasi da su svi ljudi pred njim jednaki, bez obzira na vanjski izgled. Kad je Bog dao zabilježiti kvalifikacije za starješine i sluge pomoćnike, on nije spominjao rasu i nacionalno porijeklo. Ne, on se usredotočio na duhovne kvalifikacije onih koji bi se mogli staviti na raspolaganje da služe. To je i danas slučaj kod mjesnih starješina, putujućih nadglednika i osoblja podružnica, kao što je bio i kod vodećeg tijela u prvom stoljeću.