Jehova mijenja vremena i vremenska razdoblja u Rumunjskoj

VJETROVI promjena prohujali su 1989. Istočnom Evropom. U roku od nekoliko mjeseci vlade, koje su nekada bile čvrste poput neosvojivih tvrđava, srušile su se kao pločice domina. Zajedno s političkim promjenama došlo je i do socijalnih, ekonomskih i, najzanimljivije za Jehovine svjedoke, do religijskih promjena. Jehovini svjedoci su u jednoj zemlji za drugom dobivali zakonsko priznanje i ponovno im je udijeljena sloboda da izvršavaju religiozne aktivnosti.

No, izgledalo je da će stvari biti drugačije u Rumunjskoj. Vlada je držala narod tako čvrsto u pandžama da je izgledalo da će tamo vjetrovi promjena slabo djelovati. Kad su tamošnji Jehovini svjedoci čuli što se događa u drugim zemljama Istočne Evrope, pitali su se: ‘Hoćemo li ikad prije Harmagedona moći uživati slobodu obožavanja?’ Njihova su srca čeznula za vremenom kad bi se mogli sastajati na kršćanskim sastancima sa svojom duhovnom braćom i sestrama, javno propovijedati dobru vijest i otvoreno proučavati biblijske publikacije, a da ih ne moraju uvijek skrivati. Sve je to izgledalo samo kao san.

Zatim se taj san ostvario! Bilo je to u prosincu 1989. Ceauşescuov je režim na iznenađenje svih pao preko noći. Ti su kršćani iznenada bili slobodni. Jehovini svjedoci su 9. travnja 1990. zakonski priznati kao religiozna organizacija u Rumunjskoj. Jehova je promijenio vremena i vremenska razdoblja za tamošnjih 17 000 aktivnih Svjedoka. (Usporedi Danijel 2:21, NW.)

Duga povijest

Carol Szabo i Josif Kiss vratili su se 1911. godine iz Sjedinjenih Država, gdje su upoznali biblijsku istinu i predali svoje živote Jehovi, u Rumunjsku kako bi vršili njegovu volju. Željeli su dobru vijest prenijeti svojim zemljacima. Čim su stigli u Rumunjsku počeli su propovijedati. Kad je buknuo prvi svjetski rat, bili su uhapšeni zato što su to činili. Ipak, sjeme Kraljevstva koje su posijali počelo je rađati plodove. Godine 1920, kad se djelo nanovo organiziralo, u Rumunjskoj je bilo oko 1 800 objavitelja Kraljevstva.

U to se vrijeme revolucionarni duh koji je plamtio na Balkanu mogao sve više i više osjetiti i u Rumunjskoj, a nemiri su uzimali maha. Unatoč teškim vremenima, naša su duhovna braća nastavila s djelom. Watch Tower Society je 1924. otvorio podružnicu u Cluj-Napoci, u ulici Regina Maria 26, koja je nadgledavala djelo u Rumunjskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji i Albaniji.

Međutim, politička je situacija bila sve napetija, a osim problema od strane vlasti, bilo je i problema unutar organizacije. 1930 Year Book (Godišnjak 1930) izvještava: “Zbog nevjernosti osobe koju je Watch Tower Society poslao tamo, braća su bila raspršena i njihovo pouzdanje veoma uzdrmano. Watch Tower Society iščekuje neku povoljnu priliku kako bi ponovno oživio djelo u toj zemlji, no mjesne vlasti zabranjuju sve i mi moramo čekati dok Gospodin ne otvori povoljniji put.” Zatim je, godine 1930, Martin Magyarosi, rumunjski svjedok koji se krstio 1922, imenovan za novog slugu podružnice, a podružnica se kasnije preselila u Bukurešt, u ulicu Crişana 33. Nakon duge borbe Watch Tower Society je 1933. godine konačno registriran kao zakonsko udruženje u Rumunjskoj.

Teškoće se nastavljaju

Teške su kušnje i dalje nadolazile na Svjedoke u Rumunjskoj. Tako 1936 Year Book (Godišnjak 1936) izvještava: “Braća vjerojatno ni na jednom dijelu Zemlje ne rade pod većim teškoćama nego u Rumunjskoj.” Unatoč svim nevoljama, u izvještaju službe za 1937. godinu navodi se 75 skupština sa 856 objavitelja u Rumunjskoj. Na Spomen-svečanosti bilo je 2 608 prisutnih.

Kad je započeo drugi svjetski rat, Rumunjska nije ostala pošteđena. General Ion Antonescu dokopao se u rujnu 1940. moći u vladi i počeo vladati poput Hitlera. Teroriziranje je bio dio svakodnevice. Stotine naše braće su uhapšene, isprebijane i mučene. Brat Magyarosi uhapšen je u rujnu 1942, no iz zatvora je još uvijek mogao koordinirati djelo u Transilvaniji.

Progonstvo se nastavilo kad su Hitlerove trupe godine 1944. prohujale zemljom. Izvještaj iz Bukurešta opisao je uvjete pod nacističkim režimom: “Jehovini svjedoci u ovoj zemlji strahovito su proganjani. Pozatvarani zajedno s komunistima i optuženi od svećenstva koje podupire Hitlera da smo gori od komunista, mnogi od nas osuđeni su na 25 godina zatvorske kazne, na doživotnu robiju ili na smrt.”

Konačno je završio rat i, 1. lipnja 1945, Watch Tower Society u Bukureštu počeo je ponovno djelovati. Unatoč teškoćama pri nabavci papira, odani radnici tiskali su preko 860 000 brošura i preko 85 000 primjeraka Kule stražare na rumunjskom i mađarskom. Jehova je bogato blagoslovio njihov naporan rad. Godine 1946. krstilo se oko 1 630 novih. Vrhunac te godine bio je nacionalni kongres održan 28. i 29. rujna u Bukureštu. Svećenstvo je pokušalo sve što je moglo kako bi ometalo i prekinulo taj kongres, no nije uspjelo, i na javnom predavanju bilo je preko 15 000 prisutnih. Bilo je to prvi put da su braća u Rumunjskoj mogla imati takav kongres.

Watch Tower Society poslao je u Rumunjsku brata Alfreda Rütimanna iz švicarske podružnice. U kolovozu 1947. govorio je pred više od 4 500 braće na 16 različitih mjesta i izgradio ih za ono što je stajalo pred njima. Ubrzo se ponovno počeo vršiti pritisak na Svjedoke, ovoga puta od komunističkog režima. Vlasti su u veljači 1948. zabranile našu djelatnost tiskanja i propovijedanja. Zatim je, u kolovozu 1949, izvršena racija u podružnici u ulici Alion 38. Nakon toga su mnoga braća uhapšena, među njima i brat Magyarosi. Ovog su puta optuženi da su imperijalisti te poslani u zatvore ili radne logore. Sljedećih 40 godina bilo je djelo zabranjeno i Jehovini svjedoci su mnogo trpjeli. Teškoće unutar organizacije, izazvane od neprijatelja, još su povećale pritisak. Ceauşescuov je režim 1989. konačno srušen i oni su bili slobodni! Što će sada učiniti sa svojom slobodom?

Ponovno javno propovijedati

Svjedoci nisu nimalo tratili vrijeme. Odmah su počeli propovijedati od kuće do kuće. No, to za njih nije bilo lako, jer su godinama hrabro izvršavali djelo u ilegali, svjedočeći neformalno. Sada su bili uzbuđeni što mogu javno propovijedati. Većina njih to nikad prije nije činila, a neki su posljednji put propovijedali od kuće do kuće krajem 1940-ih. Kakve rezultate imaju? Da vidimo.

Prikladno mjesto da počnemo je glavni grad Bukurešt koji ima 2,5 milijuna stanovnika. U tom su gradu prije dvije godine bile samo četiri skupštine. Sada tamo ima deset skupština, a preko 2 100 osoba je 1992. prisustvovalo Spomen-svečanosti. Budući da se vodi mnogo biblijskih studija koji dobro napreduju, možda će se uskoro moći osnovati neke nove skupštine.

Craiova je grad s oko 300 000 stanovnika u jugozapadnom dijelu zemlje. Do 1990. bilo je u cijelom gradu samo oko 80 Svjedoka. Tada se razvio pionirski duh i djelo je doživjelo polet. Samo 1992. krstile su se 74 osobe, a vodi se preko 150 biblijskih studija. Sada ima preko 200 objavitelja, i revno se traži prikladno mjesto za Kraljevsku dvoranu.

Jedna Svjedokinja u Tirgu Muresu išla je s dvojicom braće kod pravoslavnog svećenika da bi se njeno ime izbrisalo iz crkvenih knjiga. Kad je svećenik saznao zašto su došli, pozvao ih je unutra, te su vodili lijep razgovor. Zatim je svećenik rekao: “Zavidim vam, ali ne u zloj namjeri. Mi bismo trebali vršiti djelo koje vi vršite. Šteta što je pravoslavna crkva uspavani div”! Uzeo je brošuru Trebaš li vjerovati u Trojstvo? i primjerak Kule stražare. Sestra je sretna što više ne pripada tom ‘uspavanom divu’ (Otkrivenje 18:4).

Karakteristično je da su oni koji danas upoznaju istinu uglavnom mladi ljudi. Zašto? Očito su mnogo očekivali od promjene vlasti, no iluzije su im razbijene. Sretni su kad saznaju da samo Jehovino Kraljevstvo može donijeti trajno rješenje naših problema (Psalam 146:3-5).

Velike se stvari događaju u malim mjestima

Ocoliş je malo selo u sjevernoj Rumunjskoj. Godine 1920. vratio se tamo jedan čovjek imenom Pintea Moise s ruske fronte, kuda je bio odveden kao ratni zarobljenik. On je bio katolik, no prije svog povratka postao je baptistom. Tri tjedna kasnije posjetili su ga Istraživači Biblije, kako su se Jehovini svjedoci tada zvali. Nakon tog posjeta je rekao: “Sada sam našao istinu o Bogu!” U Ocolişu je 1924. bila grupa od 35 osoba.

Danas u tom selu sa 473 stanovnika ima 170 objavitelja Kraljevstva. Svakom su objavitelju dodijeljene dvije kuće kao osobno područje, a obrađuju i okolna sela. Ipak, oni su optimistički raspoloženi. Upravo grade lijepu Kraljevsku dvoranu koja može primiti 400 osoba. Sav posao obavili su mjesni Svjedoci.

Valea Largă je mjesto gdje su 1914. stanovala braća Szabo i Kiss. Godine 1991. bilo je u tom mjestu sa 3 700 stanovnika osam skupština sa 582 objavitelja Kraljevstva. Na Spomen-svečanosti 1992. bila su 1 082 prisutna — gotovo svaka treća osoba u toj dolini.

Specijalni pioniri pripremaju put

Specijalni pioniri igraju važnu ulogu u donošenju dobre vijesti ljudima u udaljenijim područjima. Čim je odobrena sloboda propovijedanja, počeo je Ionel Alban raditi u dva grada, provodeći svaki tjedan dva dana u Orşovi i pet dana u Turnu-Severinu.

Kad je Ionel došao, u Orşovi nije bio niti jedan Svjedok. U prvom je tjednu započeo biblijski studij s četrnaestogodišnjim dječakom. Mladić je u roku od dva mjeseca poduzeo toliko promjena da su njegov prijatelj i jedan susjed također počeli proučavati. Susjed Roland, koji je bio katolik, izvanredno je napredovao. Nakon samo mjesec i pol pridružio se Ionelu u djelu propovijedanja, a nakon pet mjeseci se krstio. Odmah je počeo s punovremenom službom. I njegova je majka počela proučavati te se krstila 1992. na oblasnom kongresu “Nosioci svjetla”. Sada u Orşovi ima deset objavitelja i oni vode 30 biblijskih studija.

Prvi koji je prihvatio istinu u Turnu-Severinu bio je recepcionar u hotelu u kojem je Ionel stanovao. Dva mjeseca kasnije postao je nekršteni objavitelj i za tri mjeseca se krstio. Sada je jedan od tamošnja 32 objavitelja koji vode ukupno 84 biblijska studija.

Specijalna pionirka Gabriela Geica služila je kao opći pionir još dok je naše djelo bilo zabranjeno. Njena je želja bila da radi tamo gdje je veća potreba. Dodijeljeno joj je ogromno područje. Ponekad je putovala 100 do 160 kilometara da bi posjetila zainteresirane osobe. Jedan od gradova u kojima je radila je Motru, gdje su bila samo četiri Svjedoka. “Zbog pojačanog djelovanja u Motru, počeli su nam se svećenici i druge religiozne grupe protiviti”, priča ona. “Utjecali su na gradonačelnika i na policiju neka vrše pritisak na obitelji koje su mi pružile smještaj. One su me izbacile, tako da sam gotovo svaki drugi mjesec morala tražiti drugi smještaj.”

Gabriela je počela proučavati s jednom ateistkinjom u Orşovi, koja je rekla da je ne zanima religija i Biblija. No, nakon samo četiri mjeseca proučavanja ta je žena počela braniti Bibliju. Iako joj je suprug priječio da noću uđe u kuću i prijetio da će se rastati ili je ubiti, ona je sačuvala svoju besprijekornost. Još prije nego se krstila, vodila je deset biblijskih studija.

Divni izgledi

Rumunjska je u kolovozu 1992. dostigla najveći broj od 24 752 objavitelja u 286 skupština. Na Spomen-svečanosti bilo je preko 66 000 prisutnih. U maloj podružnici u Bukureštu 17 radnika čine sve što je u njihovoj moći u brizi za duhovne potrebe svoje braće. Nadaju se da će uskoro početi graditi veću podružnicu.

Jehovini svjedoci u Rumunjskoj ne mogu a da ne budu zapanjeni svim tim brzim promjenama u zadnjih nekoliko godina. Zahvalni su Jehovi Bogu što pripadaju međunarodnoj skupštini koja nosi njegovo ime i koja vodi ljude do točne spoznaje o njemu i njegovom nepromjenljivom naumu. Kako su samo, nakon toliko godina teškoća i progonstva, zahvalni Jehovi što je doista promijenio vremena i vremenska razdoblja u Rumunjskoj!

[Karta na stranici 23)

(Vidi publikaciju)

MAĐARSKA

RUMUNJSKA

Bukurešt

Cluj-Napoca

Craiova

Tirgu-Mures

Orşova

Turnu-Severin

Motru

Turda

BUGARSKA

[Slike na stranicama 24 i 25]

1. Oko 700 Svjedoka okupljeno u šumi 1947.

2. Pozivnica za javno predavanje 1946.

3. Kongres u Alba Iulii godine 1992.

4. Svjedočenje u Cluj-Napoci danas

5. Kraljevska dvorana blizu Turde

6. Betelska obitelj u Bukureštu