Jesi li proračunao trošak?
“ŠTO! Vi odbijate tako sjajnu ponudu?” Upraviteljica skoro nije mogla povjerovati što je upravo čula. Njoj podčinjena žena, cijenjena zbog svoje spretnosti i dobrog vladanja, upravo je odbila ponudu da na trošak poduzeća dvije godine studira u inozemstvu. Zašto je to učinila?
Prihvaćanje ponude, objasnila je žena, značilo bi da dvije godine bude odvojena od svog supruga i dvoje djece. Jako bi joj nedostajali. No, što je još važnije, zanemarivala bi i svoje od Boga dobivene obaveze supruge i majke. Emocionalna i duhovna cijena bila bi previsoka. Prema tome, nakon što je proračunala trošak, odlučila je odbiti ponudu.
Što bi ti učinio da si bio na njenom mjestu? Razumljivo je da se neće svaki složiti s odlukom koju je donijela ta kršćanka. Neki, poput njenih kolega na poslu, možda misle da je propustila sjajnu priliku za unapređivanje svoje karijere. Drugi bi je čak mogli optužiti da ne misli na budućnost svoje obitelji jer, konačno, dvije godine bi brzo prošle. No, njena odluka nije bila prenagljena ili sentimentalna. Temeljila se na zdravom razmišljanju i na razboritim načelima. Na kojima?
Više od zdravog razuma
Najmudriji čovjek koji je ikad hodao Zemljom, Isus Krist, pružio je u jednoj od svojih parabola smjernicu. “Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti?” pitao je Isus. “Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!’ ” (Luka 14:28-30, St).
Svatko će se složiti da je mudro i korisno proračunati trošak prije odlučivanja da se učini nešto važno. Hoće li, primjerice, netko tko želi kupiti kuću prebrzo potpisati ugovor, bez da barem sazna cijenu i uvjeri se da je u financijskoj mogućnosti dovršiti taj pothvat? Smatralo bi ga se svakako nerazboritim ako bi tako nešto učinio. Da, zdrav razum nalaže da treba proračunati trošak prije nego se počne s nekim pothvatom.
No, što je Isus zapravo želio istaknuti ovom parabolom? Neposredno prije nego je uveo parabolu, rekao je: “Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik” (Luka 14:27, St). Dakle, kontekst pokazuje da Isus nije jednostavno dao neki razumni savjet s obzirom na naše uobičajene, svakodnevne pothvate. Zapravo, govorio je o proračunavanju troška u vezi s postajanjem njegovim učenikom.
Svojom parabolom Isus je istaknuo da postajanje njegovim učenikom uključuje promjene i žrtve. Zašto? Zato što je sadašnji sustav stvari usmjeren na materijalne stvari i motiviran koristoljubljem. Većina ljudi uglavnom se zanima za zadovoljavanje svojih tjelesnih želja, poklanjajući svojim duhovnim potrebama ili svom odnosu s Bogom malu ili nikakvu pažnju (2. Timoteju 3:1-4). Taj stav, ili duh, je međutim u izravnoj suprotnosti s onim što je pokazao Isus Krist. “Sin čovječ[ji]”, rekao je, “nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.” Najveću vrijednost pridao je duhovnim stvarima umjesto materijalnim kad je rekao: “Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa” (Matej 20:28; Ivan 6:63).
Prema tome, kad je Isus onima koji su željeli postati njegovi učenici savjetovao da proračunaju trošak, nije u prvom redu govorio o materijalnim vrijednostima, već o duhovnim. Što im je važnije, materijalne prednosti koje pruža svijet ili duhovne koristi koje im se nude kao učenicima? Zbog toga je, nakon što je ispričao ovu parabolu i još jednu koja je povezana s tim, izveo zaključak: “Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik” (Luka 14:33). Je li onaj koji bi želio postati sljedbenikom voljan i spreman na takvu žrtvu, ili je to za njega previsoka cijena?
Uravnoteženo gledište
Iako materijalne stvari mogu donijeti naizgledne koristi koje su zamjetljivije i neposrednije, koristi od duhovnih ciljeva daleko su trajnije i više zadovoljavaju. Isus je ovako zaključio: “Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rdja kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rdja ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu” (Matej 6:19, 20). U današnje su vrijeme inflacija, pad vrijednosnih papira, stečajevi banaka, i tako dalje, upropastili mnoge koji su se uzdali samo u materijalna bogatstva. No, apostol Pavao nas potiče da “ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno” (2. Korinćanima 4:18). Međutim, kako možemo razvijati takvo stajalište?
Možemo to činiti oponašajući naš Uzor i Primjer, Isusa Krista. Dok je bio na Zemlji ni u najmanjoj mjeri nije bio asketa, što je očito iz činjenice da je ponekad bio prisutan na svadbama i gozbama. Međutim, očigledno je duhovne stvari stavljao na prvo mjesto. Da bi izvršio volju svog Oca, bio je spreman odreći se čak stvari koje se smatraju potrebama. Jednom prilikom je izjavio: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječij nema gdje zakloniti glave” (Luka 9:58). Smatrao je vršenje volje svog Oca tako važnim i zadovoljavajućim da je sa srdačnom iskrenošću rekao: “Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao” (Ivan 4:34).
Isus je pokazao svoj osjećaj za vrijednosti načinom na koji je odbio Sotonina iskušenja. Đavo je pokušao navesti Isusa da Svoju od Boga dobivenu moć upotrijebi na Svoju korist, da zadovolji Svoje tjelesne potrebe i da postigne svjetovnu slavu i popularnost. Isus je vrlo dobro znao da se takve sumnjive koristi mogu dobiti samo za vrlo visoku cijenu — gubitak Božjeg priznanja — cijenu koja je bila viša od onoga što je bio spreman platiti, jer je cijenio svoj dobar odnos sa svojim Ocem iznad svega drugog. Zato je Sotonine ponude jasno i bez oklijevanja odbio (Matej 4:1-10).
Kao Kristovi sljedbenici, sigurno želimo imati isti osjećaj za vrijednosti kao naš Gospodar. U sadašnjem sustavu stvari pod Sotoninom vlašću postoje mnoge stvari koje, kako se čini, obećavaju divne koristi, ali zapravo mogu biti pogubne za naš odnos s Bogom. Takve stvari, kao što je uspinjanje po ljestvici uspjeha, težnja za višim obrazovanjem koje bi unaprijedilo nečiji položaj, udvaranje nevjernicima, ili pak upuštanje u sumnjive poslovne programe, mogu lako voditi do gubitka vjere i konačno do gubitka Jehovine naklonosti. Moramo pomno proračunati trošak kad se suočavamo s takvim iskušenjima.
Prava mudrost je zaštita
Prije nekoliko godina imao je mladi kršćanin iz jednog velikog grada na Dalekom istoku priliku otići u inozemstvo na doškolovanje. Iako je već imao dobro svjetovno obrazovanje i dobro plaćeni posao, smatrao je da to nije dovoljno; želio je popraviti svoje životne okolnosti. Sukršćani su ga pokušali uvjeriti u skladu sa biblijskim mislima koje smo upravo razmatrali, no on je bio nepopustljiv i unapređivao je tu namjeru. Iako se ispočetka trudio zadržati svoju vjeru, postupno je gubio cijenjenje za biblijsku istinu, te su se počele javljati sumnje. Otprilike za godinu dana potpuno je izgubio vjeru i tvrdio je da je agnostik. Istina, zadobivanje višeg akademskog stupnja kroz unapređivanje svjetovnog obrazovanja donijelo mu je stanovitu mjeru zadovoljstva. No, kako je veliku cijenu morao platiti za tu prolaznu slavu — brodolom svoje vjere i mogući gubitak vječnog života! (1. Timoteju 1:19).
S druge strane, oni koji nisu dopustili da bilo što ugrozi njihov odnos s Bogom, poželi su bogate blagoslove od Jehove.
Jedan primjer je mladi čovjek koji je bio vlasnik poduzeća za uređivanje unutrašnjosti prostorija u istom gore spomenutom gradu. Samo nekoliko mjeseci nakon što je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima bio je suočen s primamljivom ponudom — posao renoviranja u vrijednosti od 30 000 američkih dolara. Međutim, to bi uključivalo zaobilaženje građevinskih propisa i odredaba kod podizanja neke protuzakonite gradnje. Budući da je naučio da kršćani moraju biti poslušni zakonu, shvatio je da bi prihvaćanje tog posla moglo značiti gubitak Božje naklonosti (Rimljanima 13:1, 2). Nakon što je brižljivo odvagnuo stvar, odbio je posao. Kakav je bio ishod? To djelo vjere pokazalo se prekretnicom u njegovom duhovnom napretku. Za manje od godinu dana napredovao je do predanja i krštenja. Prodao je svoje poduzeće i prihvatio posao koji mu je dozvoljavao da ima mnogo više vremena za duhovne ciljeve. Sada radosno i revno služi Jehovi.
Oba mlada čovjeka proračunala su trošak. Što je učinilo razliku u njihovim izborima? Božanska mudrost! Kako to? Mudrost je sposobnost primjenjivanja spoznaje na način koji obično donosi trajne koristi, a božanska mudrost znači korištenje spoznaje u skladu s Božjim naumom za nas. Iako su oba mlada čovjeka imala stanovitu biblijsku spoznaju, njihova primjena spoznaje vodila je do različitih rezultata. Knjiga Izreka kaže: “Jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati: da te izbavi od zla puta” (Izreke 2:10-12, St).
Božja riječ, Biblija, izvor je prave mudrosti kojem se uvijek možeš obratiti za vodstvo kad moraš donijeti važnu odluku. Umjesto da postaneš mudar u svojim vlastitim očima, slijedi savjet: “Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze” (Izreke 3:5, 6, St). Moramo biti ponizni i spremni dati se poučiti, izbjegavajući duh svojeglavosti i neovisnosti ovog svijeta koji danas tako prevladava.
Da, mi ne možemo izbjeći da žanjemo ono što posijemo, i potpuno je pravo i pošteno da moramo nositi posljedice odluka i izbora koje činimo (Galaćanima 6:7, 8). Stoga proračunaj trošak prije svakog pothvata. Nemoj dopustiti da te bilo koja prividna prednost liši tvoje duhovnosti ili tvog odnosa s Jehovom Bogom. Moli se za mudrost i dobru sposobnost prosuđivanja da bi donosio ispravne odluke, jer odluke koje danas donosiš mogu značiti razliku između života i smrti — za svu vječnost! (Usporedi 5. Mojsijeva 30:19, 20.)
[Slike na stranici 28]
Hoće li na prvo mjesto u životu staviti duhovne aktivnosti ili svjetovnu karijeru?