Cijeniš li svoje mjesto obožavanja?
“Od samog početka evanđelja, kršćani su uvijek imali svoje stalno i određeno mjesto za obožavanje Boga” (“Primitive Christianity”, od Williama Cavea).
BOŽJI je narod uvijek uživao u zajedničkom okupljanju radi obožavanja. To je bio slučaj kako u prvom stoljeću tako i danas. Rani pisci i teolozi kao Lucijan, Klement, Justin Mučenik i Tertulijan suglasni su s obzirom na to da su kršćani imali posebna mjesta gdje su se okupljali radi redovitog zajedničkog obožavanja.
Biblija to također potvrđuje čestim ukazivanjima na redovite sastanke koje su održavale grupe kršćana. Te su grupe bile poznate kao skupštine. To je bio odgovarajući naziv, jer riječ “skupština” na izvornim jezicima Biblije označava skup ljudi okupljenih zbog određene namjere ili djelatnosti.
Rana mjesta kršćanskog obožavanja
Što su radili kršćani prvog stoljeća kad su se okupili? Biblija opisuje nekoliko takvih sastanaka i pokazuje da je učenje bilo njihovo važno obilježje (Djela apostolska 2:42; 11:26; 1. Korinćanima 14:19, 26). Bili su pripremljeni obrazovni programi s predavanjima, pričanjem ohrabrujućih iskustava i brižljivim razmatranjem pisama dobivenih od vodećeg tijela u Jeruzalemu ili od nekog apostola.
U Djelima apostolskim 15:22-35 čitamo da su, nakon što je takvo pismo pročitano grupi kršćana u Antiohiji, Juda i Sila “mnogim (...) riječima tješili i utvrđivali braću” (Raspudić). Drugi izvještaj navodi da su Pavao i Barnaba, nakon što su stigli u Antiohiju, ‘sazvali Crkvu [“skupštinu”, NW] te izvijestili o svemu, što je i koliko je Bog po njima učinio’. Molitva Jehovi bila je također važno obilježje kršćanskih sastanaka (Djela apostolska 14:27, Ra).
Mjesta na kojima su se kršćanske skupštine prvog stoljeća okupljale radi obožavanja nisu bile kićene građevine poput mnogih crkava nazovikršćanstva danas. Rani su se kršćani većinom sastajali u privatnim domovima (Rimljanima 16:4; 1. Korinćanima 16:19; Kološanima 4:15; Filemonu 2). Često se koristila soba u potkrovlju ili gornja soba neke privatne kuće. Gospodinova večera održana je u gornjoj sobi. A 120 učenika bilo je na Pentekost također u gornjoj sobi pomazano svetim duhom (Luka 22:11, 12, 19, 20; Djela apostolska 1:13, 14; 2:1-4; 20:7, 9).
Jehovini svjedoci danas slijede uzor koji su postavili apostoli. Oni koriste mjesta poznata kao Kraljevske dvorane. Tamo se poučavaju kao propovjednici dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14). Oni u Kraljevskoj dvorani također proučavaju Pisma, mole se i hrabre se međusobno. To je u skladu s biblijskim upozorenjem iz Hebrejima 10:24, 25: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan” (DF).
Dolično koristiti naše mjesto obožavanja
Sjećaš li se riječi apostola Pavla: “Bog nije Bog nereda, nego mira”, i “neka sve bude pristojno i uredno”? Ako istražiš kontekst ovih riječi, ustanovit ćeš da je Pavao razmatrao način na koji se trebaju održavati kršćanski sastanci. Kao i u doba apostola, tako i danas kršćani paze na to da se njihovi sastanci održavaju na uredan način te da su dobro organizirani (1. Korinćanima 14:26-40, Ra).
Kula stražara od 15. listopada 1969 (engl.) navodi: “Duhovna atmosfera u Kraljevskoj dvorani je iskrena, proizlazi iz istinskog zanimanja za pravo obožavanje i biblijsko poučavanje. A vedra i prirodna okolina u dvorani potiče prisutne da budu otvoreni i prijazni, a ne ukočeni uslijed tajanstvena svečana držanja.” Naravno, pazi se i na to da korištenje Kraljevske dvorane uvijek odražava cijenjenje i dostojanstvo.
Nazovikršćanstvo je pokazalo velik nedostatak cijenjenja na tom području. Neke religiozne organizacije koriste svoja mjesta obožavanja kao društvene domove za zabavu. Održavaju uživo koncerte religiozne rock-glazbe, imaju prostorije za dizanje utega, biljarske stolove, dječje vrtiće i kućna kina. Jedna je crkva, kao dio svog programa, imala natjecanje u rvanju. To sigurno nije u skladu s uzorom postavljenim od apostola.
Ukoliko je neka skupština prvog stoljeća postupala neprikladno, trebala se ispraviti. Naprimjer, neki u kršćanskoj skupštini u Korintu koristili su proslavu Gospodinove večere kao priliku da jedu i piju. Ponijeli su sa sobom svoju večeru da bi jeli prije ili za vrijeme sastanka, neki su čak prekomjerno jeli i pili. To doista nije bilo na mjestu. Apostol Pavao im je pisao: “Eda li dakle nemate kuća da jedete i pijete?” (1. Korinćanima 11:20-29).
Jehovini svjedoci nastoje da, u skladu s Pavlovim savjetom, osobne stvari obavljaju kod kuće ili na nekom drugom mjestu, a ne u Kraljevskoj dvorani. Istina, naši redoviti sastanci pružaju zgodnu priliku da vidimo mnogo prijatelja u isto vrijeme. Međutim, Kraljevska je dvorana posvećena Jehovi, zato je treba koristiti isključivo za obožavanje njega. Mi ne koristimo našu prisutnost tamo kako bismo obavljali neke svjetovne poslove ili osobne financijske transakcije.
Osim toga, skupština ne koristi Kraljevsku dvoranu za rekreaciju, sakupljanje financijskih sredstava ili za socijalne usluge kao što je čuvanje djece. Postoje druga mjesta na kojima se mogu obavljati osobne i poslovne stvari.
U jednoj su Kraljevskoj dvorani starješine primijetili da članovi skupštine imaju običaj na sastancima posuđivati ili vraćati posuđene stvari. Također su imali i naviku da u Kraljevskoj dvorani razmjenjuju videokasete s filmovima. Iako ta djelatnost nije bila komercijalna, starješine su im pomogli uvidjeti da je, kad god je to moguće, mudro takve stvari obavljati kod kuće.
Da bi se izbjegle situacije koje bi mogle ostaviti krivi dojam i kako bi se osiguralo da se Kraljevska dvorana koristi na ispravan način, svaki bi se trebao upitati: ‘Obavljam li u Kraljevskoj dvorani neke osobne stvari koje se mogu obaviti kod kuće?’ Naprimjer, ne bi li bilo bolje kad se organiziraju izleti ili druga društvena okupljanja da se o takvim pripremama razgovara kod kuće? Možemo li se poslužiti telefonom ili posjetiti one kojima se želimo obratiti? Posudivši Pavlove riječi, mogli bismo reći: ‘Zasigurno imamo kuće gdje možemo obavljati takve stvari, zar ne?’
Određeno vrijeme i mjesto za obožavanje Jehove
Biblija navodi u Propovjedniku 3:1: “Za sve postoji određeno vrijeme, vrijeme za svaki posao pod nebesima” (NW). Kad prisustvujemo sastancima u Kraljevskoj dvorani, možemo se potpuno zadubiti u djelatnosti koje su povezane s kršćanskom službom. To je vrijeme određeno za obožavanje Jehove.
Isusov polubrat Jakov savjetovao je neka se ne pokazuje pristranost u kršćanskoj skupštini (Jakov 2:1-9). Kako možemo u našim Kraljevskim dvoranama primijeniti taj savjet? Dojam pristranosti mogao bi se stvoriti kad bi se tamo dijelile pisane pozivnice za zabave. U jednoj su skupštini imali običaj stavljati takve pozivnice u torbe s knjigama ili u Biblije prisutnih. Istina, to je lakše nego da se pozivnice šalje poštom ili da ih se dostavi svakome kući. Međutim, kako se osjećaju oni koji ne dobiju pozivnicu nakon što su primijetili da su se pozivnice dijelile drugima? Bi li to moglo stvoriti dojam pristranosti?
Naravno, ne mora se postaviti kruto pravilo da u Kraljevskoj dvorani nitko ne smije drugome dati neku osobnu poruku ili paket; isto tako, nije neispravno u Kraljevskoj dvorani razgovarati o svakodnevnim djelatnostima ili događajima, pozvati nekoga k sebi kući ili upitati nekoga hoće li nam se pridružiti na rekreaciji. No, to bi trebalo uslijediti samo uzgredno i na diskretan i nenametljiv način. Osobni dogovori nikad ne bi smjeli odvraćati pažnju od toga zašto smo se stvarno sastali u Kraljevskoj dvorani, naime, da se duhovno izgradimo (Matej 6:33; Filipljanima 1:10).
Muževi koji služe kao primjer
Starješine i sluge pomoćnici revno služe kao primjer, pokazujući cijenjenje za Kraljevsku dvoranu. Uglavnom su jedan ili dvojica starješina i slugu pomoćnika zaduženi da koordiniraju stvari u vezi s održavanjem Kraljevske dvorane. Ako dvoranu koristi više skupština, te stvari nadgledava odbor starješina.
Iako su neki posebno zaduženi za takve poslove, svi sluge pomoćnici i starješine trebali bi biti iskreno zainteresirani za dvoranu. Oni shvaćaju da je Kraljevska dvorana posvećena Jehovi te da se koristi za njegovo obožavanje.
Starješine ne bi smjeli oklijevati da se, kad je to potrebno, izvrše neki popravci (2. Dnevnika 24:5, 13; 29:3; 34:8; Nehemija 10:39; 13:11). U nekim se skupštinama vrše redovite inspekcije Kraljevske dvorane kako bi se bez odlaganja obavilo sve potrebne popravke. Vode se popisi robe kako bi se osiguralo da je na zalihi potreban materijal te da je pristupačan. Ako postoji određeni prostor za uskladištenje materijala, alata i pribora za čišćenje, svi se starješine i sluge pomoćnici trebaju zanimati za njegovo stanje i brinuti za to da se drži u urednom stanju. Oni koji rade kod stola za literaturu i časopise mogu pokazati svoje zanimanje time da se odmah pobrinu kako se prazne kartonske kutije ne bi razbacale po dvorani.
Služeći kao primjer, starješine i sluge pomoćnici mogu pomoći ostalima u skupštini da očituju revnost za Kraljevsku dvoranu (Jevrejima 13:7). Svi mogu pokazati dolično poštovanje tako što imaju udjela u čišćenju dvorane i što pokazuju iskreno zanimanje za njen opći izgled.
Isus je u Mateju 18:20 rekao: “Gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja medju njima.” Da, Isus se zanima za to što radimo kad se okupimo da obožavamo Jehovu. To ukljućuje sve sastanke koji se održavaju u privatnim domovima, kao i velike sastanke kao što su oblasni kongresi ili pokrajinski sastanci.
Za milijune Jehovinih svjedoka, nema mjesta koje bi njihovom srcu bilo bliže nego što je njihovo stalno mjesto obožavanja, Kraljevska dvorana. Oni pokazuju dolično cijenjenje prema tom mjestu. Očituju marljiv duh i time što se brinu za to mjesto i uvijek ga nastoje dolično koristiti. Slijedi i ti opomenu koju je dao sam Jehova: “Čuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji” (Propovjednik 5:1).