Mogu li te likovi približiti Bogu?

VELIKI broj egipatskih, babilonskih i grčkih likova danas ispunjava muzeje. Kipovi koji su nekad bili predmet gorljivog štovanja, sada se prikazuju samo kao djela drevne umjetnosti. Njihova je moć postojala jedino u mašti onih koji su ih obožavali. Kad su nestali narodi koji su ih štovali, iščezla je također i navodna moć tih likova. Likovi su sada razotkriveni kao nemoćni — što su uistinu uvijek i bili — beživotni predmeti od drveta, kamena ili metala.

Što je s likovima koje ljudi danas štuju i obožavaju? Jesu li ti likovi išta moćniji od drevnih egipatskih, babilonskih i grčkih likova? Jesu li se zaista pokazali kao pomoć čovjeku da se približi Bogu?

Izgleda da se čovječanstvo prolaskom svakog naraštaja sve više i više udaljava od Boga. I što mogu učiniti svi likovi svijeta? Ukoliko se prepuste sami sebi, sakupljaju prašinu, i na kraju zahrđaju ili istrule. Oni se ne mogu brinuti ni za sebe, a kamoli će onda bilo što uraditi za ljude. Još je važnije, međutim, što o tome kaže Biblija?

Skupi, pomno izrađeni, a beskorisni

Ne iznenađuje da Biblija likove razotkriva kao beskorisne i potpuno nesposobne da svojim poklonicima pomognu približiti se Bogu. Iako su religijski kipovi obično skupi i pomno izrađeni, Biblija sljedećim riječima pokazuje njihovu pravu vrijednost: “Njihovi su idoli srebro i zlato, djelo ruku zemaljskog čovjeka. Usta imaju, a ne mogu govoriti; oči imaju, a ne mogu gledati; uši imaju, a ne mogu čuti. Nos imaju, a ne mogu mirisati. Ruke su njihove, a ne mogu osjećati. Stopala su njihova, a ne mogu hodati; svojim grlom ne daju nikakva zvuka. Oni koji ih prave postat će upravo poput njih, svi oni koji se u njih uzdaju” (Psalam 115:4-8, New World Translation).

Biblija ne samo da idole razotkriva kao bezvrijedne, već i osuđujuće govori o likovima i njihovim obožavateljima: “Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti, ali ni dobra učiniti ne mogu. Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine” (Jeremija 10:5, 14, 15, Stvarnost).

Katoličko gledište

Istina, mnogi koji se pred religijskim likovima klanjaju, mole i pale svijeće, i ljube ih, sebe ne smatraju idolopoklonicima ili obožavateljima likova. Naprimjer, katolici tvrde da likove Krista i Marije štuju, ne zato što likovi sami po sebi posjeduju neku božanstvenost, već zbog onoga koga ti likovi predstavljaju. U djelu The World Book Encyclopedia stoji: “U Rimokatoličkoj crkvi, likovi se štuju kao simboli ljudi koje predstavljaju.” Katoličko svećenstvo je propovijedalo da je ispravno štovati lik sve dok je to štovanje po kvaliteti podređeno štovanju koje pripada samom Bogu.

Činjenica je da se takvi likovi štuju. Čak i New Catholic Encyclopedia priznaje da je takvo štovanje “čin obožavanja”. Međutim, Isus Krist je isključio upotrebu likova kao pomoći u približavanju Bogu kad je rekao: “Ni[t]ko ne će doći k ocu do kroza me” (Ivan 14:6). Stoga ne iznenađuje da su kršćani prvog stoljeća odbacili upotrebu likova u obožavanju.

Usprkos tome, religije kršćanstva množinom likova danas nadmašuju sve ostale. Da, usprkos svim povjesnim i biblijskim dokazima koji razotkrivaju ludost prinošenja štovanja liku, osobe koje se nazivaju kršćanima i dalje se širom svijeta u svome iskrenom traženju Boga nastavljaju klanjati i moliti ispred likova. Zašto?

Namamljeni od neprijatelja

Prorok Izaija je rekao da su obožavatelji likova njegovog vremena propustili uvidjeti ludost svojih djela jer su im oči bile “zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju” (Izaija 44:18). Tko bi uopće mogao imati takav utjecaj nad ljudima? Ikonoklastički koncil iz 754. n. e. objavio je da je štovanje likova uveo Sotona kako bi čovjeka odmamio od pravog Boga. Je li taj zaključak bio ispravan?

Da, jer je u skladu s nadahnutom Biblijom, koja je stoljećima ranije tvrdila da je glavni Božji neprijatelj, Sotona Đavao, ‘oslijepio razume’ ljudi tako da im “ne zasvijetli” istina (2. Korinćanima 4:4). Tako, kad netko štuje lik, umjesto da se približava Bogu, on zapravo služi interesima demonâ (1. Korinćanima 10:19, 20).

Približiti se Bogu

Likovi nam ne mogu pomoći da se približimo Bogu. Veličanstveni Stvoritelj, Jehova Bog, osjeća odvratnost prema štovanju likova (5. Mojsijeva 7:25). “Jehova je Bog koji zahtijeva isključivu odanost” (Nahum 1:2, NW). On kaže: “Ja sam Jehova. To je ime moje; i nikome drugome neću dati svoju slavu, ni hvalu svoju rezanim likovima” (Izaija 42:8, NW). U skladu s time, Biblija upozorava da oni koji štuju likove “neće baštiniti kraljevstva Božjega” (Galaćanima 5:19-21, St).

Međutim, Jehova je također milosrdan Bog koji prašta. Biblija spominje one koji su se od svojih idola okrenuli Bogu i koji su nakon prekidanja svojih idolopokloničkih postupaka bili proglašeni pravednima (1. Korinćanima 6:9-11; 1. Solunjanima 1:9). Oni su uzeli u obzir Isusove riječi: “Bog je Duh, i koji ga obožavaju, moraju ga obožavati duhom i istinom” (Ivan 4:24, NW).

Iskreno proučavanje Biblije otkrit će da nije teško približiti se Bogu (Djela apostolska 17:26-28). On je srdačne, pristupačne osobnosti pune ljubavi, i on nas poziva i od nas očekuje da s njim razvijemo prisan odnos (Izaija 1:18).

Jehovini svjedoci te pozivaju da upoznaš našeg nebeskog Oca kao Osobu, da naučiš o njegovom imenu, Jehova, i o njegovim vrlinama i postupcima s čovječanstvom. Kroz stranice njegove Riječi, Biblije, shvatit ćeš zbog čega zaista ne trebaš nikakve vizualne pomoći, poput kipova i slika, da se približiš Bogu. Da, “približite se k Bogu, i on će se približiti k vama” (Jakov 4:8).

[Okvir na stranici 6]

Povjesničari uviđaju da...

◻ “Dobro je poznata činjenica da Budizam, utemeljen u šestom stoljeću pr. n. e., sve do prvog stoljeća n. e. nije vidio prvi lik svog utemeljitelja.”

“Hinduistička tradicija je stoljećima bila u osnovi anikonska [bez idola ili likova].”

“I hinduizam i budizam su započeli anikonski, i tek su postupno u svoje obožavanje prihvatili likove. I kršćanstvo je učinilo isto” (The Encyclopedia of Religion, od Mircee Eliadea).

◻ “Iz raznih biblijskih izvještaja je očigledno da je pravo obožavanje Boga bilo oslobođeno likova. (...) U NZ [Novom zavjetu] je također zabranjeno obožavanje stranih bogova i idola” (New Catholic Encyclopedia).

◻ “Likovi su u obožavanju prakršćana bili nepoznati” (Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature, od McClintocka i Stronga).

◻ “Nikakav trag upotrebe kipova ili slika u obožavanju kršćana, ni javnom ni privatnom, ne može se naći niti u Novom zavjetu, niti u bilo kojim izvornim spisima prvog vijeka kršćanstva” (A Concise Cyclopedia of Religious Knowledge, od Eliasa Benjamina Sanforda).

◻ “Rani bi kršćani s užasom gledali samo na prijedlog da se stave likovi u crkve, a klanjanje i moljenje pred njima ne bi smatrali ništa manjim od idolopoklonstva” (History of the Christian Church, od Johna Fletchera Hursta).

◻ “Rana crkva se dosljedno protivila pravljenju i štovanju portreta Krista i svetaca” (The New Encyclopædia Britannica).

◻ “Iako pracrkva nije bila nesklona umjetnosti, ipak nije imala nikakvih likova Krista” (Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge).

[Slika na stranici 7]

Isus je naglasio da Bog traži one koji ‘Oca obožavaju duhom i istinom’