Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Propovijedati u teško vrijeme

APOSTOL Pavao je prorekao da će “u pošljednje dane nastati vremena teška” (2. Timoteju 3:1). Kako su se samo te riječi pokazale točnima! Ljudi u Salvadoru u Srednjoj Americi već dugo proživljavaju ovu gorku stvarnost. Više od jednog desetljeća, ta je zemlja bila pogođena građanskim ratom koji je mnogim tisućama nanio bijedu i smrt. Rat je sada završio, ali bijeda ostaje. Nakon rata došlo je do naglog porasta zločina. Jedan je tamošnji televizijski komentator nedavno izjavio: “Nasilje i pljačke predstavljaju sada naš svakodnevni kruh.”

Jehovini svjedoci nisu bili pošteđeni ovog vala zločina. Provalnici su provalili u mnoge Dvorane Kraljevstva i ukrali opremu za ozvučenje. Nekoliko su puta bande naoružanih mladih upale u Dvorane Kraljevstva dok su kršćanski sastanci bili u toku i prisutnima ukrali novac, satove i druge vrijednosti. Pljačkaši su čak ubili nekoliko Svjedoka dok su obavljali svoje svakodnevne poslove.

Unatoč tim teškoćama, Jehovini svjedoci u Salvadoru i dalje naporno rade propovijedajući dobru vijest. Oni to čine iz poslušnosti biblijskom nalogu: “I u svima narodima treba da se najprije propovjedi evangjelje” (Marko 13:10). U ovoj zemlji ima još uvijek mnogo onih koji čeznu za nadom Kraljevstva koju pruža Biblija, a Svjedoci nastoje stići do svakoga od njih. Neformalno svjedočenje pokazuje se djelotvornom metodom propovijedanja.

Dok je bio na liječenju u bolnici, jedan je Svjedok koristio svaku priliku da razgovara s drugim pacijentima o Božjim obećanjima za budućnost, zapisanima u Bibliji. Jedan je teško bolesni pacijent s tugom jadikovao: “Uskoro ću umrijeti!” No sumoran izgled pacijenta nije Svjedoka odvratio od toga da mu prenese dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Radije je čovjeku naglas čitao iz knjige I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji, koju su izdali Jehovini svjedoci. Nekoliko dana kasnije, Svjedok je napustio bolnicu, s tugom misleći da će čovjek umrijeti.

Četiri godine kasnije, Svjedok se morao podvrgnuti liječenju u jednoj drugoj bolnici. Dok je bio tamo, pristupio mu je neki pacijent i upitao ga: “Sjećaš li me se?” Bio je to čovjek koga je upoznao prije četiri godine, onaj za koga je mislio da će umrijeti! Kakvo je samo radosno iznenađenje bilo kad ga je čovjek zagrlio i rekao: “I ja sam sada Jehovin svjedok!” Čovjek je prigrlio biblijsku nadu za budućnost, proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima i predao svoj život Jehovi. Ne samo da je postao Svjedokom nego je i oko dvije godine sudjelovao u punovremenoj službi kao opći pionir.

U ovom su slučaju sjemena istine, posijana na neformalan način, doprla do prijemljivog srca. Prednost pomaganja ljudima da dođu do spoznaje istine potiče prave kršćane da nastave s djelom propovijedanja usprkos ovim ‘teškim vremenima’.