Ispravno gledište o kušnjama

GRČKI glagol hypoméno, koji doslovno znači “ostati ili izdržati pod nečim”, preveden je ‘ostati’ u Luki 2:43 i u Djelima apostolskim 17:14. On također znači “zadržati svoj stav; istrajati; ostati postojan”, i stoga se prevodi ‘ustrajati’ (Matej 24:13, St). Imenica hypomoné obično označava hrabru, postojanu ili strpljivu “ustrajnost” koja ne gubi nadu suočavajući se s preprekama, progonstvima, kušnjama ili iskušenjima.

Budući da znaju da nečija vječna budućnost ovisi o ustrajnosti i da osoba može biti sigurna u pomoć odozgo, kršćani se ne trebaju bojati kušnji i nevolja, ne trebaju biti ljuti zbog njih niti se prepustiti prigovaranju, samosažaljenju ili ogorčenosti. Apostol Pavao je savjetovao: ‘Hvalimo se i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje [“ustrajnost”, NW] gradi’ (Rimljanima 5:3). Kušnje koje se uz božansku pomoć podnose strpljivo i postojano otkrivaju da kršćanin posjeduje potrebnu osobinu ustrajnosti — nešto što mu nije bilo poznato iz stvarnog života i iz iskustva prije nego što je započela nevolja.

Treba dopustiti da ustrajnost ‘dovrši svoje djelo’ puštajući da se kušnja odvija svojim tokom bez ikakvih pokušaja da se koriste nebiblijska sredstva kako bi se ona brzo okončala. Tada će vjera biti ispitana i oplemenjena, i otkrit će se njena potkrepljujuća sila. Mogu se otkriti područja na kojima je kršćanin slab, omogućujući mu da vidi nedostatke i da izvrši potrebna poboljšanja. Kada osoba vjerno ustraje pod kušnjama, može se oblikovati njena osobnost i osoba postaje strpljivija, suosjećajnija, samilosnija, ljubaznija i puna ljubavi u odnosima s bližnjima. Stoga, dopuštajući da ustrajnost ‘dovrši svoje djelo’, osobi neće ‘nedostajati ništa’ od onoga što Jehova Bog traži od svojih priznatih slugu (Jakov 1:2-4, NW).